Na pravom mjesto u pravo vrijeme. Ali da ne shvatite pogrešno, Sergeju Jakiroviću to se slučajno ne događa. Kao što ne bi bilo slučajno da preuzme reprezentaciju.

Kada je u zimu 2020. dolazio u Mostar, bilo je skeptika. Ne previše, ali ih je bilo. Jer iako je Sergej Jakirović stigao kao Mostarac podrijetlom, otac mu je iz Grada na Neretvi, ipak je on trener iz Hrvatske, odrastao u Metkoviću, donekle stranac koji u našem nogometu još nije radio, a to bi često znao biti važan, ako ne i odlučujući detalj. Da je Zrinjski s te strane bio nešto posebno hrabar, pa možda i nije. Jer znalo se kakav je Jakirović čovjek, trener, a nimalo beznačajan detalj – njegovi su rezultati iz HNL-a s Goricom, kao i činjenica da ga je angažirao Maribor… bez obzira što je u jeku covid ere to potrajao vrlo kratko.

- Dragi navijači Zrinjskog, izrazito sam počašćen što vas mogu pozdraviti kao novi šef struke, poručio je Jakirović tada, u prosincu 2020., već na početku plemićke epizode vrlo efektan s riječima i pristupom.

- Svjestan onoga što 115 godina duga tradicija imena Zrinjski i taj posebni dres s lentom predstavljaju kako Mostaru tako i cijeloj Hercegovini, spreman sam dati sve svoje znanje i energiju za boljitak kluba. U svojoj karijeri se uvijek vodim jednostavnim načelima, a to su izvrsnost, strategija i posvećenost. Siguran sam u uspjeh držeći se toga. Vjerujem da će nam nakon ove teške i izazovne godine iza nas sljedeća donijeti mnoge sretne trenutke u kojima ćemo moći svi zajedno slaviti. Nadam se da ćete dati pozitivnu energiju i vjetar u leđa momčadi kao nebrojeno puta do sada, dodao je Jakirović u tom svom prvom obraćanju mostarskim navijačima s pozicije šefa im omiljenog kluba.

A Zrinjski Jakirović nije slučajno odabrao – baš kao ni Zrinjski njega. Jer tu Pod Bijelim brijegom vidio je potencijal za novi trofej, za svoj prvi trofej, a kao klub s hrvatskim predznakom, Zrinjski mu je sigurno djelovao i kao klub koji će mu pomoći da ostane na radaru hrvatskih klubova iz HNL-a. Uglavnom, izrazito komunikativni, energični Jakirović, brzo je kliknuo s Mostarcima - nakon polusezone u kojoj nije uspio spasiti sezonu po odlasku Mladena Žižovića, uslijedila je rekordna sezona, okončana s plus 27 (!) u odnosu na prvog pratitelja, Tuzlu, a usput je skrojena i ekipa koju je odveo do doigravanja za Konferencijsku ligu… koju je vodio do prošle zime (ukupno dvije godine), da bi ju predao svom prijatelju, Krunoslavu Renduliću, a koji je s njom osvojio prvu dvostruku krunu za klub, svoje prve trofeje.

Ponudu Rijeke objeručke prihvatio

Dalje je otišao – u Rijeku, a nakon što ga je u međuvremenu tražio i Dinamo… s kojim je odradio tu neku famoznu rundu razgovora, 'popio kavu u Međugorju', poslije čega je Zrinjski u javnost indirektno plasirao informaciju – da ga jednostavno nije pustio u Maksimir. Što god da je bila istina, Jakirović je tada vjerojatno dobro postupio, jer poznato je kako Dinama 'jede' trenere, a to jednom 'friškom' treneru vjerojatno ne bi dobro leglo u CV. Ali kad je došao interes Rijeke, Jakirović je tu priliku objeručke prihvatio – jer je shvatio da bi ostankom u BiH stagnirao, jer je bio pravi trenutak za to.

- Rijeka uvijek mora biti među najbolja četiri kluba u Hrvatskoj. Rijeka je za mene veliki izazov i došao sam napraviti dobar posao, rekao je prošle zime, nakon još jednog vjerojatno dobro promišljenog poteza. No prije povratka u HNL, čak i prije dolaska u Mostar, Jakiroviću je ukazana još jedna čast. Već s 44 bio je izbornički kandidat! Za klupu BiH.

- Ja sam zapravo friški trener, a oni su me kao takvog prepoznali, prepoznali su moj kvalitetni rad i rezultat koji sam imao. Realno, ja sam zapravo tek počeo trenersku karijeru. Međutim, kao mlad trener sam iznimno ambiciozan, možda je to ono što treba reprezentaciji BiH, izjavio je tada, krajem 2020., kada je Savez također tražio izbornika.
Danas, nakon uspješno odrađene spasilačke sezone s Rijekom, koji je iz opasne zone odveo do Europe, Jakirović ima nepunih 47 godina, u relativno kratkom periodu skupio je još dosta iskustva i sasvim logično – opet se našao među kandidatima za poziciju izbornika… kojeg Savez opet traži. Zasluženo, očekivano. Jer njegov je put dosad bio popločan izvrsnim rezultatima, a vole ga i ljudi, kamere, ima sve.

- Rekao bih da me zanima, ali malo je to komplicirano, odgovorio je Jakirović na pitanjem o mogućem povratku u BiH.

- Potpisao sam ugovor s Rijekom 1. prosinca koji vrijedi do kraja sezone 2025. Trebalo bi se puno stvari poklopiti da bih otišao iz Rijeke. Već sam izjavljivao da je to vrh trenerskog posla, da čovjek ne može birati kada će ta ponuda doći, dodao je i zagolicao maštu svih u BiH i regiji.

Misli li zaista tako? Da je vrijedno preuzeti klupu reprezentacije koja se već duže vrijeme traži i koja i dalje boluje od kronične balkanske bolesti čiji se najveći simptomi manifestiraju u prebrzoj tranziciji iz euforije u depresiju? 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba