Šansa se ukazala niodakle, ali sada je tu – i realna je. Bosnu i Hercegovinu od doigravanja za SP 2022. dijele još dvije utakmice, a iako će i u tim dodatnim minutama biti jako, jako teško, teže nego prije, u danim okolnostima i to bi bio uspjeh. No, da još ne pravimo računice za mini-turnir u odigravanju, čemu se Zmajevi zaista mogu nadati u preostalim dvjema utakmicama u studenom?

Iz situacije koja je obećavala samo nastavak bujice malodušnih komentara s tribina, reprezentacija BiH odjednom se našla u priči o doigravanju/baražu. Prečesto se to i ranije događalo i to bi obično značilo da od velikog natjecanja u konačnici neće biti ništa. No, ovog puta ipak je drukčije. Nakon 2020. bez pobjede i prve natjecateljske pobjede od studenog 2019., a koja se prošle subote dogodila u Nur Sultanu, i doigravanje djeluje kao nešto veliko. No, da ne ispadne da Zmajeve već vidimo tamo, ipak ćemo najprije rezimirati što se sve dogodilo u kratkom periodu iza nas i što to još BiH čeka do potencijalnog doigravanja.

Lucidna akcija

Kada je BiH u Nur Sultanu savladala Kazahstan 2:0, mnogi su pomislili da je to bila ta jedna utakmica, da je to bio samo bljesak, da se u Lvivu par dan nakon toga vraćamo na staro. Ali Petev i društvo u Kazahstanu su se zaista probudili pa su i u Ukrajini odigrali otvorenih očiju. Doduše, kod gola koji im je Jarmolenko zabio u 15. minuti ipak je djelovalo kao da spavaju… a nakon čega je u pojedinim momentima prvog poluvremena ličilo na to da će u potpunosti pokleknuti u atmosferi koji su Ukrajinci lijepo podgrijali. Međutim, u nastavku je to bila drukčija slika, a dogodila se i ona lucidna akcija: Prcić je na lijevoj strani pronašao Stevanovića, ovaj loptu jednim dodirom u zraku proslijedio Ahmedhodžiću koji je iz prve, poluvolejom proslijedio u mrežu. Gol je to koji bi mogao obilježiti kvalifikacije iz kuta BiH, posebno završi li ciklus kako treba.

Sve ipak nije bilo OK

• Rekao sam u najavi da će to biti teška utakmica, tako je i bilo, rekao je izbornik Petev koji je remijem bio zadovoljan, ali ne do kraja.
• Nisam zadovoljan s prvih 20, 25 minuta, primili smo prelagan gol. Nije mi se svidjelo kako smo ušli u utakmicu, to ne smijemo više nikad ponoviti. Ukrajina je pri 1:0 imala čistu šansu… Nakon toga smo polako ušli u igru. U drugom poluvremenu smo promašili puno šansi i to mi malo smeta. Bili smo dominantni, dodao je Bugarin pa podsjetio da su četiri boda u listopadu osvojena s nekompletnim kadrom, kojem je najviše nedostajao Miralem Pjanić.
• Čestitam mojim momcima na svemu što su pokazali na ovom okupljanju, nadam se da će na sljedećem svi biti spremni, jer su nam ovog puta nedostajala četiri važna igrača.

Računica je jasna

Ukratko, razloga za zadovoljstvo i pored svega što se izdogađalo – i dalje ima. Zapravo ga ima dosta… ali onda ipak dolazimo do manje veselih tema koje uključuju računanje. Dakle,
reprezentaciji Bosne i Hercegovine domaća pobjeda protiv Finske i domaći remi s Ukrajinom u tim dvjema preostalim utakmicama kvalifikacija garantira drugo mjesto i plasman u doigravanje.
Jasno, dvije bi pobjede također riješile sve dileme, ali da se zna – ovdje govorimo o utakmicama s reprezentacijama koje BiH nije uspjela savladati u prvim međusobnim duelima u skupini. S Finskom je na startu ciklusa odigrala 2:2, u utakmici u kojoj je bod iščupan u 84. minuti, s Ukrajinom – znate već kako se to odigralo. Dakle, bile su to u najmanju ruku zeznute utakmice u kojima je trebalo pokazati karakter.

Drukčiji govor tijela, ali…

Ono što je prednost BiH u ovom trenutku, novostečeno je samopouzdanje. A ono do studenog, zajedno s drukčijim govorom tijela, ne bi trebalo iščeznuti. I kao što Petev već reče, za nadati se da će kadar tada biti snažniji… a već bi povratci Pjanića i Krunića napravili razliku. Takva BiH bi trebala biti u stanju riješiti i Finsku i Ukrajinu, rivale koji u ovom trenutku također računaju.
Samo, za takav će ishod biti potrebno odigrati sa daleko manjih crnih rupa u igri, sa jednakim žarom, a bilo bi poželjno i malo se spustiti na zemlju, ostaviti se kalkulatora za trenutak. Jer nije baš ni Petev preko noći od 'nametnutog' izbornika postao genijem, a ne vrijedi ni to da su Zmajevi od reprezentacije koja skoro dvije godine nije znala za pobjedu u 180 minuta postali velesila pod kojom se rivali povijaju. Da bi ovu tvrdnju stavili u kontekst, samo ćemo se prisjetiti što smo napisali nakon otvaranja ciklusa u Helsinkiju…

• Nekako je atmosfera bila umjerena, možda i zbog atmosfere nepovjerenja koja se stvorila imenovanjem Ivajla Peteva za izbornika. I baš kakva je bila i najava, nekako mlaka, oprezna – takva je bila i igra Zmajeva u Helsinkiju.
  Ukratko, priča je još daleko od sretnog kraja.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba