Odmjereni bošnjački intelektualac prof. dr. Šaćir Filandra prošle godine je u srcu Hercegovine u Širokom Brijegu naglasio otužnu sramotu da je Sarajlijama bliži Sidney nego Široki pa prema tome nikakvi ad hoc dogovori nisu održivi bez klime povjerenja koje evidentno nema u našoj zemlji.

-Ne vidim spremnost za uspostavu povjerenja, klima povjerenja se uspostavlja komunikacijom, a komunikacije između nas nema. Bošnjacima iz Sarajeva je bliži Sidney nego Široki Brijeg, a ovima iz Širokog Brijega da ni ne pominjem što im je Živinice. Nedostatak komunikacije je vrlo prisutan i nju je moguće uspostaviti na simboličkoj razini prvenstveno. Nikad nisam čuo da je bošnjački član Predsjedništva otišao u Grude ili posjetio Violetu, ni obratno – nikad nisam čuo da je hrvatski član Predsjedništva došao u Kakanj. To je veliki problem i to odražava nedostatak povjerenja, briljantno je ogolio neshvatljivu zbilju Filandra.

Nacionalne poglavice truju narode

Preko lokalnih leđa zavađenih naroda i zatrovanih odnosa nacionalne  poglavice i stranačke pratnje opstaju na vlasti, drže narode u državi u konstantnom stanju tenzija, nepodnošljivosti i podozrenja. Umjesto katarze i pomirenja nacionalističke strasti su sve uzavrelije.  

Bošnjački narod je daleko brojniji od Hrvata, vođe toga naroda su politički, medijski pa možda i lobistički realno nadmoćnije u odnosu na dosta oskudnu bolumentu stožernika Dragana Čovića i time je veća njihova odgovornost za nedopustivo višegodišnje trovanje odnosa između Hrvata i Bošnjaka u BiH.  

U Bosni Hrvati nisu problem bošnjačkim politikama, Čoviću su nažalost teret što tamo obitavaju u tolikom broju, jer su praktično politički masakrirani.  Političkome Sarajevu je Zapadna Hercegovina trn u oku, taj bi komadić kamenoga i osunčanog ozemlja najradije negdje katapultirali, a 'škutore' otomanski protjerali.

I Alija Izetbegović je Franji Tuđmanu ljubaznu nudio Zapadnu Hercegovinu  kako bi otvorio prostor za neku svoju muslimansku državu.

Manipulacije mladima

Danas kada se u Sarajevu spomene Zapadna Hercegovina više se kosa naroguši na glavi nego pri spomenu Republike Srpske. 

Ostrašćene sarajevske elite histerično i ustrajno njeguju veću mržnju prema Zapadnoj Hercegovini nego zloglasni Brozov diktatorski komunistički režim. To se više i ne krije, bez obzira radi li se o desničarima poput Bakira Izetbegovića, Šefika Džaferovića, Elmedina Konakovića ili lijevim zelenim kopijama kao što je Zukan Helez, čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović je najveći neprijatelj ove države,  HVO je zločinačka vojska, Zapadna Hercegovina je leglo “ustaštva” i kriminala,  Hrvati u Hercegovini su ruralni hamelj kojeg se sotonizira i politički ubija.  

Ne pamti se kada je neki bošnjački čelnik posjetio Zapadnu Hercegovinu, čak je i Željko Komšić popio kavu na Širokome,  to je za njih teritorijalno, ideološki i kulturološki strano tijelo.

Mlađe Sarajlije, Zeničani, Tuzlaci… izloženi su stravičnoj manipulaciji i iskrivljenoj slici o Hrvatima s juga zemlje.

I onda se netko u bošnjačkom dvorištu zapita zbog čega je Čović toliko politički  snažan i nedodirljiv, zašto nema alternative i zbog čega je otišao u zagrljaj Miloradu Dodiku. Uz sve grube promašaje, lutanja i strašne manipulacije Dragana Čovića istinski odgovor je ipak u Sarajevu.

-Zbog mnogo čega Draganu Čoviću se (pro)gledalo kroz prste. Još od kada je naprasito, očito nekom političkom intervencijom, oslobođen iz zatvora zbog korupcije, on se ponaša kao nedodirljiv, a njegova politika neupitnom. Tako se Hrvatima nametnuo kao nezamjenjiv vođa bez kojeg bi postali nacionalna manjina. Svakako da je najači vjetar u leđa Čović dobio od Milorada Dodika koji je kidisao na državne institucije kako bi ih toliko oslabio i učinio beznadežnim u slučaju da se on odluči na secesioznizam i izdvajanje srpskog entiteta iz Bosne i Hercegovine. Ali, stvarnu snagu, pa čak i legitimet kriminogenoj i antidržavnoj secesionističkoj politici Dragana Čovića daje lider SDA Bakir Izetbegović kao vječiti partner HDZ-a. Čović je u njemu vidio najslabiju kariku preko koje bi on mogao ostvariti svoje secesionističke zamisli. Narodnim jezikom rečeno, Čović se ponaša kao lisac u bošnjačkom ćumezu u kojem želi potamaniti sve živo osim horoza kako bi njegovim kukurijekanjem ostao privid da u njemu još ima živine. I tako dok su Bošnjaci grlato 'arlaukali' 'držite Dodika', lisac Čović je krao jaja i tamanio živinu iz njihovog ćumeza, napisao je ovih dana dr. Ivo Komšić.

Probosanske(bošnjačke) snage, umjesto pomirenja, tolerancije i pragme zapravo grubo forsiraju međunacionalne i regionalne razdore i animozitete. 

Inercijom munjevito dobiju identičan odgovor.  Čovjek se zapita gdje su tu proeuropske snage? Nadglasani su od nazadnih bukadžija, ili ih možda čak i nema. J. S.