Tijekom rata u Bosni i Hercegovini (silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja bili su rasprostranjeni i korišteni kao sredstvo za sprovođenje etničkog čišćenja i povećanje etničke mržnje.

Broj žrtava seksualnog nasilja u BiH se prema podacima iz različitih izvora kreće od 20.000 do 50.000. Ovom zločinu najviše su bile izložene žene, ali također postoje dokazi da je seksualno nasilje tijekom rata počinjeno i nad muškarcima.

Nažalost, žrtve nasilja često su stigmatizirane u društvu, i generalno, ratno silovanje je jedan od zločina koji je najmanje prijavljivan nadležnim organima. Osim toga većina onih koji su odgovorni za počinjene zločine i dalje nisu dovedeni pred lice pravde. Istovremeno preživjele se i dalje bore s traumama, što za posljedicu ima psihološke i fizičke poteškoće.

- Žene koje su preživjele ratno seksualno nasilje nisu žrtve, već heroine koje se bore i danas. Iako počinitelji ne dobiju adekvatan broj godina zatvora za svoja zlodjela, barem su izvedeni pred lice pravde, što pruža određenu satisfakciju, smatra predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 92-95, Midheta Kaloper.

Izmjena Strategije

Jedno od ključnih rješenja za efikasnije procesuiranje predmeta ratnih zločina je izmjena Strategije za njihovo procesuiranje.

- Strategija za procesuiranje ratnih zločina u našem zakonu ne prepoznaje suđenje u odsustvu, što omogućava zločincima da izbjegnu kaznu tako što napuste državu. Potrebno je pod hitno uvesti ovu zakonsku odredbu kako bi žrtve mogle tražiti pravdu i u slučajevima da počinitelj napusti zemlju, istakla je pravna ekspertica i donedavna sutkinja Suda BiH, Mira Smajlović.

Iako je određeni broj osumnjičenih za ratni zločin seksualnog nasilja i danas u egzilu u susjednim zemljama, prije svega Srbiji i Hrvatskoj, suradnja između zemalja je danas nešto bolja nego ranije.

Ona je u oblasti ratnih zločina između tužiteljstava u regiji je znatno napredovala, ali problem ostaju ustavne odredbe koje onemogućavaju izručenje vlastitih državljana. 

- Uz to, ne postoji ugovor između BiH i susjednih zemalja kojim bi se omogućilo izručenje vlastitih državljana koji su osumnjičeni za ratne zločine, kao što postoji na primjer za neke oblike organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca, koji dozvoljavaju izručenje vlastitih državljana, obrazložio je tužitelj Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Mersudin Pružan.

Bolja suradnja država

Ono što se pokazalo kao ustaljeno u dosadašnjoj praksi po pitanju izručivanja osumnjičenih za ratne zločine iz susjednih zemalja je procesuiranje nižerangiranih počinitelja. Nažalost na taj način se adekvatno ne kažnjava sustav koji je izdavao naredbe za sprovođenje zločina.

- Regionalna suradanja ne ovisi samo od Tužiteljstva BiH. Vjerujem da je politika duboko upletena u ovakve slučajeve i smatram da dosadašnji rad nije dovoljan. Većina presuda koje imamo su osobe sa nižerangiranim statusom, što u konačnici nije dovoljno jer je potrebno procesuirati višerangirane osobe, navodi Džana Brkanić iz BIRN-a.

OSCE misija u Bosni i Hercegovini izravno prati i vrši monitoring sudskih procesa od 2014, a dosadašnje djelovanje na procesuiranju osoba koje su počinile zločin seksualnog nasilja u konfliktu ocjenjuju kao neadekvatno i nedovoljno.

- Ono što se u procesuiranju dešava u BiH je jako bitno i za druge zemlje, jer su ovdje ti zločini bili masovni i sve što se radi u Bosni i Hercegovini predstavlja mapu puta za druge zemlje i pokazuje kako da se ti procesi adekvatno sprovode, naglašava Antonietta Trapani ispred misije OSCE-a u BiH.

Vremenski faktor igra ključnu ulogu u svim navedenim procesima koji mogu ubrzati rješavanje ovakvih slučajeva. Od završetka rata u BiH prošle su skoro tri desetljeća,a protok vremena sve više smanjuje mogućnosti za put pravde kroz sudske postupke.

S. Ž.