Tko je igrao najljepše, tko je bio 'samo' efektan, tko je otkriće, a tko razočaranje a svejedno je prošao dalje – u osminu finala Eura. Pitanja su to koja tražimo uoči početka nokaut faze, a koja trebaju dati određene smjernice po pitanju nastavka turnira. Nagovijestiti što bi se moglo dogoditi, s tim da su iznenađenja – i dalje moguća. Itekako!

Hrvatska nije prošla dalje. Otišla je kući kao najgora trećeplasirana reprezentacija skupne faze sa samo dva boda na svom kontu. Razočarala je, ali razočarale su i neke reprezentacije koje su prošle dalje u osminu finala, odakle mogu dalje… a i onda tko zna dokle. Švicarska – Italija, Njemačka – Danska, Engleska – Slovačka, Španjolska – Gruzija, Francuska – Belgija, Portugal – Slovenija, Rumunjska - Nizozemska i Austrija – Turska, parovi su među kojima treba tražiti novog europskog prvaka.  

Što se nije promijenilo

Neke stvari se ne mijenjaju. Cristiano Ronaldo na primjer. Lice mu je možda malo drukčije, godine se primijete, ali u glavi, u nogama – Portugalac je i dalje isti. S čak 39 godina na leđima, CR7 je na ovom Euru istrčao svoj najbrži sprint ikada – no tih 32.7 kilometara na sat, ta brzina ipak nije bila dovoljna da Portugal izbjegne iznenađujući poraz od Gruzije. Poraz koji je donekle promijenio percepciju po pitanju njihove uloge na ovom Euru. I možda im oduzeo nešto šansi u tim nekim procjenama. No, s druge strane, taj isti Portugal je u skupnoj fazi kreirao najviše napada (213), od kojih su brojni došli protiv Gruzije koja je maksimizirala svoju kontranapadačku silu, stoga otpisati Ronalda i društva radi tog poraza – bila bi to greška. Jer i dalje je to turnirska momčad koja zna igrati na rezultat, a koja će protiv sebe u osmini finala također imati momčad koja zna igrati na rezultat (Sloveniju), a onda, ako prođe, slijedi klasik – protiv Belgije ili Francuske. Portugal je definitivno sila na koju treba nastaviti ozbiljno računati do kraja turnira. 

Što je novo

Među novitete, neki novi poredak, definitivno treba svrstati debitante, tu Gruziju. Radi Portugala? Ne samo radi Portugala. Radi cjelokupnog dojma. Radi nogometa u koji je nekadašnja perjanica Pijetlova, Willy Sagnol, ukomponirao ono najbolje što ima ova zemlja. A da ima nešto posebno, pokazalo je nekoliko igrača. Među njima prvi Napolijev Khvicha Kvaratskhelia, prvo ime reprezentacije, a onda i Metzov Georges Mikautadze – koji je postigao najviše golova u fazi po skupinama postigao. I ne samo da je s tri gola najbolji strijelac grupne faze, tom učinku dodao je i jednu asistenciju pa je i igrač koji je u prvoj fazi turnira imao najbolju kombiniranu statistiku za sudjelovanje kod golova. Dodamo li ovom popisu istaknutih Gruzijaca i vratara Valencije Giorgija Mamardashvilija, koji je imao najviše obrana u skupinama (20), postat će vam jasno da Sagnol u rukama ima efektno oružje. 
Da se ne lažemo, Gruzija sigurno nije tim koji do kraja može odigrati u kontinuitetu, s velikim intenzitetom, ali borbenošću i disciplinom spada u sami vrh, ali u osmini finala će udariti u ono najbolje što smo dosad vidjeli u Njemačkoj – na Španjolsku. 

Tko izgleda najbolje

A Španjolska? Je li ona iznenadila? Pa, neke jeste. Posebno one koji su Engleze doživljavali kao tim… a ispostavilo se da su tek skupina najskupljih igrača. Ne i ekipa. Ekipa koja Španjolska jeste. Koja je na startu turnira pokazala što će uraditi neodlučnima (Hrvatskoj), zatim protiv opasnog autsajdera (Albaniju) odigrala svoju rolu favorita kako treba, a onda riješila i ne pretjerano gledljivu, ali uvijek opasnu Italiju. Furija je bez velikih poteškoća riješila možda i najopasniju skupinu, Furija je definitivno na tragu zadnjeg Eura, na kojem je došla do polufinala - raznovrsna je, može jednako dobro igrati s rivalima poprilično različitog profila, a čini se i da ne trpi pritisak poput nekih ostalih reprezentacija. Poput Engleske. A to daje ploda. A izbornik Luis de la Fuente ih ubire. Tako je u zadnjem kolu protiv Albanije, kada je prolaz dalje već bio osiguran, na teren protiv Albanije poslao poprilično izmijenjenu postavu, odmorio neke igrače, a onda još jednom pobjedom dodatno pojačao dojam tima koji koristi prilike, koji zna što želi i kako to provesti u djelo. 

Tko je razočarao 

Na pitanje 'tko je razočarao', donekle smo već odgovorili. Reći ćemo samo – pritisak. Medijski, svakojak. Englezi se opet loše nose s očekivanjima, a druga strana (otočki novinari) nimalo im ne pomažu. Gareth Southgate na trenutke djeluje kao klaun s tim silnim zvijezdama koje se nisu uigrale, ne kao Steve McClaren kojeg su u onom slavnom porazu od Hrvatske (2:3 na Webleyu) prozvali 'wally with a brolly' (blesan s kišobranom), ali definitivno ne djeluje kao top vozač u top bolidu. Negdje nešto nije kliknulo, Engleska se previše uzda u pojedinačnu kvalitetu koja je enormna, i koja će vjerojatno biti više nego dovoljna da kući pošalje Slovačku… ali dalje od toga, bit će teško. Mučenje. Barem je tako dosad bilo, a da će se nešto popraviti preko noći – sumnjamo. Atmosfera oko Gordog Albiona već je poprilično zatrovana, a Soutghateu nije pomoglo ni to što je nakon dvije utakmice u skupinu konačno pružio priliku drugom najboljem strijelcu Premiershipa, Coleu Palmeru. A to svejedno nije pobijedilo tvrde Slovence. 

Najprije subota u Berlinu

U ovom trenutku, dosta je toga što treba sabrati u jedan konačni dojam i onda se odlučiti za prvog, drugog, trećeg favorita Eura… revidiranu listu nakon one koja je uvela u završni turnir. To ponekad može biti i previše podataka, zbunjujuće… pa će najbolje biti, kako to treneri i igrači vole reći, ići utakmicu po utakmicu. A već prva sljedeća, mogla bi biti eksplozivna. Ako ne to, onda sigurno intrigantna. Iz ove perspektive, sigurno duel kojeg će odlučiti detaljčići, vrlo moguće i penali. 
Jer sastat će se branitelj naslova i možda najteži mogući rival iz skupine mogućih iznenađenja, Švicarska. Švicarska koja igra kao nauljena, koja ne gubi lako, koja dosad nije izgubila. A kao takva udarit će na Spallettijevu Italiju koja je prepuna trikova, makar govorili i o golovima iz 98. minute. Bit će uvelike jedna dobra najava osmine finala, nokaut faze, dijela turnira u kojem više nema kalkulacija, u kojem će neke reprezentacije, sposobne za to, promijeniti pristup i zaigrati – pragmatičnije ili na punom snagom. 

NAJ NAJ….
Ukupno golova: 81/2.25 po utakmici
Najviše postignutih golova (17) - u periodu od 16. do 30. minute
Najviše postignutih golova: Njemačka – 8 golova
Najbolji prosjek posjeda nad loptom: Njemačka – 64.3%
Najviše golova: Mikautadze (Gruzija) – 3 gola
Najviše šutova: Lukaku – 7
Najviše oduzetih lopti: Guehi (Engleska) i Orban (Mađarska) po 26
Najviše napada: Portugal – 213
Najviše napravljenih prekrašaja: Austrija – 49
Najviše žutih kartona: Turska – 16
Najviše obrana: Mamardashvili (Gruzija) – 20 odbrana

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba