Prije sedam godina nekoliko dana obilnih padavina promijenilo je živote stotina hiljada ljudi širom Bosne i Hercegovine. U vremenu pandemije i novih izazova za zemlju i cijeli svijet, godišnjica poplava prolazi nezapaženo, a poruke važnosti rada na oporavku i obnovi ekonomije i zajednice izvučene iz tog perioda, danas su važnije nego ikada.

Vraćanje priče na početak, ka ljudima čiji su domovi uništeni ili značajno ugroženi u poplavama i klizištima 2014. godine, vodi i u Novo Selo kod Šamca, jedno od mjesta koja su stradala.

Tamo je danas Milica Vočkić, koja živi u novoj kući izgrađenoj kroz Program za oporavak od poplava, financiran sredstvima Europske unije.

“U poplavama mi je kuća poplavljena i uništena. Sjećam se tog užasa. Dijete mi je bolesno, otišla sam kod komšije. Sve stvari su mi uništene. Dva i po mjeseca sam bila praktično u dvorištu. Do utičnica mi je bila voda u kući. Danas se u njoj ne može živjeti. Stariji sin je počeo raditi. Zahvaljujući Evropskoj uniji sam dobila kuću i plastenik. Danas u plasteniku imam krompir, luk, paprike, paradajz, krastavce, mahune, mrkvu, peršun, sve što moraš imati i tako da se borim. Ljudima koji su ugroženi treba pomoći, važno je osigurati osnovne stvari, koliko se može, da život nastavi”, poručuje Milica za Anadolu Agency (AA).

Druga priča dolazi iz Žepča. Ana, njen sin Ivan i kćerka Valentina živjeli su u opasnosti skoro pet godina.

Njihov dom bio je ispresijecan dubokim pukotinama prouzrokovanim klizištem koje se 2014. godine pokrenulo u neposrednoj blizini.

“Navečer me najviše strah. Legnem i uvijek nešto pucketa. Kuća se miče”, prepričava Ana.

Prošle godine Ana i njena djeca su preselili u novu kuću. U okviru programa Evropske unije za oporavak od poplava, koji je proveo UNDP u saradnji s entitetskim vladama i partnerskim organizacijama i lokalnim vlastima, stambeno je zbrinuto više od 16.000 osoba.

“Nisam vjerovala da će mi napraviti novi dom sve dok nisam vidjela da je izgrađen do kraja. Neka je napravljen, a sad ćemo je polako opremati. Bit će bolje. I sigurnije”, govori Ana.

Modriča je također bila jedna od lokalnih zajednica koja su pretrpjela teške štete u vremenu poplava.

Mještanin Đorđe je godinama nakon poplava živio u staroj kući na klizištu. Uprkos opasnosti, on je morao živjeti tu pet godina, jer nije mogao priuštiti preseljenje.

“Čim bi prva kiša pala, ja bih morao cijelu noć dežurati, jer nikad ne znaš kad će krenuti klizište”, opisuje Đorđe taj period.

On i njegova supruga Dušanka više ne strahuju od kiše. Useljenjem u svoj novi dom ovaj bračni par iz Modriče dobio je prijeko potrebnu sigurnost.

“Super nam je”, kaže Dušanka dok sjedi na kauču u novom dnevnom boravku. Dnevni boravak je povezan s kuhinjom, a u kući je još i spavaća soba, kupaonica i hodnik.

“Bilo nam je malo neobično, kao da smo došli u drugi svijet”, govori Đorđe o prvim danima života na novoj lokaciji, dvadesetak kilometara od stare kuće, gdje sada na sigurnom može mirno spavati.

U Bijeljini, Zdravko i njegova šestočlana porodica su također svoj novi dom pronašli kroz Program za oporavak od poplava. Prisjeća se teških majskih dana 2014. godine.

“Sve se desilo za pola sata. Voda je probila kanal i krenula prema nama”, govori on.

Pored ogromne štete na stambenom objektu, voda je usmrtila i svu perad koju je držao, kao i zasade ječma.

“Do struka sam vodu gazio. To je strahota bila, tolika je sila naišla”, govori Zdravko.

Uprkos teškim izazovima i svemu što su preživjeli, danas, sedam godina kasnije, naši sugovornici imaju i sretni završetak priče. Oni su među ljudima koji su zahvaljujući programima podrške Evropske unije i UNDP-a konačno našli sigurnu adresu za planiranje bolje i mirnije budućnosti.

No, pokazatelji i dalje upozoravaju: nasipe je potrebno održavati, klizišta osigurati i uložiti dodatne napore kako neke nove kiše ne bi ponovile katastrofu iz 2014. godine.

Izvor: Life.ba