Piše: Dragan Bradvica

Korupcija, organizirani kriminal, klijentelizam i nepotizam pošasti su koje su uz neriješene političke zavrzlame zakucale Bosnu i Hercegovinu za samo europsko dno. I ne samo to, nego svojim ponašanje i time da više i ne pokušavaju sakriti svoje beskrupulozno proračunsko domoljublje bh. političke (kvazi)elite svaki dan zakucavaju po još jedan čavao. Sve to nas je dovelo da dakle nema niti jednog relevantnog međunarodnog istraživanja koje ne pokazuje kako je BiH samo europsko dno pa smo još uvijek na Starom kontinentu samo geografski – po svim drugim parametrima smo u Africi. Nada kako će se žitelji probuditi iz višegodišnjeg sna sve više kopni (svoj prosvjed pokazuju masovnim bježanjem iz BiH), a to da će aktualne političke elite same od sebe promijeniti ploču i početi raditi za opću dobrobit manje je vjerojatno nego očekivati jackpot na lutriji. Je li možda posljednja nada da krenemo ka obitelji uređenih i civiliziranih europskih zemalja Christian Schmidt?

Je li vrijeme za zaokret?

Njemački političar s 30-ogodišnjim iskustvom od 1. kolovoza službeno je preuzeo funkciju visokog predstavnika u BiH, a u nastupnom intervjuu dao je naslutiti kako s njim neće biti šale. Niz je jasnih poruka, a jedna se ističe – političari ne trebaju raditi za svoj džep, nego za opće interese. Neslužbeno saznajemo kako se među političkim elitama u našoj zemlji širi panični strah od Schmidta upravo zbog toga što bi mu fokus rada mogao biti beskompromisna borba s kriminalom, korupcijom, klijentelizmom, nepotizam, te stvaranju boljeg obrazovanja, meritokracije i pravne države. Ukoliko bi se Schmidt bazirao samo na ova područja i bio odlučan ići do kraja, nije ni čudo što su se mnogi političari iz BiH već davno počeli hvatati za glavu. U našoj zemlji je sasvim normalno da političar za mandat ili dva postane milijunaš, da imaju bankovne račune i popis nekretnina kakvim se nisu mogli pohvaliti niti narkobossovi iz Latinske Amerike, kako po državnim službama, javnim poduzećima ali i školama i fakultetima rade uglavnom 'partijski poslušnici', rodbina i prijatelji političara iliti jednostavnije – uhljebi. Sve to je iz godine u godinu samo srozavalo ionako mali ugled naših institucija ili obrazovnih ustanova, ono malo kvalitete se iz godine u godinu topilo. Ministri, zastupnici, izaslanici i ini dužnosnici svoje funkcije koriste da namaknu što više novca i za ništa drugo. Borba da im se ne diraju plaće, naknade, jubilarne naknade, naknade za odlazak u mirovinu postale su degutantne. A oni koji su se usudili preložiti da se sve to smanji, etiketirani su kao populisti, jer smanjenja primanja koja se penju i na deset puta više nego je prosječna plaća u BiH (i po tome smo europski rekorderi) za pojedince koji se predstavljaju kao najveći zaštitnici svog naroda predstavlja, vjerovali ili ne, kršenja njihovih temeljnih prava?! Uistinu je bezobzirno da u državi u kojoj oko 60 posto zaposlenih radi za plaću od 650 maraka od političara očekivati da nemaju po sedam i više tisuća maraka plaće, da ne idu na dan u mirovinu samo kako bi iz proračuna isisali 30 tisuća maraka, da u jeku recesije stoljeća ne opremaju urede i kupuju 'bijesne' automobile, ili da se odreknu jubilarne naknade od 800 maraka.

Stižu promjene?

Sve gore navedeno trebali smo sami rješavati, Bošnjaci, Hrvati, Srbi i svi drugi žitelji ove zemlje jer sve gore pobrojane pošasti uništavaju nas i budućnost naše djece. Stvari je najbolje mijenjati iznutra, je domaća rješenja su najbolja i najodrživija. Nažalost po sve nas, takvih rješenja ne da nema već 26 godina, nego su političari postali raspojasaniji no ikada. Situacija je takva da se svjedodžbe i diplome kupuju gdje se stigne, a kada se zatraži revizija diploma zaposlenih u državnim institucijama to se onemogući pod izgovorom da to ruši njihovu privatnost?! Situacija je takva da kada nestane novca za džepove političara i gladnih usta njihovih partijskih poslušnika, tada idu nameti na ionako osiromašeni narod i bjesomučna zaduživanja. Situacija je takva da bukvalno u javna poduzeća i državnu službu bez 'partijskog blagoslova' ne možete i sa doktoratom da Harvarda. Situacija je takva da i u privatnom biznisu najbolje prolazi 'para privatni sektor' – formalno su u privatnom sektoru, a sve rade za državu preko namještenih javnih natječaja.

S obzirom kako žitelji iz ovih ili onih razloga šute i trpe, da je nemoguće očekivati od političara bilo kakve promjene, možda one jedino i mogu doći pojačanim pritiskom izvana. Schmidt, koji u BiH dolazi uz jaku podršku Njemačke i SAD-a, a sam je najavio kako dolazi kao političar, a ne diplomata te kako zna biti i neugodan. A traženje odgovornosti za sve one koji ne mogu dokazati odakle im višemilijunska imovina, odakle im milijuni na računima, tražiti procesuiranje sve one koji su u korupciji i kriminalu, uspostava jasnog principa meritokracije za mnoge u BiH će biti neugodno. Uz to, ukoliko se uistinu ostvare i najave kako bi Schmidt vrlo lako mogao 'po džepu udariti' dužnosnike koji ne rade, koji bojkotiraju rad još je jasnija panika zbog njegovog dolaska.