Narativ po kojem je Njemačka svojim “preuranjenim” priznanjem Hrvatske i Slovenije kriva za rat u BiH, pa čak i za raspad Jugoslavije, i dalje je živ. To je pokazala i jedna panel rasprava Društva za jugoistočnu Europu, piše Deutsche Welle.

-Već i sama činjenica da mi o priznanju Slovenije i Hrvatske od strane Njemačke raspravljamo i preko trideset godina nakon ovog događaja, pokazuje da nešto s tim događajem nije bilo u redu, rekao je u svom završnom izlaganju Johannes Haindl, bivši diplomat i zaposlenik njemačkog veleposlanstva u Beogradu u razdoblju od 1989. do 1991.

To je bila samo jedna od rečenica izrečenih na podijskoj raspravi pod nazivom “Njemačka vanjska politika i raspad Jugoslavije 1991.”, održanoj u organizaciji Društva za jugoistočnu Europu i Zaklade Friedrich Naumann ovog utorka (2.5.) u Münchenu, koja pokazuje u kolikoj mjeri je još uvijek duboko usađeno nepovjerenje prema ovom potezu njemačkog političkog vrha krajem 1991.

Nitko ozbiljan više ne postavlja tezu o priznanju kao uzroku rata

Voditelj rasprave i dobar poznavatelj prilika u jugoistočnoj Europi Michael Martens je u uvodu ukazao na to s kakvim apsurdnim tezama se svjetska javnost suočavala posljednjih tridesetak godina kada je u pitanju uloga Njemačke u procesu raspada Jugoslavije.

Poput one američkog komentatora društvenih zbivanja Noaha Chomskog koji je u priznanju Slovenije i Hrvatske vidio nastavak suradnje nacističke Njemačke i ustaške Hrvatske. Da je njemačko priznanje Hrvatske i Slovenije uzrokovalo rat vjerovao je (neko vrijeme) i tadašnji ministar vanjskih poslova SAD-a Warren Christopher.

No, takve površne ocjene su ubrzo opovrgnute mnogim znanstvenim radovima.

-Danas više nitko ozbiljan ne postavlja takve teze, rekao je Martens.

To je, kako se moglo čuti, potvrđeno i u prvim radovima koji su kao izvore koristili materijale njemačkog ministarstva vanjskih poslova. Ti su materijali odnedavno dostupni javnosti.

Rat u BiH se pripremao već puno ranije

Na početku rasprave u Münchenu je austrijski autor i novinar Norbert Mappes-Niediek ublažio svoju tezu iznesenu u svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Rat u Europi: raspad Jugoslavije i preopterećeni kontinent” (Rowohlt, 2022.) po kojoj je priznanje Hrvatske i Njemačke krajem 1991. ubrzalo početak rata u Bosni i Hercegovini.

-Priznanje Hrvatske i Slovenije je vodstvo u BiH satjeralo u kut i ono je bilo primorano donijeti odluku o samostalnosti, rekao je Mappesw-Niediek i zaključio kako tadašnji ministar vanjskih poslova Njemačke i motor procesa priznavanja Hrvatske i Slovenije Hans-Dietrich Genscher “uopće nije mislio na Bosnu i Hercegovinu”.

Međutim u tijeku rasprave svi sudionici su se složili oko toga da se rat u BiH pripremao već mnogo prije nego što je Njemačka 23. prosinca 1991. priznala Sloveniju i Hrvatsku.

-Signali da dolazi do rata bili su puno ranije prisutni. Rašković i Karadžić su već i prije otvoreno govorili o spajanju srpskih teritorija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dijelilo se oružje. Priznanje je vjerojatno spriječilo još gora ratna razaranja, rekla je sudionica rasprave i povjesničarka sa Sveučilišta u Grazu Armina Galijaš.

Ona je podsjetila pod kojim okolnostima je donesena odluka o priznanju.

-Treba imati na umu da je u trenutku kada je donesena odluka bjesnio rat: Vukovar je bio uništen, Dubrovnik bombardiran. Nije se sjedilo u konferencijskoj sobi i razmišljalo kako ćemo dalje. Bjesnio je rat, podsjetila je Galijaš.

MN: Njemačka nije nastupala izdvojeno

Povjesničarka sa Sveučilišta u Münchenu Marie-Janine Calic jedina je među okupljenima zastupala kritiku Njemačke predvodničke role kada je u pitanju priznanje Hrvatske i Slovenije. Ona smatra da je priznanje ovih dviju jugoslavenskih republika u tom trenutku “onemogućilo neke mehanizme mogućeg kasnijeg pritiska na ratne strane”.

No, da se ipak nije radilo o nekom “soliranju” Njemačke ukazao je Martens spominjući činjenicu da su sve zemlje tadašnje Europske zajednice bile za priznanje Hrvatske i Slovenije. Jedini “grijeh” Njemačke je bio taj što je taj potez izvršila tri tjedna prije dogovorenog datuma. Oko samog čina priznanja nije bilo dvojbe.

Za to se još u rujnu 1991. zalagao i lord Carrington koji je predvodio mirovne pregovore Europske zajednice. Njemačko isticanje u jugoslavenskoj krizi Michael Martens je obrazložio zemljopisnom blizinom i povezanošću kroz mnoge državljane Jugoslavije koji su živjeli i žive u Njemačkoj, za razliku od Francuske ili Velike Britanije.

Diplomacija nesposobna i nemoćna pred zadatkom zvanim raspad Jugoslavije

Profesionalni diplomat Johannes Haindl uzeo je svoju struku u zaštitu zbog eventualnih propusta počinjenih tijekom jugoslavenske krize.

-Diplomacija je bila nemoćna i našla se pred zadatkom koji je prerastao njezine mogućnosti, rekao je Haindl.

-Asimetrični konflikti nisu bili na listi specijalnosti zapadnih diplomacija koje su godinama bile usredotočene na hladnoratovsku podjelu, zaključio je, prenosi DW zanimljive detalje rasprave 'Njemačka vanjska politika i raspad Jugoslavije 1991.' iz Münchena.