Prije otprilike tri godine hrvatski je predsjednik Zoran Milanovića izašao u javnost s prijedlogom da čelnici Hrvatske, Srbije i Turske kroz razgovore u različitim formama s nacionalnim i političkim vođama u BiH pomognu u stabiliziranju pogoršanih odnosa između naroda u BiH, pomirenju između naroda i trasiranju pravca koji bi BiH donio dugoročni prosperitet.

Podsjećamo predsjednik Milanović je predložio posredovanje trojice predsjednika – Hrvatske, Srbije i Turske – smatrajući da takav format posredovanja može pomoći dogovoru između tri konstitutivna naroda u BiH – Hrvata, Srba i Bošnjaka.

Jer, Hrvatska ima ustavnu obavezu da brine o položaju Hrvata u BiH, kao što joj je, kako je naveo, i strateški interes cjelovita i stabilna BiH kao zemlja tri ravnopravna konstitutivna naroda.

Milanovićev prijedlog

-Predsjednik Milanović predlagao je posredovanje trojice predsjednika isključivo s ciljem da se osigura ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda u BiH i njihova legitimna zastupljenost u organima vlasti, pojašnjeno je iz  Milanovićevog ureda na Pantovčaku. 

Milanović je bio krajnje izravan i dobronamjeran. Hrvati su jedan narod i neskrivena je bliskost s obje strane granice. Isti je slučaj i sa Srbima. Naravno, Bošnjaci i Turci nisu isti narod, vezani su kroz povijest, vjeru pa i  amanetom kojega je Turskoj ostavio pokojni bošnjački vođa Alija Izetbegović. 

Iako je njegova želja bila da cijelu državu ostavi Turskoj na čuvanje, jasno je da se to u praksi može odnositi samo na brigu za Bošnjake i suverenitet države tri konstitutivna naroda. Uglavnom, Zoran Milanović je pošao od činjenice da su Hrvatska i Srbija utjecajne na hrvatske i srpske poglavice u BiH, a Turska na bošnjačke, naročito je ta bliskost izražena sa SDA i liderom stranke Bakirom Izetbegovićem. 

Čelnici sarajevskih, bošnjačkih, stranaka su energično odbacili ideju hrvatskog predsjednika tretirajući je kao nedopustivo miješanje spomenutih država u unutarnje odnose u BiH i kao svojevrsno ponižavanje domaćih čelnika.  

Zanimljivo, Milanovićevu dobronamjernu viziju je odmah pozdravio turski  predsjednik Tayyip Erdogan izrazivši spremnost za sudjelovanje u okupljanju  bh. lidera i posredovanju u razgovorima.         

-S predsjednikom Srbije Vučićem smo odlučili da okupimo tri lidera - Bošnjaka, Hrvata i Srba i da ostvarimo uspjeh. Došli smo do ove odluke, kazao je prije tri godine Erdogan poslije sastanka u Ankari.

Palac gore tada je digao i vođa bosanskih Srba Milorad Dodika.

-Oni bi mogli doprinijeti kako bi došlo do dijaloga političkih predstavnika tri konstitutivna naroda u BiH i rješavanja aktualne situacije. Sudbina BiH je u dijalogu domaćih političara u konstelaciji Erdogan, Vučić i Milanović, začuđujuće tolerantan je bio Dodik.

Po njegovu mišljenju bilo čije drugo miješanje u događanja u BiH neće donijeti ništa dobro. Ponovio je stajalište da se Republika Srpska zalaže za poštivanje Daytonskog mirovnog sporazuma i dijalog političkih predstavnika tri konstitutivna naroda u BiH.

Zaokret

Ali, političko Sarajevo je skočilo na noge. Žestoko je odbacilo ideju Zorana  Milanovića. Zagovornici građanskog koncepta, ljevičari, čak su optužili i  turskog predsjednika što je nasjeo na retoriku Zagreba i Beograda.    

- Erdogan je pristao na narativ koji mjesecima forsiraju politički Zagreb i Beograd, da problem u BiH trebaju rješavati lideri naroda, a ne izabrani predstavnici u državnim institucijama Bosne i Hercegovine, sipali su gnjev lažne patriote.

Ovih dana svjedočimo, pak dramatičnom zaokretu, događaju koji se nekima do jučer činio nestvarnim. Naime, bošnjački član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, deklarirani ljevičar, zagovornik ne samo građanske nego i republike BiH, susreo se s turskim predsjednikom Tayyipom Erdoganom. Da je Bećirović u tom trenutku bio predsjedatelj Predsjedništva začepio bi usta  lagano svim zlobnicima. 

Međutim, nije. On je trenutno trećerangirani član Predsjedništva, iako su formalno svi ravnopravni. Ako se vodi institucionalna borba za naklonost Turske onda su u Istanbul trebali prije Bećirovića ići Željka Cvijanović, pa onda Željko Komšić. Čelnik DF-a nije ništa manji patriota od 'zelenog' Tuzlaka. 

Dakle, kada se stvari poslože Denis Bećirović je išao kod predsjednika Erdogana navođen vjerskom i bošnjačkom empatijom, po putu i matrici  amaneta kojeg je pokojni bošnjački vođa Alija Izetbegović ostavio Turskoj, a   slijedi Bakir Izetbegović. 

Bakirov utjecaj

U Sarajevu se priča da je upravo mlađi Izetbegović sredio Bećiroviću susret  s “velikim bratom” Erdoganom. Ako je istinski ljevičar i zagovornik europskog modela uređenja BiH, Denis Bećirović je trebao djelovati  institucionalno, dakle uz zajednički stav Predsjedništva i prioritetno ići u  Bruxelles pa tek onda u Tursku. 

Ali nije, i na sebe kao promotora multinacionalne države je nabacio mrlju nacionalizma. Isto tako, svojim podaništvom Turskoj, Bećirović je zapravo evocirao ideju Zorana Milanlovića i priznao da je bila dobra, poželjna i pragmatična.        

Za razliku od asocijalnog Bećirovića, koji je u Istanbulu blijedo glumio bošnjačkog vođu, cinkario Dodika i kukao nad nemoći njegove zamišljene države, predsjednik Turske je bio državnički mudar. Potvrdio je da Turska snažno podržava nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH, kao i njene euroatlantske i europske integracije.

Ponovio je da su očuvanje mira, stabilnosti i multietničke BiH izuzetno važni za Republiku Tursku. Nije niti spomenuo Vučića i Dodika.

J. S.