Razgovarala: Antonela Marinović Musa

Užurbanost u predblagdanskom vremenu na mnoge od nas utječe negativno. Umjesto da pripreme obavimo veseli i smireni, bez prevelikih zahtjeva, obično „pucamo po šavovima“ – opterećeni slikom idealnog Božića. O ovoj temi razgovarali smo s našom suradnicom Ivonom Šimunović, terapeutkinjom i savjetnicom u radu s ljudskim resursima.

Božić je najradosniji kršćanski blagdan koji na poseban način okuplja obitelj. Nažalost, u modernom vremenu se izgubila prava vrijednost ovog blagdana, a materijalna strana je nadvladala onu duhovnu. Zašto je to tako?

-Približava nam se razdoblje u kojem bi duhovna osviještenost trebala biti na najvišoj razini, no moderno doba, društvene mreže i marketing odvlače čovjeka od toga. Potiču „materijalnu borbu prestiža“, i to ne samo za vrijeme božićnih blagdana. Primjerice, na dječjim rođendanima dominiraju skupocjene torte i raznovrsne slastice, ogromni baloni, a djeca kao da su u drugom planu u cijeloj priči. Tužno, zar ne? Isto se događa i s božićnim blagdanima. Postoji stara poslovica: „Osobe koje su u dubini sebe prazne, neispunjene, nesretne, to skrivaju ili nadopunjuju vanjskim“.

Naši djedovi i bake ne pamte proslave Božića po obilnim trpezama i poklonima. Pamte skromna druženja, ali skladnije međuljudske odnose. Danas, kada je sve potpuno drugačije, što možemo učiniti kako bismo Božić doživjeli u njegovoj punini?

-Ne živimo u vremenima naših baka i djedova. Živimo u vremenu punom turbulencija i brzog ritma, s puno promjena koje nam se nameću da bismo opstali. Neki će podleći tome, neki neće, te će opstati držeći se najveće ljudske vrijednosti – ostati čovjek. Najveći životni uspjeh ne čine pozicije, titule, kuće, automobili…Važno je postati i ostati čovjek među ljudima.

Možete li nam dati nekoliko savjeta – kako ne pretjerati s kupovinom poklona?

-Postoje oni koji će odvojiti sebe i svoje vrijeme da bi stvorili poklon koji će ostaviti trajnu životnu uspomenu dragoj osobi, dok postoje i oni koji o tome ne razmišljaju, već ih vuče poriv da bi zadovoljili formu darivanja. Nažalost, postoji i ona skupina koja misli da vrijednost poklona pokazuje njihovu ljubav i pažnju. Držite se ovog savjeta i nećete pogriješiti – poklanjajte uspomene koje se pamte i nisu podložne potrošnosti.

Na Božić nitko ne bi trebao biti sam i zaboravljen. Jesmo li dovoljno osviješteni kada je u pitanju empatija prema drugima?

-Tko u sebi od djetinjstva nosi izgrađenu empatiju koju je dobio od roditelja, koristi je kroz život i živi s njom. Često čujemo, da oni koji najmanje imaju, najviše pomažu. Što vam to govori? U djetinjstvu možda nisu imali puno, ali su dobivali ljubav, pažnju, podršku… Takvim ljudima ne trebaju poplave, požari, potresi i blagdani da bi registrirali potrebite. Njima je svakodnevno pomaganje stil življenja.

Za vrijeme blagdana, stresu su najviše izložene žene, odnosno domaćice. Kako i na koji način bi im trebali pomoći i ostali ukućani?

-Žene, ne morate biti savršene. Ne mora sve biti savršeno. Imate pravo biti nesavršene, umorne, nervozne, tužne… Ukućani vam mogu pomoći upravo s takvim pristupom, da ne očekuju savršenstvo na blagdanskom stolu. Božić trebamo dočekati opušteni i smireni, a ne umorni i napeti od višednevnog pospremanja i čišćenja. Dolazi nam mali Isus, a ne sanitarna inspekcija.

Godina koja je na izmaku loše je utjecala na cijelo čovječanstvo. Pandemija koronavirusa zahvatila je skoro cijeli svijet, ali i poremetila planove na svim životnim poljima. Mnogi će, stoga, Božić provesti daleko od svojih obitelji i biti uskraćeni za blagdansko okupljanje. Što biste im poručili?

-Život je prolazan, kao i sve što nam se kroz njega pojavljuje. Tako će proći i ova pandemija i ući u povijest. Razumljivo je da su mnogi navikli na veća blagdanska okupljanja, ali u ovim trenucima, više nego ikad, trebamo svi aktivirati zahvalnost u sebi. Možda svoje najmilije nećemo vidjeti tijekom blagdana, ali trebamo biti zahvalni što su živi i zdravi. Suosjećam s onima kojima je ova pandemija uzela nekog od najmilijih, ali i potičem ih na razmišljanje. Sve je prolazno. Život je prolazan. Budimo zahvalni na tome što smo imali priliku živjeti s njima i dijeliti taj jedini neponovljiv poklon.

Vaša poruka našim čitateljima – u čemu je ljepota i smisao Božića?

-Ljepota i smisao života je očuvanje čovječnosti, dobrote, tolerancije, razumijevanja, mira i oprosta. Mnogi se toga pridržavaju samo za božićne blagdane, umjesto da svaki dan žive kao da je Božić. Za kraj bih željela svima ovo reći, pa mi dopustite. Bez osjećaja i razvijena smisla za ljudske vrijednosti, bez vrijednosnih kriterija, čovjek bi izgubio ljudska obilježja, pretvorio bi se u svoju suprotnost. Vrijednosti daju smisao životu. Očituju se kao: dobra potrebna za život i duhovni razvitak, ciljevi prema kojima idemo, ideali kojima težimo, svrhe ljudskih nastojanja. Mogu biti materijalne i duhovne. Prve su povezane s tjelesnim, a druge s duhovnim životom ljudskoga bića. Duhovne zauzimaju viši položaj na vrijednosnoj ljestvici. Životni smisao i značenje određuju više duhovne vrijednosti – spoznajne, etičke, estetske, odgojne, općekulturne, religijske. One ukrašavaju sam vrh ljestvice vrjednota. Simboliziraju ih istina, dobrota, ljepota, ljubav, pravda, svetost i druge općeljudske vrijednosti. Istinski ljudske, općeljudske, generičke vrijednosti povezuju ljude najraznovrsnijih zajednica, unatoč njihovim nacionalnim, vjerskim, rasnim, spolnim i drugim razlikama. Na njima se zasniva i gradi duh tolerancije i suradnje ljudi i naroda, kao i Opća deklaracija o pravima čovjeka UN-a. I unatoč svim razlikama u vrijednosnim usmjerbama pojedinaca i socijalnih skupina, naroda, čovjek i čovječanstvo moraju tražiti istinski ljudske vrijednosti i vrijednosne kriterije koji poštuju ljudsko dostojanstvo svih ljudskih bića i koji svima osiguravaju ista prava i mogućnosti. Tako bi trebalo biti. Životne prilike se, međutim, često razlikuju od poželjnih stanja. Današnje okolnosti su loše, vrlo loše. Opčinjen mogućnošću ljudske spoznaje, suvremeni čovjek je zaboravio na vrijednosti, a proces obezvrjeđivanja vrijednosti uvjetovao je vrijednosnu krizu koja prijeti nesagledivim negativnim posljedicama u razvitku čovjeka, čovječanstva i ljudske kulture. Svaki pojedinac je jedinka za sebe, ali može biti blago za čovječanstvo, ako se potrudi sačuvati duhovne vrijednosti i bez „rata“ pobijediti materijalizam.