Još je samo šest mjesta ostalo praznih, kvalifikacije za SP su stigle do samog finala. Točnije imamo šest finala. Od Zenice i Prištine do dalekog Meksika. 

BiH je preživjela Cardiff i došla je svog finala. Kojeg realno mnogi nisu očekivali. Nakon Lige nacija koja je bila takva je bila, nakon ždrijeba u kojem su Austrija i Rumunjska bile programirane za prva dva mjesta. Međutim, reprezentacija BiH je pokvarila mnogima planove. 

Recimo Rumunjima, pa i nekima na ovim prostorima koji su priželjkivali još jedan neuspjeh i promjenu na klupi. Međutim, izdržao je Barbarez, izdržala je reprezentacija i došla je na korak do plasmana na Svjetsko prvenstvo. 

BiH ima svoju šansu

Naravno taj korak nije mali, taj korak je najveći i najteži gledajući ime protivnika. Italija nema na Svjetskom prvenstvu od 2014. godine, mnogi su skloni tvrdnji kako je jednostavno nemoguće da je jedna takva nogometna sila ostane u čekaonici još četiri godine, ali Italija je opterećena svojim problemima. 

Posljednjih godina nema velikih rezultata u omladinskim kategorijama gdje su bili tradicionalno dobri, svako malo se pojavljuju manje ili veće afere u njihovom nogometu, reprezentacija nema velikih zvijezda, ili bolje rečeno Gianluigi Donnarumma je najveća "faca". Svjestan je toga Gennaro Gattuso i zbog toga priča o "Mount Everestu". 

Gattuso je tu tek sedam utakmica, malo toga je uspio promijeniti, nije Italija ponudila pod njegovom palicom neki nogomet koji bi bio ohrabrujući, a podatak da su u samo dvije utakmice (Izrael i Norveška) primili devet golova sve govori. Tih šest pobjeda ostvareno je protiv Izraela, Estonije, 

Moldavije, Sjeverne Irske, selekcija koja možda u ovom trenutku nisu kvalitetnije od recimo Walesa. Zato BiH ima svoju šansu. Teško je reći koliku u nekim postotcima, ali ima. Jer stvoren je taj ambijent, selekcija je već prošla dosta uspona i padova, utakmica koja je ispustila nakon vodstva i one koje "okrenula". 

Uz to Barbarez ima dovoljno igrača s nekim svojim samopouzdanjem, mladalačkim respektom, da ne kažemo bezobrazlukom kojima je sasvim svejedno tko je na drugoj strani terena. 

Izbornik Barbarez je istakao činjenicu da nakon Walesa ima pet dana do utakmice, ali jedan je potrošen na put, odmor igrača, usput se pojavio problem s lošim vremenskim uvjetima, snijegom koji nije bio velik ali je bio dovoljan da pokrije nogometne terene. 

U Sarajevu ali i Zenici, što se realno nije očekivalo. Za Barbareza ovo nije prva utakmica protiv Italije, njegova druga utakmica na klupi bila je baš protiv Azzura. Igrali su tada Katić, Mujakić, Tahirović, Gigović, Demirović, Muharemović, Burnić, Tabaković, od ovih igrača koji su i danas u reprezentaciji.

Ogroman posao

Barbarez i njegov staff rade ogroman posao, cijelu utakmicu su svi aktivni. Baš kao prije utakmice. Znalo da se će Sergej morati riskirati s nekim igračem koji ima manju minutažu u posljednje vrijeme to je bio Bajraktarević koji će na terenu ostati do kraja. 

Alajbegović je ostao na klupi, dok se jedna strana terena, ona na kojoj su bili Memić i Kolašinac nije naigrala. Nije bilo panike nakon što su domaćini pogodili stativu, niti nakon gola, pa prečke. 

Poslao je na teren Barbrez Alajbegovića, Amar Dedić je tri puta mijenjao poziciju, izašli su Tahirović, umorni Sead Kolašinac, kasnije i indisponirani Amar Memić i Ivan Šunjić. Napadu je pridružen Haris Tabaković, Ivan Bašić je ostao jedini doslovno klasični veznjak na terenu. 

Sve su to velike promjene na koje Bellamy i reprezentacija Walesa nisu znali odreagirati. Kako je rekao Bellamy njegova selekcija je uletjela u neku vrstu kaosa iz kojeg se nije znala izvući. 

Zato i protiv Italije BiH ima svoju šansu, situacija možda nije 50-50 kao što je bila protiv Walesa, ali vrlo lako to može postati. Vidjeli smo puno toga u ovom ciklusu, možda nam Barbarez i njegovi igrači mogu ponuditi još nešto što do sada nismo vidjeli. 

F. Ibrulj