Iako se aktualni gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka na televiziji kune 'bogom' da je bošnjački poglavica Bakir Izetbegović dušom za Bogića Bogićevića i dijete u pelenama razumije da je bošnjački nacionalni poglavica, uz nesebični support notornih desničara Ibrahima Hadžibajrića i Semira Efendića, mignuo svojim jastrebovima da 'potkuju' labilne i pohlepne vijećnike i na  posve šibicarski način zaustave prodor Bogića Bogićevića u kultnu sarajevsku Vijećnicu. 

Politička svinjarija

Izetbegović je uz to potopio i nadobudnog Elmedina Konakovića i rasturio 'četvorku' s koje leti perje na sve strane. Politička i ljudska svinjarija je  okončana, nesuđeni gradonačelnik je skontao stvari i posložio kockice.  Potvrdio je pogibeljnu  stvarnost, njegov izbor je spriječila nadmoćna desnica koju predvodi SDA, Bogićević je zalupio vrata gradonačelničkoj fotelji baš onoga trenutka kada je shvatio da ovisi od političke milostinje Bakira Izetbegovića i sarajevskih radikala.   

Tu se više nema što debatirati, Sarajlije ne vole Bogića Bogićevića, ponizile su i Ivicu Osima, Mustafu Pamuka, Milana Bandića, ne vole Ivana Lovrenovića, Miljenka Jergovića, Ivanu Marić..., a sada niti liječnika Dragana Stevanovića. 

Oni obožavaju Busuladžića, Đozu, Mustafu Cerića, a iznad svih Bakira Izetbegovića. Sve drugo su laži i manipulacije. Što je tu čudno? U glavnom gradu države, izlogu i 'građanskoj slici', odavno se ljevica grčevito bori tek za ponekog vijećenika.

Sarajevom vladaju desničari

Više od dva desetljeća Sarajevom vladaju desničari, od SDA pa do Naroda i Pravde s vjerskom I tajkunskom pozadinom. Samoproglašeni antifašisti i malobrojni intelektulaci su samo paravan, oni služe da u medijima naturaju lažnu sliku u građanskoj, europskoj, metropoli, a u srži je odavno sve to “zeleno”.      

-Da su iskreni oni bi umjesto plača, ‘fejsbuk’ povorke i svega ostalog, izbrojali ruke, u skladu sa suzama. Ovako, oni su se ponijeli kao ona prostitutka iz kultnog filma Emira Kusturice ‘Sjećaš li se Dolly Bell’. Farsa mora ispočetka.' Uljudno je napisao jedan bošnjački analitičar, kojem se krokodilske suze više gade od samoga primitivizma.   

Dodaje: “Kao što me suze za generalom Jovom Divjakom kojeg su oplakivali još u ratu, pa suze za Ivanom Marić koju smo u par dana tako plačući sahranili, kao i suze za Ivicom Osimom, Mustafom Pamukom, za svakim dobrim Sarajlijom ‘kojeg obožavaju’ ali ga ne žele u gradu. Za Bregovićem, Kusturicom, za Jergovićem, za Tifom, za bilo kojim drugim iole značajnijom personom ovog napaćenog a poseljačenog grada koji je propustio zadnju priliku da bude ono što je nekad bio. Sarajlijama treba Mustafa Busuladžić. Čudi me da pametni, genijalni um Bogića Bogićevića nije na vrijeme skontao da Sarajlijama treba Mustafa Busuladžić, pa bi tako ostao van ovog aktuelnog filma u kojem je pristao statirati.”

Naspram ove inteligentne i surovo iskrene raščlambe ima i onih sarajevskih umova koji ispraznim fikcijama pokušavaju oprati obraz i mentalitet glavnog grada, vjerojatno nesvjesno i amortizirati igranku SDA, i ponovno ponuditi manipulaciju  i nerealnu sliku.

-Odbijanje kandidature Bogića Bogićevića jeste i poruka da građani i građanke Sarajeva moraju demokratski i neposredno na izborima birati svog gradonačelnika. Namještaljke, ucjene, prljave radnje po opštinskim vijećima i biranje za Gradsko vijeće oduzima legitimitet ovako izabranom gradonačelniku, napisao je redatelj  Dino Mustafić.

Politički kapacitet desnice i stvarno stanje i raspoloženje patriota u Sarajevu ga apsolutno demantira. Da se sada provedu izravni izbori Bogić Bogićević bi opet bio pometen, ako to žele Bakir Izetbegović, Dino Konaković i sva svita sarajevskih klerika.  A, žele.  Sarajevo je, ništa manje u odnosu na druge sredine zaraženo nacionalizmom i uz to obogaćeno 'šupljom'.

-Glasali su protiv smjene HDZ ministra Grubeše koji je oslobodio zločinca - silovatelja - Maku Radića, a rušili su Bogića. Glasali su za četničkog vojvodu Poplašena, a rušili Bogića. Ove odluke odobrava Bakir Izetbegović, upro je prstom u protagonistu Bogićevićeve podmukle egzekucije državni zastupnik Damir Arnaut.

Bogićević: Pogazili su moje dostojanstvo

I nesretni Bogić Bogićević, kojeg čak niti vrh SDP-a nikada nije želio na stranačkom tronu, a blefiraju o nekakvoj političkoj gromadi, je otvorio dušu i posve dijagnosticirao žarište i bolest Sarajeva.

-Nažalost, već na prvom koraku suočen sam s političkim spletkama, smicalicama i manipulacijama, čiji cilj je bio da me se onemogući da budem izabran na pomenutu dužnost. Posebno boli činjenica da su u to bili uključeni i oni koji su me predložili, a čija mi je glasačka podrška, nažalost, bila uskraćena u trenucima kad se odlučivalo o novom gradskom rukovodstvu. I ja sam, kao i vi, bio zgrožen spoznanjem kako se u gradskoj vlasti prljavo trguje, kako se kupuju i prodaju ljudi i njihovi glasovi. Povlačenje kandidature bilo je za mene jedini častan odgovor na te pokušaje da me se i ljudski i politički ponizi. To što su se vijećnici kasnije “predomislili”, pa su me “izabrali” jednoglasno, uz aplauze, bila je, međutim, samo predstava za javnost i svojevrsno likovanje onih koji su zapravo onemogućili moj stvarni i pravovremeni izbor. Još jednom su pogazili moje dostojanstvo, ignorišući činjenicu da sam dva dana ranije javno saopštio da povlačim kandidaturu. Teško je reći šta je bilo prljavije: prvi dan zasjedanja, kad je od mene odustala gotovo polovina onih koji su zvanično stali iza moje kandidature, ili drugi dan, kad su svi prisutni vijećnici donijeli jednoglasnu odluku. A donijeli su je, odgovorno tvrdim, samo zato što sam već odustao od kandidature, kako bi se takvom odlukom „oprali“ pred razočaranim i razljućenim građanima, istovremeno znajući da ja neću prihvatiti takvu njihovu naknadnu “pamet”.'

Nakon svega nameće se pitanje, je li ikada Bogiću Bogićeviću “bošnjački svet” oprostio što je rekao povijesno “ne” u Predsjedništvu bivše države i odveo Bošnjake i BiH iz “omiljene“ i neprežaljene Jugoslavije? J. S.