Piše: V.S.Herceg

Predsjednik Srpske radikalne stranke, četnički vojvoda i bivši potpredsjednik Vlade Srbije, Vojislav Šešelj, koji je zbog zločina nad Hrvatima u Vojvodini i selu Hrtkovci osuđen pred sudom u Haagu na 10 godina zatvora, u Jutarnjem programu TV Happy ‘Dobro jutro Srbijo’, između ostaloga, govorio je i o druženju s Mladenom Naletilićem Tutom, nedavno preminulim nekadašnjim zapovjednikom ‘Kažnjeničke bojne’ i također haškim osuđenikom zbog zločina nad Bošnjacima na području Hercegovine. I Šešelj i Naletilić proveli su zajedničke godine u haškom pritvoru tijekom suđenja.

Šešelj je s glavnim i odgovornim urednikom ove televizije, za  mnoge kontroverznim srbijanskim voditeljem Milomirom Marićem, govorio o unutarnjim političkim zbivanjima u Srbiji, ali i o haškim danima i haškim prijateljstvima. Zanimljive su bile i njegove izjave i o  prijateljstvu s Vladimirom Šeksom, dugogodišnjim visokim dužnosnikom HDZ-a susjedne Hrvatske, bivšim predsjednikom Hrvatskog sabora.

No, Šešelj je govorio i o ubojstvu Blažu Kraljeviću, nekadašnjem zapovjedniku HOS-a, kao i o  ubojstvu njegovih osam vojnika koje se dogodilo u mjestu Kruševo kod Mostara, 9. kolovoza 1992. godine, a za što ni do danas nitko nije osuđen.

Poslao vijenac na Tutinu sahranu: “Nisam smio ići na Široki Brijeg”

Mladen Naletilić Tuta preminuo je od posljedica srčanog udara, 17. prosinca u bolnici u Mostaru. Mnogi mediji su izvješćivali o vijencu poslanom od Vojislava Šešelja, pisanom na ćirilici, na njegovom grobu u Širokom Brijegu.

-Milošević je prije mene došao u Haag i to nepune tri godine prije mene. I on se već sprijateljio s Tutom. I on meni kaže jednom ‘Ja znam da on pola stvari veze i izmišlja, ali ga lijepo slušati’. Zaista je bio zabavan i duhovit. Onda kad sa mnom uđe u duel, svi se valjaju od smijeha. To je bilo kao šovinistička farsa, mi smo bili kao duhovna hrana za ove tamo ostale paćenike koji bi često padali u neku letargiju i depresiju. On je duhovit bio i u tim našim šalama skoro nismo imali granica – ‘ko će koga, prisjetio se Šešelj haških dana.

On je iznio i niz zanimljivosti: „Kad je Milošević umro, Tuta je oba svoja sina poslao na sahranu u Požarevac. Ja nisam mogao ići na Široki Brijeg na sahranu. Ne bi ni ti smio, a kamoli ja. Ali sam pozvao jednog, isto haškog saputnika, i zamolio ga da kupi taj vijenac i da s jedne strane piše ‘Posljednji pozdrav dragom prijatelju’, a s druge strane ‘Tuti Naletiliću od Vojislava Šešelja’. I on je kupio taj vijenac i sve napisano na ćirilici. I taj kad je došao s vijencem, nije znao kud će, i otišao je kod Tutinog brata i kazao je ‘Postoji problem’. On mu je odgovorio ‘Kakav?’. ‘Šešelj je poslao vijenac na ćirlici’. A njegov brat s obje ruke ščepao je onaj vijenac i kazao ‘Tko poštuje moga brata dobrodošao je’ i osobno ga je odnio do kapele i nitko pisnuo nije. A, da je ovaj to predao, možda bi ga tamo i ubili… Znaš kako je to tamo bilo, naoštrena atmosfera, nitko od režima nije bio, on je na neki način bio odbačen. Još jedna stvar, zašto sam s njim zaista imao neki korektan odnos. Ja sam čitao njegove obe presude – nema ni jedno konkretno ubojstvo. On je optužen što je njegova bivša jedinica Kažnjenička bojna zauzela muslimanska sela Soviće i Doljane i tamo pobila izvjestan broj muslimana. Osim da je negdje nekoga udario motorolom po glavi, nema kod njega (ubojstvo) u čitavoj presudi, to se može pročitati“.

O ubojstvu Blaža Kraljevićai njegove pratnje: “Tutići su organizirali zasjedu sa protuavionskim topovima, ništa od njih ostalo nije”

Šešelj je potvrdio da je s Mladenom Naletilićem Tutom održavao kontakte i nakon izlaska iz zatvora. On, kao četnički vojvoda i srpski ultra nacionalist govorio je i o detaljima ubojstva Blaža Kraljevića i njegovih suboraca.

“Mi smo se čuli povremeno. Možda bi ga odatle isporučili u Hrvatsku. Što se tiče Blaža Kraljevića, sve to je urađeno u dosluhu s hrvatskom službom. Blaž Kraljević je bio zapovjednik tzv. Hrvatskih oružanih snaga (HOS je kratica za ‘Hrvatske obrambene snage – op.au.). HOS, to su Paragine paravojne snage i one su bile u sastavu muslimanske vojske BiH i suprotstavljali se HVO-u i regularnoj hrvatskoj vojsci koja je u vrijeme sukoba s muslimanima imala 15 brigada. I sve te brigade nabrojane su u jednoj fus-noti Tutine i Šteline (Vinko Martinović Štela, op.au.) presude. To sam i citirao u jednoj od mojih knjiga. 15 brigada, regularnih, iz Hrvatske je tamo bilo. I ovaj (Blaž Kraljević) je bio u posjeti kod Štele u njegovoj jedinici. Ovi Tutići su organizirali zasjedu, pripremili protuavionske topove 20 mm i raspalili po njima da ništa od njih ostalo nije.”

„Tuta se predstavlja kao ustaša“

Šešelj je posebno naglasio kako je „Tuta sam sebe svuda predstavljao kao ustašu, dok ovi drugi nisu”.

“Inače, Tutu su sudili zato što je nakon Daytonskog sporazuma prijetio da će ubiti Hansa Koschnicka i to je razlog zašto su ga optužili u Haagu. Inače vjerojatno i ne bi. On se nije krio. Bio je stalno u Širokom Brijegu, možda bi otišao u neko drugo mjesto, dolazio je i do Foče u Republici Srpskoj. Mi bi se povremeno čuli telefonom, svaki put bi jedan drugom čestitali Božić, Vaskrs. On je sam sebe svuda predstavljao kao ustašu, dok ovi drugi nisu. Nitko za sebe, od tih tamo (u Haagu op.au.) oficira ne bi kazao da je ustaša. Najvišim dijelom su bili oficiri JNA, ali nisu svi. Tuta je od toga pravio i određenu komediju, pozdravljao je ‘Za dom spremni’, a ja sam odgovarao ‘Spreman si ti Tuta za starački dom’ i tako, valjanje od smijeha je bilo kad bi se nas dvojica uhvatili u koštac“, kazao je predsjednik SRS-a i haški osuđenik zbog zločina nad Hrvatima.

O prijateljstvu Tute i Miloševića i „dogodovštinama“ u Haagu

On je govorio i o jednoj partiji remija između tute i Miloševića.

“Milošević je bio vrlo obrazovan čovjek ali iz područja ekonomije, a iz povijesti je imao falinke velike. Znaš, Tuta je relaksirajući element. Jednom prilikom igraju Milošević i Tuta remi. Mi sa strane malo gledamo, malo ne gledamo, kad u jednom trenutku u Tutinim rukama primjetimo veliki borj karata. I na prepad uzmemo mu one karte iz ruku i izbrojimo ih – on je imao 36 karata u rukama. Uzimao sa špila, a Milošević ništa nije primjećivao. On je mislio igra se to pošteno, ali nema kartaške igre koja je poštena, a ovaj uzima sa stola i kombinira što mu treba, poslije vrati na stol, a ovaj ništa ne primjećuje”, prisjetio se jednog događaja iza haških rešetaka.

O životu u Haagu: “Mi smo tamo kao na pustom ostrvu – jedni na druge upućeni”

Šešelj je nadalje rekao kako Tuta nije mrzio Srbe.

“Nije mrzio Srbe ako se s Miloševićem tako sprijateljio, ako je bio dobar sa mnom. Ali, jednu stvar da ti kažem – ja ne mrzim Hrvate. Mrzim kao neprijatelje u ratu, kad pucam na prvoj borbenoj liniji, svaki pogodak smatram uspjehom. Ali, ne mogu mrziti čovjeka zato što je te nacije i vjere, nego, prije svega, gledam kakav je čovjek. I drugo, mi smo tamo (u Haagu, op.au.) kao na pustom ostrvu. Jedni na druge upućeni. Za srpske pravoslavne praznike mi smo naručivali pečenu svinju, pečeno janje, Hrvati za svoje praznike, muslimani za Bajram. Ako naručimo svinju, uvijek bismo naručili i ćurku za muslimane s nama u grupi. Vodili smo o tome računa. Ako si na pustom ostrvu lakše ćeš preživjeti ako je imalo normalna atmosfera. Nije to bilo mjesto gdje ćemo minastaviti naše ratne sukobe.

Na pitanje voditelja Marića je li bio u boljim odnosima s Tutom Naletilićem ili Naserom Orićem, Šešelj je odgovorio: “S Tutom. Naser sa mnom nije bio puno, negdje oko šest mjeseci. Ali i Naser je volio šale. Sjećam se i kako je govorio da je tukao Šiptare na Kosovu, nisu ga podnosili Albanci tamo u Haagu. Ali, nije htio govoriti o ratu. Najviše je govorio o svojim ljubavnim avanturama i švaleraju. Stvarnim ili izmišljenim, ne znam…“.

Šeksova posveta: "Divnom čovjeku Vojislavu Šešelju"

Na konstataciju voditelja-urednika Marića kako se on (Šešelj) u Srbiji smatra najvećim srpskim nacionalistom, ali da, kako je kazao, i u Haagu i ranije, imao prijatelje i u Zagrebu i u Sarajevu.

"Evo, sad čitam neku knjigu Šeksa koji je bio tvoj odvjetnik, prijatelj, pa diogdje piše o Stipi Mesiću i Manoliću kako su pokušali puč protiv Tuđmana. To su nevjerojatne stvari, sve državne tajne, pa onda jedna sjednica predsjedništva na kojem je dnevni red je li Ivo Sanader homoseksualac ili nije. Svi najugledniji ljudi raspravljaju tu temu. Onda piše kako je Tuđman kazao da "uglavnom ta pederastija vlada Europom, mi možemo preko njega ostvariti strateške interese Hrvata. Kao utjecajan političar i glavni čovjek u Hrvatskom saboru, on je sve to pokupio iz tih vremena i u njegovim knjigama to su senzacionalne stvari", bila je ujedno i konstatacija i pitanje voditelja Marića, nakon čega je uslijedio Šešeljev smijeh i odgovor.

"Šešelj je odgovorio kako Šeks nije bio njegov odvjetnik, ali da je "branio njegovu knjigu. Pri tom je opisao susret na Dedinju sa odvjetnikom Nikolom Barovićem, Đilasom i Šeksom.

"Kaže zabranjena ti je knjiga i dobro bi bilo da te Šeks sada brani, da brani knjigu. On je tada bio odvjetnik iz Osijeka koji je bio izbačen iz Odvjetničke komore Hrvatske i htio je da ga prime u Odvjetničku komoru Srbije. Ovdje je to teško išlo i na kraju su ga odbili. Odgovorio sam kako ću to uraditi kada se ja pripremam braniti knjigu. On me može zastupati kao građanin u obrani knjige samo ako se ja ne pojavljujem u postupku, koga ovlastim da umjesto mene postupa. I rekao sam da to ni za živu glavu ne bi propustio, jer sam se pripremao održati govor. Svašta sam tada otvoreno kazao, i protiv Tita, mali austrougarski kaplar i tako...I onda razmišljamo i kažem da sam imao izdavača RaskaZakića, koji je kao autor korica knjige suizdavač i da ga zovemo da umjesto njega brani knjigu Šeks. On se odmah složio. I tako smo zastupali u obrani moje knjige moj odvjetnik Velja Cvijetić, Vladimir Šeks i ja i to sam sve objavio u mojoj knjizi 'Knjige za lomaču'. I onda sam mu pomogao da po vrlo povoljnoj cijeni tiska svoje dvije ili tri knjige. Na jednoj mi je napisao "Divnom čovjeku, Vojislavu Šešelju". I to još uvijek imam", prisjetio se Šešelj dana druženja sa Vladimirom Šeksom, koji je i danas jedan od najutjecajnijih ljudi u HDZ-u, ali i u hrvatskoj politici uopće.