Rusko gospodarstvo ove se godine suočava sa sve većim poteškoćama - od neobuzdane inflacije i rastućeg proračunskog deficita, djelomično potaknutog ogromnim vojnim izdacima, do smanjenih prihoda od nafte i plina. Unatoč naglom usporavanju gospodarskog rasta, analitičari se slažu da nadolazeća ekonomska oluja vjerojatno neće uskoro prisiliti predsjednika Vladimira Putina da pregovara o kraju rata u Ukrajini, piše CNN.

Kriza kojom se može upravljati
Stručnjaci procjenjuju da se Kremlj može nositi s postojećim zapadnim sankcijama i nastaviti borbe sadašnjim tempom još godinama. "Ako pogledate samo gospodarstvo, to neće biti ona posljednja kap koja prelijeva čašu", rekla je Maria Snegovaja, viša suradnica za Rusiju i Euroaziju u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).

"Nije katastrofalno. Može se njime upravljati." Prema njezinim riječima, Rusija bi se mogla nastaviti boriti sljedećih tri do pet godina, no teško je dati pouzdanu procjenu za razdoblje nakon toga.

Slično misli i skupina prognanih, protuputinovskih ruskih ekonomista koji vjeruju da bi se rat iscrpljivanja mogao nastaviti još dulje jer je sposobnost Kremlja da vodi rat "neometana bilo kakvim ekonomskim ograničenjima". Richard Connolly s Kraljevskog instituta za ujedinjene službe (RUSI) rekao je za CNN da zapadne sankcije nisu nanijele dovoljno štete ruskom energetski orijentiranom gospodarstvu da bi promijenile ratne planove Moskve.

"Dok god Rusija vadi naftu i prodaje je po prilično razumnoj cijeni, imaju dovoljno novca da se nekako snalaze", kazao je. "Ne kažem da je to za njih baš ružičasta slika, ali imaju dovoljno da gospodarstvo ne bude faktor u Putinovoj kalkulaciji kada razmišlja o ratu", dodao je Connolly.

Teret prebačen na građane
Početni ekonomski poticaj uzrokovan naglim rastom vojne potrošnje sada je, čini se, završen, a Kremlj je primoran "nastaviti prebacivati teret rata na rusko društvo", ističe Snegovaya. Taj teret dolazi u obliku značajnog povećanja poreza na dobit i dohodak, kao i poreza na dodanu vrijednost (PDV), kako bi se financirala rekordna vojna potrošnja. Istovremeno, ruski potrošači bore se s oštrim rastom cijena, posebno uvozne robe.

Ipak, za razliku od Zapada, visoka inflacija "ne stvara mnogo društvenog nezadovoljstva" u Rusiji, tvrdi Snegovaya, navodeći kao razloge učinke vladine propagande i represije. Drugi stručnjaci, poput Connollyja, dodaju da je inflacija u postsovjetskoj Rusiji oduvijek bila visoka, pa su potrošači na nju navikli. Međunarodni monetarni fond predviđa da će prosječna međugodišnja inflacija u Rusiji ove godine iznositi 7,6 posto, što je pad u odnosu na 9,5 posto u 2024. godini.

Nova klasa ratnih pobjednika
Rusija sada troši gotovo 40 posto svog proračuna "na agresiju", kako je ranije ovog mjeseca izjavio glavni tajnik NATO-a Mark Rutte. Ogromna potrošnja stvorila je novu klasu ekonomskih "pobjednika" rata, uključujući proizvođače oružja i radnike u obrambenoj industriji. To je, paradoksalno, dovelo do smanjenja ekonomske nejednakosti, što znači da se Putin suočava s još manjim pritiskom iz određenih dijelova društva.

Neka od siromašnijih, ruralnih područja Rusije također su doživjela gospodarski procvat od početka rata. To je djelomično posljedica golemih plaća koje primaju ruski vojnici i njihove obitelji - strategije kojom Kremlj regrutira dobrovoljce i izbjegava širu mobilizaciju. "Ruski vojnici danas su plaćeni više nego bilo koji ruski vojnik u povijesti ruskih vojnika", rekao je Connolly. "Zarađivali su više novca nego što su se ikada nadali da će zaraditi da su ostali u tim relativno depresivnim dijelovima zemlje i našli drugi posao u civilnom gospodarstvu."

Bacanjem novca na vojsku i njihove obitelji, Kremlj je uspio ublažiti nezadovoljstvo unatoč tome što se ruski gubici u Ukrajini približavaju milijunu ljudi, s 250.000 poginulih, prema procjeni CSIS-a. Time su uglavnom izbjegnuti prosvjedi kakvi su viđeni tijekom ratova u Čečeniji i Afganistanu. Ipak, stručnjaci upozoravaju da bi Kremlj mogao biti svjestan budućeg problema - povratka velikog broja ratnih veterana u društvo, bez posla i s velikim medicinskim potrebama.

Dugoročni rizici i sve skuplje zaobilaženje sankcija
Iako su kratkoročni ekonomski problemi rješivi, dugoročna slika mogla bi biti drugačija. Rusija je duboko posegnula u svoj Nacionalni fond blagostanja, što, kako navodi nedavno izvješće Atlantskog vijeća, stvara "nove kompromise za Kremlj", jer se smanjuje zaštitni mehanizam koji je nekoć štitio javnost od troškova rata. Vrijednost likvidnih sredstava u fondu smanjila se za 57 posto od početka rata.

Kako se fond iscrpljuje, "teško je zamisliti scenarij u kojem ruska vlada može održati svoje trenutačne obrambene izdatke bez rezova u socijalnoj potrošnji koji su sveprisutni i vidljivi široj populaciji", stoji u izvješću. Uz to, nedavne sankcije SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva protiv velikih ruskih proizvođača nafte, Lukoila i Rosnefta, povećale su troškove poslovanja za Rusiju, rekla je za CNN Kimberly Donovan iz Atlantskog vijeća.

"Oni (ruski proizvođači nafte) preusmjeravaju izvoz nafte preko manjih ruskih tvrtki… Sve to košta mnogo novca", objasnila je. Ako se to kombinira s jačom provedbom sankcija i pritiskom na Indiju i Kinu da prestanu kupovati rusku naftu, Kremlj bi s vremenom mogao promijeniti svoju računicu, piše index.