Graja, dovikivanje i smijeh odjekuju u osnovnoj školi u hercegovačkom mjestu Čerin. Rekli bi, kao u neka dobra stara vremena. Dječaci igraju nogomet, oni mlađi preskaču nacrtane kvadratiće 'školice', djevojčice dijele užinu i, smijući se, razgovaraju. Promatrač bi rekao kako je sve "normalno", ali bi ostao pod dojmom da ipak "nedostaje" nešto. Nešto što smo odavno navikli vidjeti kod djece. Mobiteli.

'Mobitel racija'

Osnovna škola Čerin jedna je od prvih u BiH, koja je učenicima zabranila korištenje mobitela u školama. Ovaj primjer slijedi sve veći broj škola. Već treću godinu učenici ne donose mobitele u školu i to je zajednička odluka škole i roditelja.

"Nadamo se da smo smanjili mogućnost potencijalnog nasilja na društvenim mrežama, a s Vijećem roditelja smo postigli dogovor da kontroliraju njihove aktivnosti na mobitelima", kaže za Deutsche Welle Pero Petrušić, ravnatelj ove škole.

Odmor je i slobodno mu prilazi grupa učenika. "Kako kažete kada provjeravam imate li mobitel?", pita ih vedro ravnatelj koji sada izgleda više kao neki stariji prijatelj. "Ravnatelj provodi raciju", odgovaraju u glas dečkići na ovu njihovu, očito njihovu internu šalu.

A pravila su jasna: učenici ne smiju donositi mobitele u školu, izuzev u opravdanim slučajevima, bolesti ili dogovora s roditeljima. Ako netko prekrši pravila, mobitel se oduzima i obavještava roditelj koji ga preuzima.

Bez mobitela: Više druženja, učenja i vedrine

Pedagoginja Marija Prusina o ovome pravilu za DW kaže: "Zamijetili smo porast virtualnog nasilja i neprimjerenu upotrebu mobitela, snimanja nastavnika i učenika bez dozvole, ometanja nastave itd. Umjesto da bude alat za učenje, mobitel je sve češće postajao izvor problema".

Na pitanje kakve su bile reakcije učenika nakon zabrane, kaže: "U početku je bilo otpora, ali zahvaljujući i roditeljima i nastavnicima učenici su se vrlo brzo prilagodili i danas svi vidimo pozitivne promjene - aktivniji su i pažljiviji na nastavi, više se međusobno druže i komuniciraju, povećala se socijalna interakcija među učenicima i općenito je atmosfera u školi vedrija i opuštenija". 

Ovaj potez podržala je i lokalna zajednica, općina Čitluk, uređenjem školskog igrališta s umjetnom travom kako bi učenici bili što više tjelesno aktivniji - organiziraju se sportske igre, razne rekreacije, ali i edukativne radionice za učenike i nastavnike o tehnološkom pristupu i digitalnom osvješćivanju. Čini se da su ovoj maloj sredini odavno prepoznali opasnost i poduzeli konkretne mjere.

Europski parlamentarci za zabranu društvenih mreža djeci mlađoj od 13 godina

Tehnološki razvoj i slobodan pristup djeci i vrlo mladima virtualnom svijetu koji skriva mnoge zamke već ima dramatične posljedice. Posljedice pogađaju čak i živote djece.

Prije nekoliko dana zastupnici u Europskom parlamentu podržali su brzu provedbu Zakona o digitalnim uslugama i zabrani štetnih praksi koje izazivaju ovisnost kako bi se zaštitili maloljetnici. Ovo uključuje i zabranu društvenih mreža za mlađe od 13 godina.

Prvi alarm izazvala je objava izvješća Europskog parlamenta koje su prihvatili zastupnici Odbora Europskog parlamenta za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u kojem se ističe zabrinutost zbog neuspjeha velikih on-line platformi u adekvatnoj zaštiti maloljetnika te upozoravaju na rizike povezane s ovisnošću, mentalnim zdravljem i izloženošću nelegalnom i štetnom sadržaju.

Zastupnici su predložili minimalnu dob od 16 godina za pristup društvenim mrežama, platformama za dijeljenje videa i pratiteljima umjetne inteligencije, izuzev ako to roditelji ne odobre, te minimalnu dob od 13 godina za pristup bilo kojoj društvenoj mreži.

Mobitel i drastične posljedice za djecu

Dr.sc. Marko Romić, za DW je govorio o posljedicama prekomjernog korištenja mobitela i društvenih mreža za djecu i mlade. Kao  specijalist traumatske psihologije u Domu zdravlja Mostar i stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u psihoterapijskom radu na različitim problemima mentalnog zdravlja, kao što su poremećaji ponašanja, ovisnosti, anksiozna i depresivna stanja, kaže da to nosi brojne rizike i štetne posljedice. 

"Ovisnost o korištenju mobitela, tableta, računala i socijalnim mrežama već je nekoliko godina prisutna i u našem podneblju. Ona je naročito česta kod djece i mladih, iako zahvaća i druge uzrasne kategorije. U svojoj praksi imao sam više slučajeva ovisnosti ove vrste", kaže Romić.

Rizici i posljedice prekomjernog korištenja mobitela i društvenih mreža su više nego dramatične, posebno za djecu i mlade. U ovom kontekstu, navodi fizičke i zdravstvene probleme poput oštećenja vida, glavobolje, tjelesnih deformiteta, pretilosti, problema u socijalizaciji i razvoju emocija zbog usporenog razvoj emocionalnih komponenti osobnosti, zaostajanje u izražavanju i kontroli emocija. Niz nastavlja se problemima mentalnog zdravlja poput depresije, tjeskobe, stvaranja nerealne slike o sebi i drugima, ovisnošću i zapostavljanje učenja, školskih i drugih obveza itd.

"Svemu ovome treba dodati i opasnost od izlaganja internet nasilju, cyberbullyng, izlaganju neprimjerenim sadržajima, ugrožavanju privatnosti", ozbiljne su opasnosti koje navodi.

Neki primjeru su, kako kaže, drastični.

"Kao svakodnevno provođenje vremena na mobitelu ili tabletu po više od 10 sati, pa ček i više od 15 sati. Jedan mladić je nasrnuo na majku nožem kad ga je pokušala odmaknuti od računala", teški su slučajevi u liječenju ove ovisnosti o kojima govori ovaj specijalist traumatske psihologije.

No, ono što budi nadu je, kako kaže Romić, da ljudi koji rade s djecom i mladima shvaćaju veličinu i ozbiljnost problema, jer su svakodnevno u doticaju s njima, ali ipak ...

"Nisam siguran da su donositelji odluka i kreatori zakona svjesni problema u dovoljnoj mjeri jer stvaramo sve više nesposobnih mladih ljudi za realno sagledavanje svijeta, sebe i svoga okruženja", zabrinuto zaključuje Romić.

Čerin pokazuje da promjena počinje lokalno – s djecom, roditeljima i nastavnicima koji su odlučili reći 'ne' digitalnoj ovisnosti.