Mnogo polemika, pa čak i radikalizacije političke situacije u BiH, posljednji dana izazvala je presuda 'Kovačević' pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Ona je potpuno očekivana i potpuno logična, a nije nikakvo iznenađenje čak ni za one koji se javno zgražaju nad njom i govore o tome da netko u Strasbourgu navodno radi protiv ovog ili onog naroda. Presuda u slučaju 'Kovačević' potpuno je logični nastavak svih dosadašnjih presuda pred Europskim sudom za ljudska prava.

Do sada je BiH pred ovim sudom izgubila sporove u slučajevima Sejdić-Finci, Šlaku, Zornić, Pilav i Pudarić. Dakle, slučaj 'Kovačević' presuda koja šesti put od 2009. godine da Europski sud za ljudska prava presudom utvrđuje da Bosna i Hercegovina krši ljudska prava u procesu izbora za funkcije u državnim institucijama vlasti.

Dosadašnje presude odnosile su se na to da je apelantima uskraćeno pravo kandidiranja za sve funkcije u BiH na osnovu njihove etničke, nacionalne i teritorijalne pripadnosti, dok se u slučaju „Kovačević“ presuda odnosi na pravo birača da može birati koga želi.

Logična presuda Eurospkog suda za ljudska prava

U samoj presudi nema ništa sporno i ona je u potpunosti u skladu sa Europskom poveljom o ljudskim pravima. Ova presuda je čak i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine jer je ta Europska povelja sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.

U Ustavu BiH jasno stoji da ta povelja ima prioritet nad svim ostalim zakonima. U članu 2. Ustava BiH izričito piše: „Prava i slobode predviđeni u Europskoj povelji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima“.
Zbog toga su u potpunosti smiješne sve tvrdnje da je ova presuda, kao i ostali pet, protuustavna. Naprotiv, žalosno je da svako nekoliko godina netko mora tražiti prava pred Sudom u Strasborgu zbog toga što domaće vlasti opstruiraju provođenje odredbi Ustava BiH.
Istina, u samom Ustavu BiH koji je nakaradno sklepan postoje odredbe koje se mogu tumačiti suprotno od pravila Europske konvencije o ljudskim pravima. Međutim, ni za jednog ozbiljnog pravnog stručnjaka nema dileme koji je dio Ustava 'prioritetniji'. Sama činjenica da se odredba o Europskoj povelji za ljudska prava nalazi odmah u članu 2. Ustava (odmah iza člana 1. koji definira što je Bosna i Hercegovina) dovoljan je pokazatelj važnosti ove povelje. A osim toga BiH je potpisnica Europske povelje o ljudskim pravima i podrazumijeva se da je provođenje nje kao međunarodnog akta prioritet u odnosu na sve ostale ustavne i zakonske odredbe.
Znači, tu su stvari i činjenice u potpunosti jasne za sve one koji pravilno žele čitati i tumačiti činjenice.
Što se tiče presuda koje definiraju izbor članova Predsjedništva BiH potpuno je jasno da dostupnost te funkcije mora biti dostupna svima koji se žele kandidirati bez obzira na njihovu nacionalnost i bez obzira na mjesto njihovog boravka.

Također, potpuno je jasno da svi građani imaju pravo na izbor, odnosno da svi građani moraju imati pravo da sudjeluju u izboru bilo kojeg člana Predsjedništva BiH bez obzira odakle on dolazio. Po sadašnjim pravilima više od 400.000 građana BiH imaju uskraćena sva ova prava i to je potpuno jasno sucima Europskog suda za ljudska prava. Jasno je i domaćim političarima, ali se oni iz različitih razloga po ovom pitanju uglavnom prave 'ludi'.
Također, slična je situacija i kada je u pitanju Dom naroda BiH. Potpuno je jasno da se ne može funkcija u Domu naroda 'zabraniti' Srbima iz Federacije BiH te Hrvatima i Bošnjacima iz Republike Srpske. Također, građani koji se ne izjašnjavaju kao Hrvati, Srbi i Bošnjaci moraju imati mogućnost izbora i ulogu u tom Domu.

A to sada trenutno nije moguće. Uz to, u presudi kao jedna od mogućnosti da se ovaj problem „ublaži“ u postupku rješavanja spominje se mogućnost da BiH napravi takav sustav u kojem će Dom naroda BiH odlučivati samo o prethodno definiranoj listi pitanja.

Rješenja su laka i jednostavna
A ovakva mogućnost potpuno olakšava provođenje svih presuda Europskog suda za ljudska prava (uključujući i presudu 'Kovačević') unatoč onima koji tvrde da je to sve nemoguće. Nije nemoguće, nego zbog svojih interesa ne žele ni pomisliti na implementaciju presuda iz Strasbourga.
Kada govorimo o mogućim rješenjima, neka od njih su već bila na stolu u određenim pregovorima kao što su oni 'neumski'.
Jedno od takvih rješenja bi moglo biti da se u Predsjedništvo BiH biraju tri člana Predsjedništva BiH bez nacionalne odrednice uz uvjet da ne mogu biti dvoje iste etničke pripadnosti i da to čini Parlament BiH. Time bi sve presude kada je u pitanju izbor članova Predsjedništva BiH bile implementirane.
Kada je u pitanju dio presude koji se odnosi na Dom naroda BiH, rješenje bi teoretski moglo biti da se jednokratno sastanu svi Hrvati, svi Srbi, svi Bošnjaci, svi Ostali izabrani u državni parlament i u entitetske parlamente i da izaberu izaslanike u Dom naroda BiH, i to bez ograničenja odakle tko dolazi kao kandidat.
Rješenja za ova pitanja koji mnogi predstavljaju ogromnim su poprilično laka i jednostavna. Ali, istinski problem je to što kod na u BiH ni za kakvo jednostavno rješenje obično ne postoji nikakva politička volja. I u tome je ključni problem, a ne u presudama Europskog suda za ljudska prava. D. G.