Ostala je još Italija. Nakon večerašnjih devedeset minuta, nogometna reprezentacija BiH opet će, nakon samo mjesec dana 'mira', ući u nemirno razdoblje potrage za novim izbornikom. Imaju li u Savezu već neko rješenje, ili nas opet čeka licitiranje?

U sedam ovogodišnjih utakmica, koliko je Dušan Bajević na klupi, BiH je dva puta remizirala, pet je puta poražena. Nije izborila finale doigravanje za Euro iduće godine, ispala je iz A Lige nacija, a moguće da će i iz trećeg jakosnog šešira uoči kvalifikacijskog ždrijeba za SP 2022., što ćemo saznati večeras kada se kompletira drugo izdanje Lige nacije, u čijoj će finalnoj večeri zaigrati i Bajevićeva BiH, posljednji puta njegova. Jer duel protiv Italije, rezultatski totalno nebitan za Zmajeve, bit će njegov oproštajni. A onda nas vjerojatno čeka cirkus… a iskreno se nadamo da su se u Savezu opametili.

Pjaniću dozlogrdilo

Mali milijun analiza palo je na temu 'gdje se pogriješilo, zašto je reprezentacija pala tako nisko?' I uvijek bi odgovor bio nekako skriven u mali milijun jasnih pokazatelja, ali bez konkretnog odgovora. Je li ovo prilika, ovaj pad u 2020., da se stvari postave kako treba za vrijeme koje dolazi? Sigurno da jeste. A da je bilo problema, naglasio je i svojevrsni glasnogovornik svlačionice u zadnje vrijeme, Miralem Pjanić.
- Već dugi niz godina sam u reprezentaciji i vidim dublje probleme. Mi nemamo podršku od ljudi koji su iza nas. Ovdje moramo napraviti velike promjene, ako želimo bolju budućnost. Iskren da budem, u Savezu teško postižemo slogu jer imamo previše ljudi koji se miješaju. Dok ovdje ne budu ljudi koji znaju što se događa u nogometu i koji su možda bili i igrači, mi nećemo moći nešto promijeniti. Inače nas čeka teška budućnost, izjavio je Barcin veznjak između poraza u Amsterdamu i večerašnjeg okršaja sa Talijanima na Grbavici.

Što i kako dalje?

Bila je to Pjanićeva izjava koja je došla nakon konstatacije u kvalifikacijama, da je 'BiH osrednja reprezentacija', što će reći – Miralem se zasitio priča o neiskorištenom nogometnom potencijalu koji eto kao raste na svakom koraku ove lijepe zemlje. Dosadila je mu je priča 'najbolji ste, ali netko je drugi kriv što ne odoste na Euro'. Hoće li ubrzo toliko dosaditi da će podići sidro? Sve je moguće. Mada, čini se da je spreman nastaviti, jer to mu je život, jer bez reprezentacije (barem zasad) ne može. Sigurno je i to da mu je jasno da će se Savez teško u skorije vrijeme 'očistiti' od 'ljudi koji se miješaju', da je to jednostavno bh. način (kakva država, takvo i sve ostalo) pa je onda vjerojatno i svjestan toga da je najbolje progutati neke stvari, a neke druge ipak pokušati ispraviti. No, je li to jasno ljudima u Savezu? Hoće li napraviti pogrešan korak već kod prvog izazova, a on slijedi već nakon večerašnjih 90 minuta.

Je li švedski model rješenje?

Ono što slijedi – izbor je novog izbornika. A kod nas je to prethodnih godina ličilo na cjenkanje na pijaci, na priču u kafiću, na ručak u makarskom restoranu okružen novinarima koji bez treptaja iščekuju bijeli dim iz dimnjaka. Ukratko – cirkus. Bira se politički, bira se po statusu legende (Bajević je u tom sektoru imao čistu desetku), a ako taj novi izbornik ispadne i radišan, ako radi u korak s najnovijim standardima, tim bolje. Biralo se zapravo nasumično, bez uvrede za bilo kojeg odabranog izbornika, a prečesto se odgovor nudio tu, pred nosom, samo ga nitko nije vidio.
Možda je i ovog puta tako, jer kada se kaže 'Bajević odlazi', najviše ljudi pomisli na nekog našeg iskusnog stručnjaka koji radi u inozemstvu. A malo njih na ljude koji su tu, u reprezentaciji. A tu su, kao Bajevićevi pomoćnici, Adnan Čustović i Slaven Musa. Jedan ima bogato trenersko iskustvo u Belgiji, drugi iskustvo iz BiH, u kojoj je bio i izbornik juniora. Kao takvi, bili bi idealan izbornički tim, nešto kao Lars Lagerbäck i Tommy Söderberg. Drugo je pitanje jesmo li spremni oprostiti se od uvriježenih kvaliteta kod izbora, odnosno jesmo li spremni probati nešto drukčije?