Kada je riječ o hrvatskim nacionalnim stranakama nitko još uvijek nije najavio kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Niti HDZ kao stranka niti HNS kao organizacija koja uz HDZ okuplja niz manjih stranaka njoš uvijek nisu potvrdili da će imati kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Iz hrvatske oporbe predvođene HRS-om također nema ni traga ni glasa o tome.

Nakon Bakira Izetbegovića kao lidera SDA koji je nedavno najavio novu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda to je jučer uradio i Željko Komšić kada je riječ o kandidaturi za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
Svojom najavom Bakir Izetbegović već je iz 'predsjedničke' fotelje tako izbacio sadašnjeg bošnjačkog člana Šefika Džaferovića što je on ponizno prihvatio kao nalog vlastitog stranačkog šefa. Jedan od rezultata Izetbegovićevih aspiracija za fotelju „prvog Bošnjaka“ u državi uslijedio je izlazak Denisa Zvizdića iz SDA koji se nameće kao jedan od ozbiljnijih protukandidata koje će se boriti za slično biračko tijelo.

Što će učiniti Dodik?

Komšićeva kandidatura potpuno je očekivana jer po Ustavu i zakonima ima pravo na dva uzastopna mandata u sadašnjoj fotelji člana Predsjedništva BiH. Kada su u pitanju kandidati koji se po važećim pravilima biraju iz Republike Srpske prilično je izvjesno da će Milorad Dodik ponovo biti kandidat za člana Predsjedništva BiH s tim što bi on očigledno volio objediniti tu funkciju sa pozicijom predsjednika Republike Srpske.

Pošto takvo nešto trenutno ne dozvoljava važeći Izborni zakon, a teško je očekivati da će se išta u tom smislu promijeniti nije nemoguć pokušaj rotacije kandidatura sa Željkom Cvijanović, sadašnjom predsjednicom Republike Srpske.

Takav scenarij je itekako moguć, pogotovo u situaciji ako bi Dodik procijenio da bi u utrci sa npr. Draškom Stanivukovićem mogao doživjeti poraz. A Željka Cvijanović već je navikla da kao stranački poslušnik bude Dodikovo svojevrsno žrtveno janje jer je već jednom istu bitku izgubila od Mladena Ivanića. Naravno, kasnije je nagrađena funkcijom premijerke Republike Srpske, ali je teško očekivati da će Dodik dopustiti svoj politički poraz na način da ga pobijedi npr. Draško Stanivuković. Takav ishod za njega bi vjerojatno predstavljao i kraj političke karijere.

Smije li Čović još jednom izgubiti?

Kada je riječ o hrvatskim nacionalnim stranakama nitko još uvijek nije najavio kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Niti HDZ kao stranka niti HNS kao organizacija koja uz HDZ okuplja niz manjih stranaka njoš uvijek nisu potvrdili da će imati kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Iz hrvatske oporbe predvođene HRS-om također nema ni traga ni glasa o tome.
Istina, šutnja u tom kontekstu je potpuno očekivana, jer sve adute kada je u pitanju javna retorika HNS i HDZ bacili su samo i isključivo u najave o izmjenama izbornog zakona koje bi eventualno 'isporučile' tu funkciju upravo njima. Međutim, u pozadini svega za HDZ BiH vjerojatno su puno značajnije eventualne izmjene oko načina izbora izaslanika u Dom naroda BiH i Dom naroda FBiH od poprilično protokolarne funkcije člana Predsjedništva BiH koja u svojoj suštini nema nekih pretjerano važnih ovlasti.

Ona je simbolički bitna za HDZ BiH iz više razloga, a posebno kao središnja tema oko koje godinama pokušavaju homogenizirati svoje biračko tijelo i povećati izlazak na izbore. Takav pokušaj na prošlim izborima kada je Dragan Čović bio protukandidat Željku Komšiću, unatoč podršci i velikog broja birača iz reda srpskog naroda (glasača SNSD-a) nije donio pobjedu Draganu Čoviću zbog izrazito malog odaziva Hrvata na izbore.

Međutim, HDZ BiH je takvom izbornom strategijom uspio u namjeri da presudno ovlada Domovima naroda BiH i FBiH pa su uz kasniju pomoć SDA i SNSD-a postali nezaobilazni faktor bez kojeg nije moguće napraviti vlast u FBiH i BiH. S te strane ostvarili su za njih možda i važniji izborni cilj od obične 'fotelje' u Predsjedništvu BiH.
Kako je teško očekivati da će doći do promjena izbornog zakona BiH po zamislima koje dolaze iz HDZ-a BiH, jer su se pregovori o toj temi u potpunosti raspali, za očekivati je da će HDZ pred sebe staviti isti cilj.
U realizaciji tog cilja, posebno će biti zanimljivo vidjeti hoće li se Dragan Čović upustiti u još jedan izlazak na megdan protiv Željka Komšića. U takvoj konstelaciji snaga vjerojatno bi jedan drugome podizali izborne 'rejtinge', ali samo do neke mjere. Sami ishod ovaj put možda bi bio i neizvjesniji nego 2018. godine, ali je pitanje da li bi Čović smio dopustiti sebi još jedan izborni poraz od Željka Komšića?
Alternativa ovakvom scenariju je svojevrsni bojkot izbora od strane HDZ-a BiH ili zajednički bojkot sa SNSD-om o kojima se već mnogo govorilo kao mogućnosti (pretežno iz usta Milorada Dodika), ali takav potez bi vjerojatno izazavao bijes međunarodne zajednice. Time se suštinski ništa ne bi postiglo osim što bi se svojevoljno predala vlast drugima. A teško je vjerovati da bi primjerice Dodik ili Čović na taj način bilo kome isporučili vlast na bilo kojoj razini. 

Što će učiniti ljevica?

Uz sve ovo, veliko je pitanje što će u cijeloj priči oko kandidatura za državni vrh učiniti i koje imena 'ispaliti' stranke ljevice okupljene oko SDP-a BiH. Hoće li sadašnja Trojka koju zajedno s tom strankom čine Naša stranka i Narod i pravda imati zajedničkog kandidata ili će se odlučiti za više kandidata još uvijek nije poznato. Kao najozbiljnija imena za sada se spominju dva Denisa: Zvizdić i Bećirović.

Uz njih kao mogući kandidat figurira i lider SDP-a BiH Nermin Nikšić. Kao mogućnost spominju se i kandidature nekog iz reda hrvatskog i(li) srpskog naroda, međutim evidentno je da ova grupacija stranaka još uvijek nije odredila na koji način će ući u izborne bitke koje stižu iduće godine.
S obzirom na već najavljene određene kandidature potpuno je jasno da su neke stranke već sada, gotovo godinu i pol prije izbora započele svoje predizborne kampanje koje će se ponovo odvijati na međusobnoj konftoraciji u cilju nacionalne homogenizacije biračko tijela.

U tom kontekstu ni stranke ljevice kao ni građanske opcije neće imati previše izbora, uskoro će i oni morati donijeti ključne odluke u kojem smjeru će ići. S. J.