Robijaši peru posteljinu i veš za hotele s Jahorine, novac ide na račun privatne firme?

U zatvorskim ustanovama, javnoj upravi, ali i cijelom bosanskohercegovačkom društvu korupcija je postala stil življenja.
Nije nikakva tajna, čelni ljudi u zatvorima često zloupotrebljavaju položaj i funkciju, za novac i razne usluge izlaze u susret zatvorenicima i daju povlastice i pogodnosti, od posjeta do slobodnih dana, vikenda i izlazaka iz pritvora.
Prije nekoliko dana iz zidina našeg Alkatraza, tako državni zatvor u Vojkovićima kod Sarajeva uspoređuju s onim čuvenim zatvorenim američkim kazamatom kod San Franciska, procurila je šokantna dobro skrivana moguće kriminalna tajna.
Kako se doznaje robijaši u državnom zatvoru peru posteljine, ručnike i drugu robu za potrebe nekih hotela dok novac navodno 'mlate' neki privatnici iz istočnog Sarajeva bliski SNSD-u. U velikoj skupini osuđenika koji rade u vešeraju su i Hrvati Mate Šimić iz Ljubuškog, te Miroslav Anić iz Sarajeva.
Ozbiljne sumnje
Teško je precizno u ovom prenutku procijeniti o kolikome novcu se radi, međutim izvor Dnevnog lista podsjeća kako su veliki jahorinski hoteli, naročito zimi, čak i prebukirani tako da je izvjesno da usluge vrijedne i desetine tisuća maraka navodno masno naplaćuje neka fantomska privatna kompanija.
Upravnik zatvora je Siniša Perković iz SNSD-a. Ako su te sumnje istnite onda se radi o teškim povredama zakona i ponižavanju zatvorenika.
Još od kraja prošle godine robijaši su se pretvorili u pobunjenike nezadovoljni odnosom i radom Siniše Perkovića, bivšeg ravnatelja Vodovoda i kanalizacije u Istočnom Sarajevu i kadra SNSD-a, Milenka Vidovića, perjanice HDZ-a, te Marka Paprice, također uzdanice SNSD-a koji je za kratko vrijeme visoko napredovao od običnog policajca do inspektora nakon što je na volšeban način stekao diplomu.
Zatvorenici novog državnog zatvora u Istočnom Sarajevu, u kojem od kraja 2020. dugogodišnje kazne zatvora služe okorjeli kriminalci, osuđenici za teška ubojstva, terorizam, silovanja i ratne zločine, poslali su i otvoreno pismo ministru pravde BiH Josipu Grubeši.
Žalili su se na uvjete u Alkatrazu, na cijene hrane u kantini i usluge telefoniranja. U jednom su trenutku započeli i zajednički štrajk glađu. U ćelijama Vojkovića višegodišnje kazne, između ostalih, služe: Zijad Turković, Đorđe Ždrale, Veselin Vlahović Batko, Husein Bosnić, Haris Čaušević Oks, Mevlid Jašarević, Milenko Lakić... Riječ je osuđenicima koje je osudio Sud BiH.
Godišnji proračun je oko 11 milijuna KM, što u praksi znači da se dnevno u zatvoru potroši oko 30 tisuća KM.
Zatvorska utvrda
Podsjećamo, temeljac za zatvor je postavljen još davne 2006., a izgradnja je počela 2007. godine. Kašnjenje je uzrokovano brojnim administrativnim i proceduralnim komplikacijama, a intenzivna gradnja započela je 2014. Ponovo je zaustavljena 2016. zbog sudskog spora podizvođača s jednim od suizvođača na objektu.
U državnom zatvoru, kapaciteta 348 mjesta, smješteno je blizu 300 pritvorenika i osuđenika Suda BiH. Projekt je financiran iz domaćih, donatorskih i kreditnih sredstava. Podignut je kredit Razvojne banke Vijeća Europe od 19,3 milijuna eura, BiH je uložila 6,45 milijuna eura, donacije EU iznose 9,15 milijuna eura, tehnička pomoć Europske komisije 1,7 milijuna eura, donacija Švedske je dva milijuna eura dok je vlada SAD dala 1,1 milijuna američkih dolara za obuku zatvorskog osoblja.
-U funkcionalnom i organizacijskom smislu, državni zatvor je koncipiran kao složena cjelina koja će udovoljiti najvećem stupnju sigurnosti i najvišim europskim standardima za ovu vrstu objekata, izjavio je svojedobno ministar pravde BiH Josip Grubeša.
Kompleks zatvora prostire se na površini od 24.000 metara kvadratnih, a svaka ćelija u kojoj je smješten po jedan zatvorenik površine je 12 kvadratnih metara. Izgradnja i funkcioniranje državnog zatvora u potpunosti su usklađeni s europskim zatvorskim pravilima i standardima. Cijeli kompleks okružen je s četiri pojasa sigurnosnih ograda. J. S.