Ruski naftni div Lukoil pristao je jučer prodati svoju cjelokupnu imovinu u inozemstvu jednoj američkoj investicijskoj tvrtki, što se smatra jasnim pokazateljem da sankcije administracije Donalda Trumpa protiv Moskve daju rezultate.

Prodaja, čija se vrijednost procjenjuje na oko 22 milijarde dolara, dolazi u trenutku dok se Lukoil suočava s blokirajućim američkim sankcijama i mogla bi zadati težak ekonomski udarac Kremlju, piše Newsweek.

Sankcije Lukoilu i Rosneftu
Lukoil, najveća ruska privatna tvrtka po prihodima, dugo se isticao među energetskim divovima svojim međunarodnim poslovanjem.

Za razliku od državnih kompanija poput Rosnefta, Lukoil je značajno ulagao u inozemstvo, razvijajući rafinerije u Europi, istraživačka i proizvodna postrojenja na Bliskom istoku te lanac benzinskih postaja na nekoliko kontinenata. Samo u SAD-u posjeduje oko 200 postaja u New Jerseyju, New Yorku i Pennsylvaniji. Takva strategija desetljećima je Moskvi osiguravala utjecaj u svijetu, a sam Lukoil donekle štitila od unutarnjih ekonomskih šokova.

Ta se situacija počela mijenjati nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., kada su SAD i zapadni saveznici uveli niz sankcija. Ključni trenutak dogodio se u listopadu prošle godine, kada je Trumpova administracija uvela ciljane sankcije protiv Rosnefta i Lukoila.

Kako su Trumpove sankcije pogodile cilj
SAD je u listopadu najavio sankcije Lukoilu i Rosneftu kako bi pojačao financijski pritisak na Rusiju zbog rata u Ukrajini.

Ubrzo je i Velika Britanija uvela vlastita ograničenja, ciljajući obje tvrtke te desetke takozvanih tankera iz flote u sjeni, optuženih da pomažu Rusiji u izbjegavanju postojećih ograničenja na izvoz nafte. Tim mjerama, prvim velikim sankcijama vezanim uz Rusiju u drugom Trumpovom mandatu, blokirana je sva imovina i interesi Lukoila koji se nalaze u SAD-u ili su pod kontrolom američkih državljana, što znači da su zamrznuti i ne mogu se koristiti. Sankcije su obuhvatile ne samo matičnu tvrtku već i brojne njezine podružnice.

Ministar financija Scott Bessent opisao je u listopadu Lukoil kao dio "ratnog stroja Kremlja". Dodao je: "Sada je vrijeme da se zaustavi ubijanje i uspostavi trenutačni prekid vatre". 
 
Na pitanje o sankcijama, Trump, koji se i sam suočavao s kritikama zbog promjenjivog stava prema Rusiji i Putinu, rekao je: "Jednostavno sam osjetio da je vrijeme za to. Dugo smo čekali. Mislio sam da ćemo s tim krenuti i puno prije Bliskog istoka".

Ministarstvo financija je u priopćenju objasnilo da se "ovim mjerama povećava pritisak na ruski energetski sektor i smanjuje sposobnost Kremlja da financira svoj ratni stroj". Putinov saveznik Dmitrij Medvedev odmah se obrušio na sankcije, napisavši u listopadu na X-u: "Donesene odluke su čin objave rata Rusiji. Trump je sada u potpunosti solidaran s ludom Europom".

Što to znači za Rusiju – sada i nakon rata
Prodaja Lukoilove inozemne imovine predstavlja značajan udarac za ruske porezne prihode u trenutku kada si Kremlj to najmanje može priuštiti. Za razliku od državnih energetskih divova, Lukoilovo poslovanje u inozemstvu stvaralo je stabilnu dobit koja se u Rusiju vraćala kroz dividende i korporativne poreze.

Prisilna prodaja te imovine drastično smanjuje prihode kojima Moskva može pristupiti izvan svojih granica. Prošlog tjedna Reuters je izvijestio da se predviđa pad prihoda ruskog saveznog proračuna od poreza na naftu i plin za 46 posto ovog mjeseca u usporedbi sa siječnjem prošle godine. Očekuje se da će prihodi pasti na oko 420 milijardi rubalja (5.41 milijardu dolara), što bi bio najniži iznos od kolovoza 2020., s vrhunca pandemije.

Ruski savezni proračun i dalje je snažno ovisan o prihodima od nafte i plina, koji su posljednjih godina činili otprilike trećinu ukupnih prihoda, a ta je ovisnost postala još izraženija s naglim rastom ratne potrošnje. Prema izvještaju Reutersa, proračunom je predviđeno da će se ove godine od prodaje nafte i plina prikupiti ukupno 8.957 bilijuna rubalja, dok se ukupni proračunski prihodi predviđaju na 40.283 bilijuna rubalja.

U ratno vrijeme, Rusija je pad kompenzirala visokim izdvajanjima za obranu, porezima i snažnim zaduživanjem. Međutim, kada rat jednom završi, zemlja će se suočiti s golemim troškovima obnove i pritiskom da poboljša životni standard.

Sankcije ne samo da pojačavaju pritisak tijekom rata, već šalju i štetan signal o dugoročnoj održivosti ruske korporativne moći u inozemstvu te sužavaju fiskalne opcije Moskve u poslijeratnom razdoblju.

Kakav je status mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine?
Diplomatski napori Trumpove administracije da okonča rat u Ukrajini potaknuli su određeni zamah, kažu američki i europski dužnosnici, ali još uvijek nisu doveli do pomaka po središnjem pitanju koje dijeli dvije strane: budućnosti ukrajinskog teritorija pod ruskom okupacijom.

Analitičari smatraju da Putin ne vidi puno razloga za kompromis, čak i dok se njegove snage suočavaju sa sve većim pritiskom duž bojišnice duge oko 965 kilometara.

Prema njihovoj procjeni, Kremlj vjeruje da je vrijeme na njegovoj strani, kladeći se na raspad zapadnog političkog jedinstva, smanjenje vojne pomoći Kijevu i slom ukrajinske sposobnosti za otpor.

Kako bi održala pritisak na bojištu, Rusija je pojačala napore da popuni svoje vojne redove nudeći novčane poticaje, regrutirajući zatvorenike i privlačeći strane državljane.

Što slijedi
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je u ponedjeljak kasno navečer da je sljedeći krug pregovora između Sjedinjenih Država i Rusije okvirno zakazan za 1. veljače, ali i dodao kako bi "bilo dobro kad bi se taj sastanak mogao ubrzati".

Također je ponovio pozive na strože sankcije Moskvi, tvrdeći da je potreban dodatni ekonomski pritisak kako bi se Kremlj prisilio na stvarne ustupke. Prodaja Lukoilove imovine čvrst je pokazatelj da je u pravu.