Rezolucija sama po sebi u pravnom smislu nije nikakva obveza, ali izglasavanje Rezolucije u Ujedinjenim narodima u kojoj se osuđuje ruska invazija na suverenu državu Ukrajinu je ipak više od simboličnoga čina.

Ona je civilizacijska gesta koja ima težinu, to je opredjeljenje i svrstavanje zemalja cijelog svijeta u antiagresorku alijansu s misijom da se pomogne Ukrajini, ali i zaustavi neljudski pohod pomahnitalog diktatora Vladimira Putina.

U taj se civilizacijski blok, barem formalno, priklonila i Srbija. Za mnoge je to bio iznimno iznenađujući potez Aleksandra Vučića, jer ništa nije ukazivalo da će njegov veleposlanik dignuti ruku za osudu agresije Rusije na Ukrajinu. Dapače, sve Vučićeve izjave i poruke slutile su da će on i dalje, barem balansirati, ali da nikako neće i javno i praktično osuditi potez svog saveznika Putina.

Naravno, ima idalje još mnogo nepovjerljivih političara i analitičara koji smatraju kako predsjednik Srbije šibicarski manevrira, jer rezolucija ništa u biti pragmatično ne znači, tim prije što Vučić neće uvesti sankcije Rusiji.

Šibicarsko manevriranje

-Ne može Vučić praviti zaokret od samog sebe. To je još jedno šibicarsko manevriranje koje neće donijeti ništa. Kako je to neko dobro primijetio, vidimo da Vučić ne viče više i da se nekako i Dodik umirio. Svi oni koji su viđeni kao ruski igrači u regiji prilično su zbunjeni kada vide dvije stvari. Prvo da se ruski ratni stroj zaglavio u ukrajinskom blatu, jer su mislili da će proći kroz najveću europsku državu kao kroz sir. I drugo što ih je uznemirilo je odlučnost čitavog slobodnog i demokratskog svijeta da stane na put ruskoj agresorskoj politici. Zbog toga oni sad manevriraju, jedno rade (glasaju), drugo pričaju javno, treće pričaju iza kamera. To je odsustvo bilo kakve ozbiljne strategije. Kako god Vučić bude prelamao stvari u budućnosti, on neće moći da pobjegne od samog sebe, a tako ni od Rusije, pokušava dokučiti Vučićevu taktiku ugledni intelektualac iz Srbije Milivoj Bešlin.

Osuda Ruske invazije na Ukrajinu od strane Srbije polučila je pravu histeriju, likovanje i naslađivanje sarajevskog političkog i intelektualnog establišmenta. Euforično se Vučićev potez tretira kao njegova kapitulacija pred zapadom, izdaja Rusije, ali i puštanje Milorada Dodika niz vodu, što je u svemu za minder najbitnija stvar.

MN: Napaljena atmosfera

Čini se da u toj napaljenoj atmosferi ima malo prostora za kočnicu i racionalno promišljanje. Potpuno se zanemaruje povijest i ponašanje Srbije i njezinih vođa u prošlosti u teškim, kriznim, reklo bi se presudnim trenutcima.

Naime, vrlo dobro je poznato da se Srbija redovito znala izvući iz provalije, pretvoriti se iz pozicije agresora, kvislinga i sluge fašistima, kao u većem dijelu drugog svjetskog rata, u poziciju mirotvoraca, dijela pobjedničkog i naprednog svijeta.

U slučaju Ukrajine i odnosa prema Rusiji ne smije se zanemariti činjenica da je Vučić odbio uvesti sankcije Putinovoj državi. Dakle, daleko smo mi svi od 'lomače' za Vučića i Dodika o kojoj Sarajevo mašta i sanja. Neki bošnjački umovi, čak i iz daleke Amerike, već vide kofere u Dodikovim rukama na putu za Moskvu.

-Beograd je u New Yorku iz UN-a poručio Dodiku da pakuje kofere za Moskvu. Polako u jednom pravcu. Bosna i Hercegovina kao država svih njenih građana bez obzira na nacionalnost ili bilo koju drugu afilijaciju pobjeđuje, euforičan je 'patriota' Erol Avdović.

Izetbegović kod Erdogana

U slijepilu i likovanju prešućuje se ponašanje bošnjačkog vođe Bakira Izetbegovića i njegovog 'velikog brata' i mentora, predsjednika Turske Tayipa Erdogana.

Izetbegović je u ovim prevažnim trenutcima kada se širi antiruska globalna koalicija otišao u posjet predsjedniku Turske koji je javno i odlučno poručio kako neće uvesti sankcije Rusiji.

-Ankara ne planira uvođenje sankcija Rusiji jer želi očuvati kanal za dijalog

Potrebno je da djelujemo u skladu s prioritetima naše zemlje. Potrebno je da postoji strana koja može da razgovara s Rusijom. Tko će razgovarati s Rusijom ako se poruše svi mostovi. Održavamo bliske odnose s Rusijom u oblastima poput turizma, isporuka prirodnog gasa i poljoprivrede, rekao je portparol turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana Ibrahim Kalin.

Treba li podsjećati kako su Putin i Erdogan već prokušani saveznici. Gdje je tu principijelnost u Sarajevu. Niti jednom riječju nema osude za Erdogana i Izetbegovića koji odlazak u Ankaru ničim ne može opravdati. Cinici bi slobodno mogli ustvrditi da i Bakir Izetbegović jednako kao i Erdogan nije za sankcije Rusiji.

-Putin je osobno u turskom predsjedniku Erdoganu dobio najboljeg saveznika i osobnog prijatelja. I dok je Erdogan vodio pravi verbalni rat za zapadom, ispaljujući salve optužbi na račun kršanske Europe zbog fašizma i islamofobične politike prema muslimanima, nikada nijednu riječ prijekora nije izustio prema Putinu pod čijom „čizmom“ stenje na desetine milijuna muslimana i to turkofonskog porijekla. Čak ni kad je bila okupacija Krima, domovina Tatara, najbližih krvnih srodnika Turaka, Erdogan je „imao razumijevanja“ za Putina. Zato bi turska posrednička diplomatija između Kijeva i Kremlja bila profana i neuvjerljiva. Isto važi i za njegovu odluku da zabrani prolaz ruskim brodovima kroz tjesnac Bosfora i Dardanela. Taj čin uopće neće nauditi ratnim operacijama Rusije u Ukrajini. Dakle, to je samo predstava za svijet koja s Erdoganom, kao glavnim likom, već izgleda tragikomično. I to što je Erdogan već pozvao Vosju Osmani i Bakira Izetbegovića u Ankaru spada u ovakvu vrstu diplomacije, pokušava Bošnjacima otvoriti oči jedan sarajevski portal.

Milanovićev savjet

Dvojica članova Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović trijumfalno grme kako su osujetili plan Milorada Dodika o raspravi o neutralnosti BiH oko rata u Ukrajini, ali nisu pojasnili Dodikove primjedbe da poteze i odluke u vanjskoj politici vuče i donosi isključivo Predajedništvo BiH, a ne ministrica Bisera Turković.

-Jedino Predsjedništvo može zauzeti određene stavove. To nije ministarstvo, a pogotovo nisu ambasadori, to je podvala koju pokušavaju muslimani ovdje u Sarajevu da podvale, vidno je bio uzrujan pogubljeni Dodik.

Čini se da je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović ponudio jedno dobronamjerno rješenje koje može sugeritati i napaljenom Sarajevu da se malo prizemlji, jer euforija može lupiti po glavi.

-Poruka Dodiku, nazvat ću ga, bilo bi dobro da se vrate u okvire institucija BiH. Za Beograd je trenutak da odluči gdje pripada, je li to EU ili Rusija. Republika Srpska se ne može izvući iz BiH, to je nemoguće. Njihovo mjesto je na zapadu, mjesto srpskog naroda je na Zapadu, ne u Rusiji. Ja razumijem te veze, ali to je daleko, kazao je Milanović. J. S.