Sveučilišni profesor iz Mostara Sanel Riđanović jedan je od najpoznatijih kandidata za predstojeće lokalne izbore u Mostaru. U politiku je ušao otvorenog srca i iz istog razloga zbog kojeg se davno vratio u Mostar – da se bori za bolji i prosperitetniji grad. Nažalost, Mostar je danas grad slučaj, izbora nije bilo 12 godina, pa su propale i investicije. Kako popraviti stanje, profesor Riđanović tvrdi da zna, a nudi i konkretna rješenja.

Što Vas je motivisalo na ulazak u politiku?

Na izborima su dosad redovito birani isti ljudi, pravdajući se pretpostavkama da jedan glas ne može ništa promijeniti. I nije mogao promijeniti, s obzirom na Izborni zakon po kojemu vlast mora pripadati nacionalnim strankama koje su u torove strpale sve pripadnike nacija, tako da onaj tko ne glasuje za njih nije “pravi Bošnjak”, “pravi Srbin” ili “pravi Hrvat”. Vladajućoj eliti to odgovara. Pred izbore redovito u prvi plan stavljaju pitanja vjere i nacije, naprave se ispadi “inicirani” različitošću, organiziraju navijački neredi, jedni k’o nešto napadaju, drugi k’o nešto brane… A narod vjeruje. Ili mu je svejedno, što je isto tako loše. A ništa ne valja. Vladaju apatičnost, neinventnost, stagnacija, zaostajanje, odlazak mladih, neriješena infrastruktura, grad je podijeljen tna interesne zone, tu su i nacionalizam i fašizam, nebriga države, nestručnost i nepotizam, dvije škole pod jedinj krovom, navijački neredi, nezaposlenost, Uborak, kolektori, Aluminij, Radobolja, mini-hidrocentrale, urbanistički plan, sport, kultura, demokracija… Nisam spreman prihvatiti ono što se u našemu gradu dosada smatralo “normalnim”, a to je dugogodišnja stagnacija, te osjećaj pesimizma i rezignacije. Neću da prihvatim takvo stanje jer ovaj grad itekako ima znanja, snage i osjećaja za društvenu pravednost – na čemu se može i mora graditi budućnost. Imamo, još uvijek, aktuelnu krizu izazvanu pandemijom koronavirusa. Ali, ona je pokazala i neke dobre strane. Pokazala da je ipak moguće provesti vidljive i značajne promjene kolektivnog i individualnog ponašanja. U prvom redu, to se odnosi na jačanje discipline i samodiscipline poštivanjem mjera nametnutih od strane kriznih stožera, bez obzira na povjerenje u njihovu učinkovitost. Nosile su se maske, rukavice, držala se distanca, poštivao se policijski sat… Sve to dok se iole vjerovalo naredbodavcima takvih mjera, pa čak i ako su isti dolazili iz reda nepismenih i neadaptiranih. Mostar kakav ja želim mora biti pomiren s prošlošću i okrenut prema budućnosti. To je društvo u kojemu se građani trebaju osjećati slobodno i sretno, u kojem žele stvarati i otvoreni su za suživot sa svim ljudima dobre volje, bez obzira na vjeru, naciju, pol, i političku orijentaciju… Društvo u kojemu su javne politike fokusirane na podizanje kvalitete i standarda života stanovnika. Mostar je i danas, bez obzira što će to vladajuće oligarhije negirati, još uvijek grad-slučaj, i moja je zadaća da ne dopustim da se prepiremo i natječemo kako podijeliti mrvice sa stola koje nam ostavljaju nesposobni i korumpirani političari.

Kako biste ocijenili kampanju?

Očekivao sam da će biti žestoka i grčevita. Zar je ovo stvarno trebalo da ne zadaju niski udarci? Osobno nisam imao nijedan plakat u Mostaru koji bi mi “dao prednost da dobijem glas ili budem izabran kao vijećnik”. To mi ne treba. Oni koji me poznaju, prepoznat će i moj aktivizam u gradu i nadam se da ću dobiti njihov glas na predstojećim izborima. Analizirajući momentalna prepucavanja u predizbornoj kampanji mogu kazati da se pojedine stranke služe svim i svačim – da diskredituju pojedince koji su njihova oporba. To mogu okarakterizirati kao strah ili njihovu slabost. Da stavimo sve u perspektivu, krenut ću logikom zdravog uma i što bi svi koji su se kandidirali na izborima trebali raditi. Moje pitanje za aktualnu vlast glasi: “Što ste dosad konkretno uradili za Mostar?”. Većina nisu uradili ništa, a ustvari su najglasniji kada treba kritizirati kolege iz oporbe. Smatram da trebaju razmisliti prije nego javno iznesu stavove. Zašto je jedan nestranački kandidat ili noavisni kandidat manje bitan od njih? Imao sam upite od poznanika, kolega i prijatelja zašto sam ušao u politiku i kandidirao za vijećnika? Iako sam situiran, rekao sam da u priču nisam ušao iz osobnih interesa, te da je jedna od ključnih stvari koja me je natjerala bila želja za promjenama na bolje za Mostarce. Građani zaslužuju da žive u gradu u kojemu će vidjeti prosperitet grada, bez podjela ili bilo kakvih predrasuda. Neću pričati o sebi. Većina poznanika i prijatelja dobro znaju što sam sve uradio za ovaj grad, a između ostaloga to je i zaustavljanje izgradnje MHE Buna 1 i Buna 2.

Koji su realni dometi Prve stranke i s koliko mandata biste bili zadovoljni i zašto ste među toliko stranaka pristupili Prvoj stranci?

Našli smo zajednički jezik nudeći ideje, znanje, energiju i volju za stvaranjem novih vrijednosti i novog bogatstva. Za to je nužno osloboditi kreativni potencijal samostalnih i slobodnomislećih građana, omogućiti poduzetništvu da se razvija, motivirati mlade i ambiciozne ljude da ostanu u gradu, a istovremeno pokušati vratiti i one koji su ga privremeno ili trajno napustili. Zadatak nam je da probudimo najbolji dio Mostara, posebno mlade i stručne ljude. Mora se dati prednost znanju i struci, ispred teorija zavjere, pseudoznanosti i šarlatanstva. Moramo se okrenuti inovacijama i poduzetništvu, te stvoriti povjerenje i poštivanje između radnika i poduzetnika, odnosno između privatnog i javnog sektora. Mora se uložiti u razvoj i stvaranje novog bogatstva, pazeći istovremeno na slabe i na one kojima je potrebna pomoć. To se zaista može, jer jedno ne isključuje drugo. Tako se to radi u najboljim i najrazvijenijim zemljama svijeta. Moramo napraviti ključne reforme za grad. Nadam se da će građani prepoznati naše nesebično zalaganje za grad i samim tim dati nam njihovo povjerenje i dovoljno glasova da imamo makar dva mandata u Gradskom vijeću.

Što biste izdvojili kao najveće probleme današnjeg Mostara i na čemu bi bio akcenat Vašeg rada i djelovanja u Gradskom vijeću?

Neophodno je izvršiti značajne promjene u svim segmentima Grada, a naročito u oblasti obrazovanja, nauke, kulture, fizičke kulture i sporta, kao i u oblastima zdravstva, ubanizma i infrastrukture, ekologije, gospodarstva, ugostiteljstva i turizma, ali i u oblasti demokratije, pritom vodeći računa da se učini maksimalni napor. Za sve to vrijedi se boriti i ustrajavati u toj borbi. Kao vijećnik sigurno ću pokretati ove teme. Zalagat ću se da sve sjednice budu javne, kako bi se i građani mogli uvjeriti tko što i kako radi u Vijeću. Poruka je da se kao društvo moramo promijeniti. Nema povratka na staro, ali teret promjene ne smijemo staviti jednako na sva leđa jer nismo jednako odgovorni, niti smo imali jednake koristi od dosadašnjeg neuspješnog funkcioniranja vladajućih struktura. Konačno je došlo vrijeme za promjene, za bolje sutra i buduće generacije.