Još prije dva dana trebalo je započeti rušenje povijesno važnog objekta za Grad Mostar – zgrade nekadašnje Željezničke stanice u centru grada, odnosno zgrade koju Mostarci decenijama zovu “Ćiro“.

Nekoć stambeni objekt u kojemu su stanove nakon što je stara pruga nestala, dobili zaposlenici nekadašnje Željeznice odlukom Grada Mostara bit će do temelja srušen, kako bi se proširila postojeća cesta koja prolazi uz sam temelj zgrade.

Ćiro je inače tijekom rata u Mostaru potpuno devastiran i nikada nije došao na red za obnovu, poput više objekata u susjednoj Ulici Alekse Šantića. Ubuduće će na mjestu zgrade koja će tu ostati još tjedan, biti prometnica (zbrojno četiri trake – po dvije u oba smjera), dok će stanari zgrade koja nestaje, dobiti nove stanove.

400 KM po kvadratu

Njihov problem konačno je “riješen”, i to nakon brojnih sastanaka. Ni ovako nisu zadovoljni, ali su ipak pristali, te će uskoro postati nositelji stanarskog prava nad stanovima u Mikačića kući, koja je u fazi obnove.

Ovaj objekt (Mikačića kuća) počeo se obnavljati još prije osam godina, međutim do danas unutarnjost zgrade nije riješena. Upravo to je i bio razlog zašto su stanari Ćire bili prvotno odbili stanove tamo. Nuđen im je takozvani “roh-bau“, iako je ranije u sporazumu koji je potpisan s Gradom jasno navedeno “useljiv stan“. Na koncu su nevoljko pristali, a konačna ponuda Grada bila da ih se smjesti u Mikačića kuću uz dodatnih 400 KM po četvornom metru za obnovu kako bi se makar donekle stanovi učinili useljivima.

- Nikako ne možemo biti zadovoljni. Insistirao sam da mediji uđu u Mikačića kuću i zabilježe trenutačno stanje, kako bi javnost znala koliko nas varaju. To u ovom momentu nema ni kablove za struju, ne postoji vodo-instalacija, nema ni pregrada… I što s 400 KM po kvadratu? Nemoguće je bilo što kvalitetno napraviti s tim novcem. Podsjećam da je građevinski materijal u posljednje vrijeme drastično poskupio, kaže nam predstavnik stanara Damir Cvitanović.

Stanari su insistirali na minimalno 700 KM po kvadratu, međutim u Gradskoj upravi nisu pristali na to.

- Sa 700 maraka po četvornome metru bi se nešto i moglo uraditi. Ovako, zamislite na stan od 60 kvadrata dobit ćemo po 24 tisuće maraka. Pa samo za normalno kupatilo potrebno nam je više od šest tisuća. Morali smo pristati, jer smo skoro svi već u mirovinama i nismo kreditno sposobni, a naše apele nitko i ne želi da čuje. Da smo išli sudom, Bog zna da li bismo ishode presuda i dočekali s pravosuđem kakvo imamo, navodi Cvitanović.

Stanari su uvjerenja i kako prometnica nije stvarni razlog rušenja zgrade.

- Vrijeme će pokazati pravu istinu i stvarne namjere i motive. Zgrada se, garantiram vam, ruši kako bi se stvorio prostor za izgradnju novog stambeno-poslovnog objekta. Mi smo im smetali. Sve je u interesu manje skupine tajkuna, tvrdio je Cvitanović.

Rušenje u ponedjeljak

Željeznicama Federacije BiH, Grad Mostar će kompenzirati poslovni prostor nekadašnjeg restorana. Ranije su upravo Željeznice Federacije potvrdile kako je Grad tražio suglasnost za rušenje, ali da se ona nije mogla izdati dok imovinsko-pravni odnosi ne budu riješeni.

U obavijesti Grada Mostara odaslanoj početkom tjedna navedeno je kako je rušenje zgrade odgođeno za 10. siječnja. Istog dana će se zatvoriti za promet motornih vozila ulica Kralja Zvonimira na kratkoj dionici od Zagrebačke do Ulice Kralja Tomislava, dok će se promet preusmjeravati upravo u Zagrebačku.

U prijamnoj zgradi kolodvora Mostar do 1992. nalazile su se željeznička administracija i arhiva. U sustavu kolodvora bila je i radionica za popravke lokomotiva, vagona i ložionica, kao i parkirno mjesto za lokomotive. Kolodvor je inače građen od 27. kolovoza 1884. do 13. lipnja 1885. godine, kada je u promet puštena dionica pruge uskog kolosijeka Metković – Mostar, dužine 42,4 kilometra. Prvi vlak prošao je 12. travnja 1885. 

Na ovome mjestu u dalekoj prošlosti dočekivali su se i ispraćali carevi i kraljevi, a svoje prijatelje iz svijeta dočekivali su i mostarski velikani poput Alekse Šantića. Danas, bez obzira na povijesni značaj zgrade, nitko od nadležnih nije pomislio da se Ćiro obnovi i sačuva.

M. E.