Nogomet ujedinjuje? Ne baš. Ne do kraja. U redu, svijet je zajedno gledao kako Messi Mbappe razmjenjuju udarce u spektakularnom finalu, ali da su se svi složili oko finalnih zaključaka – taj dan nećete dočekati. Jedno je ipak gola istina od koje nitko ne može pobjeći – Svjetsko prvenstvo u Katru 2022. u mnogim je najavama i prije nego je počelo bilo osuđeno na propast, a pretvorilo se u možda najspektakularniji mundijalski turnir dosad. Malo je tko ostao ravnodušan.

Korupcija pri dodjeli domaćinstva, nehumani uvjeti za radnike pri izgradnji stadiona, specifičnosti striktnih bliskoistočnih zakona, sve se to nadvilo nad Katar ove zime. No Katar se na sve te opaske oglušio i postavio scenu za Svjetsko prvenstvo koje je veliku većinu impresioniralo – smislenom organizacijom, sjajnim utakmicama punim iznenađenja, potentnim partijama najvećih zvijezda… pa i u onoj finalnoj utakmici koja nekad, s razlogom, zna zakazati.
U osnovi, bila je to klasična priča o ružnom pačetu koje je izraslo u prekrasnog labuda. S dodatkom da je to pače od početka imalo novac koji ga je mogao učiniti ljepšim, a to u današnjem svijetu vrijedi.

Bilo je lako fokusirati se na teren

Svi stadioni, njih osam, u krugu od 60 km, prvenstvo bez incidenata, fokus je mogao biti i bio je – samo na lopti. Razlog? Onaj glavni kaže da je to bilo najskuplje svjetsko prvenstvo u povijesti. Troškovi organizacije iznosili su oko 200 milijardi dolara - oko 20 puta više od onog u Rusiji. Na sve se pazilo i trošilo – nemilice. A to FIFA voli, to vole svi!
Novi stadioni koštali su više od sedam milijardi dolara, dok je sustav metroa koji povezuje pet od osam stadiona koštao oko 36 milijardi dolara. Više milijardi dolara iznosili su i troškovi širenja međunarodne zračne luke Hamad u kojoj je kapacitet povećan sa 40 na 58 milijuna putnika godišnje. Izgrađene su ceste, hoteli, dvorane…
Ujedno, bilo je to i najkraće Svjetsko prvenstvo od 1998. godine, kada su prvi put nastupile 32 reprezentacije. Trajalo je 29 dana, što je definitivno bio važan faktor u smislu održavanja igračke tenzije i navijačke pažnje.

Messi i Mbappe mogli onako do zore

Nije to bio kraj sezone pa da pričamo o 60 plus utakmica igrača iz Premijershipa, o potrošenosti igrača kojima svjetska prvenstva u tom smislu više dođu kao kazna…
- Super je tajming, jer do sada su velika natjecanja uvijek bila na kraju sezone. Igrači u ovom trenutku nisu umorni, svi će pucati od energije. Svjetsko će gorjeti.
Rekao je to hrvatski napadač Andrej Kramarić uoči Mundijala i nimalo nije pogriješio. Jer u finalu su, nakon prethodne tri utakmice u skupini i još tri u nokaut fazi, Lionel Messi i Kylian Mbappe izgledali kao da se tek zagrijavaju. Činilo se da onako, u onom divljem ritmu, mogu satima. Na prvenstvo su zahvaljujući 'super tajmingu' stigli svježi i to se itekako osjetilo. No, nisu se svi snašli u takvim okolnostima, ali to je opet – bila dobra stvar za prvenstvo, za Katar.

Iznenađenja, puno njih

- Vjerujem da će ovo SP biti dosta izjednačeno. Vjerojatno jedno od najneizvjesnijih Mundijala do sada, sa puno izjednačenih i teških utakmica. Uvjeren sam da će biti iznenađenja u Katru.
Riječi umirovljenog vatrenog Ivana Rakitića prije turnira. Vizionarski zaključak ili izjavama utemeljena na konkretnim činjenicama? Možda i jedno i drugo, ali s obzirom na rapidni razvoj nogometa u svijetu, Rakitić zaista nije morao duboko analizirati da dođe do ovih riječi. Uz to, nekima je pomogla i lokacija prvenstva pa su mnoge su istočnjake, azijske i muslimanske zemlje osjetile kao da igraju kod kuće. Tako je Saudijska na startu šokirala Argentinu (2:1), Japan to učinio Španjolskoj i Njemačkoj, Maroko postao prvom afričkom zemljom u polufinalima mundijala… na štetu Ronaldovog Portugala, koji je otišao samo korak dalje od Belgije, Njemačke, Španjolske, koje su stale u skupini, Brazila koji preko Hrvatske nije mogao do polufinala.
Danas svi igraju nogomet? Da… i to dobro. Ne treba im čak ni posjed lopte (Japan pobijedio Španjolsku sa 17 posto) – samo im dajte savršen teren, loptu i pokažite protivnika.

Ono finale

I za kraj, za one koji su se i dalje rugali ružnom pačetu, ono finale. Za mnoge najspektakularnije ikad. Definitivno suprotno finalu Italije '90., koje se smatra jednim od najgorih. Finale koje je imalo sve – od sudačke kontroverze u vidu još jednog sumnjivog startnog penala za Argentinu (i protiv Hrvatske su imali tu prednost), preko velikog povrataka Francuza u zadnjih 10 minuta regularnog dijela (od 0:2 do 2:2), sjajnih partija glavnih protagonista prvenstva (Messi i Mbappe), golova u produžecima koji su odveli do 3:3, kolosalne i propuštene prilike za Francuze u trećoj minuti nadoknade drugog produžetka (udarac Muanija obranio Martinez) i na kraju penala. Penala koji možda nisu najsretniji način da se završi jedna ovakva utakmica, jedno ovakvo prvenstvo, ali netko je nekada morao pobijediti. I na takav način.

Imaju li snobovi i dalje materijala?

Ipak, bit će i onih koji nisu zadovoljni. Jedni će nastaviti gurati ideju da je prvenstvo bilo unaprijed predodređeno ga da osvoje Argentina i Messi kojem će to (valjda) biti zadnji mundijal, da su suci odradili svoje. Onih rekordnih pet penala za Gaučose (Messi jedan promašio) bili su prejak argument za mnoge. Nadalje, prvenstvo je, koliko god se to drukčije prikazivalo, ipak bilo lišeno onog istinskog navijačkog folklora… i da, tu spada i ona zabrana konzumiranja alkohola. Prvenstvo bez piva? Teško zamislivo, ali opet – to je dio razloga zbog kojeg nije bilo navijačkih incidenata. To i činjenica da je prvenstvo ipak bilo za odabrane, za one koji su mogli izdvojiti poveću svotu novca za jedan takav događaj.
Neke rasprave, pa i ona Messi ili Ronaldo, definitivno će se nastaviti… i da, neki od ovih kontra argumenata i po nama stoje – ali da ćemo se žaliti na nogometu Katru, na prikazano, na finale, to sigurno nećemo.
Zimski nogomet je, uz malo više novca, u pustinji zasjao jednim ljetnim sjajem… Ili ako želite – ružno pače je izraslo u labuda.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba