Bilo je trenutaka kada je bh. nogomet bio na koljenima, puno manje bilo je momenata ekstaze, ali jedna se stvar kada je u pitanju naš Savez i nogometna reprezentacija konstantno ponavlja, a što je najgore od svega – nema nikoga spremnog da nauči iz toga.

U listopadu, a zapravo i ranije, bilo je jasno da Dušan Bajević neće ostati. I umjesto da se na vrijeme reagira, da se taj međuprostor iskoristi za jedno precizno dodavanje koje će 'obezglaviti' protivničku obranu, netko odigra nepotrebno riskantan povratni pas za golmana i eto panike. Opet. Po tko zna koji put proces izbora izbornika A nogometne reprezentacije BiH nepotrebno se zakomplicirao. I ne, nemojte misliti da ćemo ovdje kritizirati nacionalni ključ. Ne. Uzet ćemo ga zdravo za gotovo, jer to je naša realnost. Ali kako netko u toj realnosti ne sagleda stvari pragmatično i ne pronađe brži, a po reprezentaciju manje bolan sustav.
I Bajević izabran s odgodom

Oduvijek su izbori izbornika BiH djelovali odavali dojam cirkusa. Dovoljno se samo sjetiti pregovora sa Vahidom Halilhodžićem u nekom tamo restoranu na obali Jadrana i izvještaja prisutnih novinara koji su uzaludno čekali bijeli dim. Treba također naglasiti i to da je Savez tada vrijeme bespotrebno izgubio i zbog loše procjene – činjenice da se Halilhodžić, praktički trenerski stranac, zapravo nikada u nekim realnim okvirima nije vidio na klupi reprezentacije BiH, gdje morate biti puno više od izbornika – neka kombinacija visokog predstavnika, trenera i oružara. Nekako je tako, u tom tonu, odrađen i izbor u kojem je izabran Dušan Bajević. Kao i svaki put do tada, spominjao se mali milijun kandidata da bi na kraju konačno, pa skoro prvi put u povijesti reprezentacije, izbor pao na istinsku trenersku legendu. I opet nam se čini da su se u Savezu bespotrebno trudili, jer ostao je snažan dojam da je Bajević uskočio jer mu se udarilo na savjest. Uostalom, čovjek je zadnji puta prije angažmana u NS BiH na klupi sjedio 2012. godine!
Uglavnom, i s njegovim se izborom čekalo do 21. prosinca, a već u ožujku ga je, bez pripreme u vidu prijateljskih utakmica, trebao čekati izazov u vidu polufinala doigravanja za Euro. Korona je sve to pomjerila, ali Bajević svejedno nije uspio.

Čemu Stručna komisija?

Već je uoči Nizozemske u Zenici, tamo u listopadu, najavio da odlazi – kad je bilo jasno da od plasmana na Euro neće biti ništa (sa Sjevernom Irskom u polufinalu doigravanja igrano ranije tog mjeseca), kad je bilo jasno da od ostanka u A Ligi nacija neće biti ništa. S obzirom da je Bajevićev ugovor pretpostavljao produženje u slučaju plasmana na Euro, a da su rezultati već do tog trenutka bili jako loši, znalo se da Bajević odlazi, ali da je učinjeno nešto da se ubrza proces imenovanja njegovog nasljednika – nije. Čak što više, sve je usporeno kreiranjem Stručne komisije (Zvjezdan Misimović i Emir Spahić) koja je na kraju povukla na dvije strane (Misimović želi Ivajla Peteva, Spahić Sergeja Barbareza), a to ne može biti normalno, bez obzira na činjenicu da je sasvim normalno da se dva člana razilaze u procjeni. Jer zašto je uopće osnovana ta Komisija koja će predlagati, kada ni ona nije jedinstvena po stavu – kao da nam podjela nije dovoljno?  Zašto nečiji osobni stav ometa proces koji bi trebao biti shematski i zašto se onda nakon svega predsjednik Saveza Elvedin Begić proziva Misimovića kada ga je on izabrao?!

Šanse u kvalifikacijama već umanjene

Kao i ranije, opet je zabilježen niz nelogičnosti koje ukazuju na sveprisutni raskol u Savezu (svatko želi svog izbornika preko kojeg će gurati svoje interese i igrače) i to je nažalost nešto čega ćemo se teško riješiti – ako ikad.
I baš zato se iznova i iznova pitamo 'čemu apliciranje za mjesto izbornika, čemu mali milijun kandidata, čemu odugovlačenje?' Jasno nam je neslaganje to koje vodi do odugovlačenja, jasno nam je da je to neslaganje nacionalno uvjetovano, ali nije nam jasno kako nitko unutar tih interesnih skupina ne shvati da je bolje i ranije doći do kompromisa, nego se igrati dječjih igara, a kao poštovati procedure?
Izbjeglo bi se tako blamiranje u javnosti, reprezentacija bi na vrijeme dobila izbornika, a kvalifikacijska kampanja ne bi unaprijed bila osuđena na propast. I da, želimo reći da je sve ovo temelj ukrivo onome što se treba sagraditi na ruševini od reprezentacije. Da je ovim odugovlačenjem reprezentacija već izgubila dio šansi u kvalifikacijama za SP 2024. koje počinju u ožujku – a na taj su način gube i interesne skupine unutar Saveza.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba