Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba

Zlatko Dalić već među svojim trofejima ima svjetsko srebro, no može li mu pridodati i broncu svjetskog sjaja? Ovisit će to ponajviše o Ćiro-faktoru kojeg je dosad koristio s velikim uspjehom, a kojeg će ovog puta morati primijeniti u situaciji u kojoj se još nije našao – borbi za medalju nakon razočaravajućeg polufinala.

- Ne bi dao Šukera za deset Batistuta. Je*o te Batistuta! Prevedi to molim te.

Riječi s press konferencije od prije 24 godine, a koga drugog nego - Miroslava Ćire Blaževića. Čovjeka koji je možda previše volio show i tako vršio diverziju u medijskom prostoru, na taj način kontrolirao atmosferu, ali i trenera koji je prvi Hrvatsku odveo do medalje. A učinio je to na način njemu svojstven, karizmom, pričom - onom famoznom galvanizacijom ekipe – taktikom kojom si je i u BiH, dok je vodio Zmajeve, pridobio brojne navijače. Taktikom koju je njegov učenik, Zlatko Dalić, uspješno primijenio i na ove moderne Vatrene, Vatrene koji igraju u vrijeme VAR-a i filozofskog nogometa kojeg je ponekad teško povezati s onim što se događa na terenu. Drugim riječima, Dalić je zadržao dušu u timu i tako drugo svjetsko zaredom izborio polufinale. Savladao je materiju, nema priče, ali sada je specifičnoj situaciji u kojoj će možda posegnuti za istinskim Ćirinim metodama. Galvanizator u Katru već sigurno radi, zagrijava se…

Sličan pristup

Dalić je često, koliko god na prvu ne izgledalo tako, sličan Ćiri. U redu, ne psuje, tiši je, ali to je stvar karaktera. Ono što Dalić radi kao Ćiro – on se s igračima druži, prijatelj im je, nije šef, dok s navijačima komunicira terminologijom koja se najčešće vrti oko domovine. Da nema rezultate, zbog takvo ga bi ga pristupa razapeli, ali Dalić ih ima, ruskim srebrom nadmašio je Ćirinu francusku broncu, pa zapravo samo nekima smeta što je takav. Drugi prate što se događa na terenu, gdje Hrvatska na ovom prvenstvu igra koliko maksimalno dobro može – a igra pragmatično, na rezultat. Igrajući tako naletjela je na Argentinu koja je jednostavno bila bolja i koja ju je uoči borbe za novu broncu stavila u jednu nezavidnu poziciju. U poziciju u kojoj se razbijena i šokirana mora boriti za medalju – protiv Maroka koji kao senzacija prvenstva možda i nije toliko relevantan, koliko kao protivnik uoči kojeg Dalić mora napraviti što je Ćiro '98. napravio uoči Nizozemske.

Što je učitelj napravio '98?

Godinama se prepričavao polufinalni poraz protiv tadašnjih prvaka Francuza, dok se o Nizozemskoj, o pobjedi 2:1 u borbi za onu broncu, zapravo jako malo govorilo. Tu je utakmicu iz nekog razloga promašio status kultne… možda jer je osjećaj razočaranja kojeg su priredila jedina dva reprezentativna gola Lilliana Thurama ipak bio jači. A bio je sigurno toliko jak da se zapravo malo tko nadao da će se Vatreni oporaviti do Nizozemske…
- Trebalo je znati kako degažirati to raspoloženje i ponovno ih stavit u natjecateljsko stanje. A zamislite, ja sam im dao slobodno nakon utakmice! Ali sutradan je već bilo ratničko raspoloženje, prisjetio se Blažević u jednom od nedavnih intervjua pa dodao: Ja se nisam bojao Francuza koji po meni nisu bili najbolji… nego Nizozemaca. Imali smo dosta sreće u toj utakmici, ali to je faktor koji je prikuplja samo onaj tko je spreman!

Što će učenik napraviti u subotu?

Još jedan u nizu Ćirinih poučaka. Detalj za kojim bi trebao otići i učenik koji ga ja nadmašio, Dalić. U svom stilu, smirenije, bez cigarete, bez psovki – za igrače bi nakon Argentine, a uoči tog Maroka (također razočaranog nakon Francuske), morao probrati par riječi. Kao što ih je svojevremeno probrao i Ćiro koji je nedavno otkrio da to nije bilo ništa posebno… - Ma kakav ritual. Okrenuo sam se igračima, sine, i rekao im samo: 'Nek nam je Bog na pomoći, idemo po pobjedu!'
Ipak, da bi to rekao i da bi to upalilo, Blažević je prije 24 godina na svojoj strani morao imati vrlo važan detalj.
- Stvorio sam tada te 1998. godine jedan obiteljski ambijent, ravnalo smo se po onoj 'jedan za sve, svi za jednoga'. To je najveće umijeće koje priželjkuje svaki izbornik. Naravno, odlučio sam se za koncepciju koja je igračima najviše odgovarala, to smo gurali. Nije bilo nikakvog slučaja, nikakve slučajnosti, izjavio je svojevremeno.
Olakotna okolnost za Dalića je – da i on ima to. Momčad koja je prije svega obitelj. A koliko ima Ćire u sebi i hoće li ih uspjeti izvući iz ponora – vidjet ćemo u subotu.