Dok susjedne države već povlače prve milijunske tranše iz Plana rasta za Zapadni Balkan, Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja koja zbog neusvajanja programa reformi još nema pristup ovom mehanizmu Europske unije.

Predstavnici BiH su na samit EU – Zapadni Balkan, posvećen Planu rasta, umjesto sa usuglašenim dokumentom otišli s obećanjem da će on uskoro biti usvojen. Vijeće ministara je prije Samita odobrilo nacrt programa reformi i naložilo usuglašavanje konačnog teksta s nižim nivoima vlasti u narednih 45 dana.

Šta je program reformi i zašto ga BiH nema?

Kako bi ostvarila pravo na financijsku podršku iz Plana rasta, država mora usvojiti program reformi, u javnosti poznat kao reformska agenda. To je dokument kojim se jasno definiraju prioriteti i objašnjava kako država planira unaprijediti svoj sistem, od pravosuđa i borbe protiv korupcije, preko obrazovanja i zaštite okoliša, do jačanja ekonomije i zapošljavanja.

U kontekstu BiH, reformska agenda obuhvaća obaveze koje su već ranije preuzete kroz domaće strategije, međunarodne sporazume i proces europskih integracija. Ovim programom ti ciljevi dolaze u prvi plan, s jasno utvrđenim rokovima, mjerama i pokazateljima napretka, dok EU osigurava dodatni poticaj i podršku za njihovu provedbu. Proces izrade programa reformi u BiH započeo je krajem studenog 2023. godine, a već tada je bilo jasno koja će pitanja biti teško usuglasiti.

Vijeće ministara BiH formiralo je Radni tim za pripremu programa reformi, ali je propustilo priliku da jasno definira svoju ulogu glavnog arbitra za rješavanje potencijalnih sporova koji mogu blokirati ili usporiti rad. Umjesto toga, Radni tim je uspostavljen po uzoru na strukture i način rada postojećeg, ali neefikasnog mehanizma koordinacije za europske integracije.

Radni tim je svojim Poslovnikom propisao jednoglasno odlučivanje o svim pitanjima, bez obzira na raspodjelu nadležnosti po pojedinačnim mjerama. Posljedica ovakvog modela je da je BiH jedina država koja do isteka roka, u kolovozu 2024. godine, nije dostavila usuglašen program reformi Europskoj komisiji. Time nije ispunjen uvjet za pristup predfinanciranju koje je EU predvidjela kao oblik motivacije i podrške za provedbu reformi u okviru Plana rasta. BiH bi po usvajanju programa reformi i ratifikaciji sporazuma sa EU trebala dobiti okvirno 70 milijuna eura, što je tek manji dio u odnosu na ukupna sredstva koja su joj na raspolaganju.

Točke sporenja 

Nezapaženo je prošla činjenica da je Radni tim usuglasio čak 111 od 113 mjera koje je Europska komisija identificirala kao neophodne. Te mjere obuhvaćaju, između ostalog, usvajanje zakona poput onih o VSTV-u i sudovima, digitalizaciju javnog sektora, pojednostavljivanje pravnog okvira za registraciju biznisa, povećanje broja djece koja pohađaju predškolsko obrazovanje i slično.

Mnoge od ovih mjera predstavljaju obaveze na europskom putu BiH već godinama, pa se mogu očekivati poteškoće ili zastoji u njihovoj implementaciji. Tim više ostaje nejasno zašto nisu usvojene preostale dvije mjere. Suglasnost nije postignuta u vezi s imenovanjem sudaca na upražnjena mjesta u Ustavnom sudu BiH i priznavanjem, odnosno primjenom odluka tog suda na cijeloj teritoriji države.

Druga sporna mjera odnosi se na provedbu zakona o konkurencijskoj politici na svim nivoima vlasti, te na usklađivanje s pravnom stečevinom EU kroz ukidanje entitetskog prava veta u donošenju odluka u Vijeću za državnu pomoć i Konkurencijskom vijeću BiH.

Gdje smo sada? 

Vijeće ministara BiH je kratkim priopćenjem obavijestilo javnost da je na telefonskoj sjednici održanoj 27. lipnja 2025. godine usvojilo nacrt programa reformi i zadužilo ministarstva da u narednih 45 dana, zajedno s ministarstvima na drugim nivoima vlasti, nastave aktivnosti na usuglašavanju stavova u cilju finalizacije dokumenta.

Ovim je formalno potvrđeno da je Radni tim završio svoj posao i da je postignut politički dogovor o tekstu nacrta. Ipak, riječ je o privremenom političkom dogovoru, a ne o konačno usuglašenom dokumentu. Prema dostupnim informacijama, sadržaj programa reformi još uvijek mora dobiti suglasnost svih entiteta i kantona, kako bi mogao biti proslijeđen Europskoj komisiji na odobrenje.

Iako su iz Radne grupe ranije najavljivali da će građani putem platforme e-Konsultacije moći uputiti svoje komentare i prijedloge za unapređenje dokumenta, nije jasno hoće li ovaj obavezan korak biti preskočen. U ovom trenutku nije poznato na koji način će se usuglasiti ranije točke sporenja, niti šta će se desiti ukoliko neki od nižih nivoa vlasti ne podrže predloženi tekst.

Zbog toga postoji realna opasnost da BiH i nakon isteka novog roka uđe u novu fazu političkog nadmudrivanja i prolongiranja usvajanja dokumenta, čime bi se dodatno ugrozila mogućnost korištenja sredstava iz Plana rasta i potvrdila praksa nedostatka jasne političke odgovornosti u provođenju reformi.

Što dalje? 

Bez konačnog usvajanja programa reformi, BiH ostaje bez pristupa sredstvima iz Plana rasta, koja ne predstavljaju samo financijsku podršku, već i konkretno povjerenje Europske unije u sposobnost države da ispuni preuzete obaveze. Izostanak političke volje i spremnosti na kompromis dodatno usporava reformske procese i podriva kredibilitet BiH kao ozbiljnog kandidata za članstvo u EU.

Građani, koji bi trebali biti najveći korisnici reformi i investicija, u ovom procesu ostaju potpuno isključeni: javnost nema dovoljno informacija o sadržaju programa, ne postoji jasan plan za organiziranje javnih konzultacija, a ključne informacije najčešće stižu posredno, kroz politička priopćenja, umjesto putem zvaničnih institucija. U narednih 45 dana, institucije moraju pokazati spremnost da usuglase preostala pitanja, osiguraju punu transparentnost i omoguće građanima uvid u reformske obaveze koje će se provoditi u njihovo ime.

Samo na taj način BiH može ispuniti uvjete za korištenje sredstava iz Plana rasta i dokazati da reformski procesi nisu isključivo političko pitanje, već pitanje odgovornosti prema građanima. Ako program reformi bude usvojen u novom roku, pred BiH dolazi mnogo važniji zadatak – ispuniti sve preuzete obaveze, uključujući i one čije ispunjenje vlasti BiH izbjegavaju godinama, odnosno desetljećima, piše transparentno.ba.