Ni pet mjeseci od pada nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu, koja je usmrtila 16 ljudi, političkoj krizi u Srbiji se ne nazire kraj. Tko će duže izdržati u igri živaca?, piše DW.
 
Unatoč velikom prosvjedu u Beogradu 15. ožujka, na kojem je na ulice izašlo više od 300.000 građana, studentski zahtjevi za kaznenom i političkom odgovornošću zbog urušavanja nadstrešnice i dalje se sukobljavaju s političkim manevrima vlasti. 

„Trenutno se nalazimo u fazi u kojoj obje strane igraju na faktor strpljenja i čekaju da netko u toj igri živaca povuče neki loš potez. Istovremeno, nalazimo se i u fazi preispitivanja odluka koje bi trebalo donijeti“, ocjenjuje za DW izvršni direktor CeSID-a Bojan Klačar. 

Vlast u ofenzivi
Vlast će ovu fazu, vjeruje Klačar, završiti odlukom o izboru nove Vlade, nakon što je premijer Miloš Vučević podnio ostavku 28. siječnja. Konzultacije o Vladi već su započele, a predsjednica Skupštine Ana Brnabić već je najavila da će, ako do dogovora ne dođe do 18. travnja, biti raspisani novi izbori koji bi se održali početkom lipnja.

U međuvremenu, predsjednik Aleksandar Vučić ponovno iz rukava izvlači formiranje „Pokreta za narod i državu“. „Vrijeme je da se artikulira velika snaga našeg naroda i da se ujedine sva mudrost i domoljublje naših ljudi, kako bismo oblikovali budućnost koju svi želimo“, poručio je Vučić na svom Instagram profilu nakon sastanka na kojem se razgovaralo o formiranju novog pokreta.

On će biti predstavljen na velikom skupu u Beogradu, koji će trajati od 11. do 13. travnja. Prema najavama Ane Brnabić, ovaj skup će biti gotovo festivalskog karaktera, uz hranu, piće, kulturno-umjetnički program i predstavljanje turističkih potencijala Srbije. No, građani će tada moći i službeno postati članovi novog pokreta, pisati pisma predsjedniku Vučiću, ali i „upućivati kritike na rad dužnosnika“ svih razina vlasti. 

Represija jača
Dok svojim biračima nudi optimizam, vlast prosvjednicima pokazuje zube. Nakon što je država prestala isplaćivati plaće nastavnicima u osnovnim i srednjim školama koji su bili u štrajku, na red su sada došli i sveučilišni profesori.

Profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Vladimir Mihić za DW kaže da je za drugi dio veljačke plaće primio svega 23 dinara. „Vlast je nakon 15. ožujka jednostavno počela gubiti kontrolu. Budući da nije uspjela izazvati krvoproliće, uvesti izvanredno stanje i time, kako je rekao predsjednik, država 'odsvirati kraj prosvjedima', sljedeća faza je otvorena represija prema svima onima koji joj se protive“, kaže Mihić za DW. 

Osim obustave isplate sveučilišnih plaća, tu represiju prepoznaje i uhićenjima i privođenjima studenata i aktivista, pokretanju kaznenih prijava protiv dekana, kao i fizičkim napadima.

Naime, četvero studenata napadnuto je prošlog četvrtka u Novom Sadu. Dvojica studenata zadobila su lakše ozljede, dok je jedan teže ozlijeđen i zadržan na bolničkom liječenju. Studenti su izjavili da se napad dogodio nakon što su izašli iz kluba u kojem su pjevali „Tko ne skače – taj je ćaci“. Studenti u blokadi koriste riječ „ćaci“ za protivnike studentskih prosvjeda i blokada.

Dva dana kasnije, dekanica Filozofskog fakulteta u Nišu Natalija Jovanović napadnuta je nožem. Na videosnimkama objavljenim na društvenim mrežama, koje su snimili okupljeni građani, čuje se kako napadačica prijeti dekanici da je „hoće ubiti“ i optužuje je da joj je „uništila unuku“.

Jovanović je bila među prvim čelnicima fakulteta u Srbiji koji su podržali zahtjeve studentskih prosvjeda i blokada. Od tada je na meti provladinih tabloida, koji su je u svojim tekstovima vrijeđali i optuživali da je „inspiratorica bande silovatelja i fašista“ te da „huška narod na nerede“.

Korak do zahtjeva za prijelaznom vladom
Ni prosvjednici ne dopuštaju da se tenzije smire. Svaki pokušaj naprednjaka da izađu među građane prati se prosvjedima, zviždanjem, a nerijetko i gađanjem dužnosnika i članova SNS-a jajima.

Studentski plenumi ne zagovaraju takav oblik pritiska, već pozivaju građane da se organiziraju u zborove u svojim zajednicama. Iako su dosad izbjegavali otvoreno tražiti promjenu vlasti, nakon promjena u Beogradu sve glasnije govore o političkoj artikulaciji prosvjeda.

Mediji pišu da su pojedini plenumi već izglasali prijedlog o takozvanoj ekspertskoj vladi, no on ostaje u tajnosti dok se oko njega ne usuglase plenumi svih fakulteta koji su u blokadi. Prijedlog o ekspertskoj vladi već su iznijeli i ujedinjena oporba te inicijativa Proglas, koju čine nestranačke javne osobe.

Klačar vjeruje da bi takav potez bio nužan, iako strahuje da dolazi sa zakašnjenjem, te da je takvu ideju trebalo formulirati kada su prosvjedi bili na vrhuncu.

„Nisam siguran da će vlast moći ili željeti učiniti više od onoga što je dosad učinila po pitanju ispunjavanja zahtjeva. Ona će donositi neizravne ustupke s idejom da amortizira prosvjede, vjerojatno kroz promjenu imena u vladi, promjenu određenih politika i izbor ljudi koji će imati drukčije biografije i profesionalnu pozadinu“, kaže Klačar. 

Tura do Strasbourga
Profesor Mihić, pak, vjeruje da su SNS-u dani odbrojani.

„Po pravilu, autokratski režimi pred kraj svoje vladavine postaju sve represivniji i snažniji, tako da nas ova represija treba i ohrabriti i ukazati na to da je ovaj režim zaista na izmaku. Vjerujem da u sljedećih nekoliko mjeseci jednostavno ne može preživjeti“, kaže Mihić za DW.

Svoje saveznike studenti će sada potražiti i u Europi. Grupa od 80 studenata rano jutros krenula je biciklima prema Strasbourgu, gdje im je glavna destinacija Vijeće Europe, koje žele upoznati sa svojim zahtjevima i činjenicom da institucije Srbije na njih ne reagiraju. Put bi trebao trajati oko 12 dana, a ruta je duga 1.300 kilometara te prolazi kroz Budimpeštu, Beč, Linz, Salzburg, München, Augsburg, Ulm i Stuttgart.

Bojan Klačar vjeruje da bi vožnja mogla podići svijest jednog dijela europske javnosti o problemima koji postoje u Srbiji, što bi moglo dovesti u pitanje legitimitet vlasti u međunarodnoj zajednici.

„Ali u smislu hoće li ta akcija biti prekretnica u dinamici prosvjeda i u odnosu Europske unije i europskih zemalja – u to nisam siguran“, ocjenjuje Klačar.

„Europska unija je u svojim službenim dokumentima vrlo jasno i precizno opisala situaciju u Srbiji, ponajprije u Izvješću o napretku“, kaže Klačar.

„No nije realno očekivati da će EU zauzeti radikalne stavove prema Srbiji, koja joj je i dalje partner, dok se u Srbiji još uvijek ne vidi politička alternativa.“ A kreiranje političke alternative u Srbiji, zaključuje Klačar, još uvijek nije ni blizu.