Piše: V.S.Herceg

Subotnji Izborni sabor najjače nacionalne stranke u bh Hrvata neće donijeti ništa novo.

Kao jedini kandidat Predsjedništva te stranke dosadašnji, višegodišnji predsjednik te stranke dr. Dragan Čović, i dalje će nastaviti voditi HDZ BiH.

Čović će vjerojatno dočekati i 22. godinu predsjedničkog mandata, što je zavidan broj godina, čak i za monarhe. HDZ-ovi izaslanici neće imati puno izbora, birati će samo - Čovića.

No, unatoč tome što će zabilježiti više od dva desetljeća vođenja stranke, on nije i rekorder kada je riječ o stranačkom "predsjednikovanju" u BiH.

Dodik rekorder po predsjednikovanju

Rekorder je aktualni predsjednik Republike Srpske (RS) i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. On je na čelu svoje stranke od dana njenog osnivanja 1996. godine, što znači već 27 godina, i za sada ni kod njega nema niti naznake da bi na ovo "prijestolje" zasjeo netko drugi.

Daleko kraći predsjednički mandat je Nermina Nikšića, koji je predsjednik SDP-a od 2014. godine, dakle "tek" devet godina. Slijedi ga predsjednik SDA Bakir Izetbegović koji je na čelu najjače nacionalne stranke u Bošnjaka od 2015. godine.

Sudeći prema dužini stranačko-predsjedničkih mandata Nikšića i Izetbegovića, za njih još "puno Neretve treba proteći" da dostignu Čovića, a pogotovo Dodika.

Dugotrajnost na predsjedničkim dužnostima, slobodno se može kazati, pokazuju kako su stranke njihovi životni projekti te da će zasigurno imati svoje mjesto u dijelu povijesti BiH. No, kako će o njima pisati povijest i buduće generacije, te hoće li svojim zaslugama biti na ponos ili sramotu kako svojih naroda, tako i obitelji, tek će se vidjeti.

No, porazna je činjenica da, unatoč političkom brendu koji su postali, unatoč političkim akademijama za mlade, unatoč obrazovanom članstvu, ni Čović, a ni Dodik nemaju stranačkog takmaca. Pa, niti kao "dimnu zavjesu" kojom će javnosti barem pokušati predočiti demokratičnost stranke koja se zove i demokratska.

Hrvatska populacija demografski najugroženija

Sama činjenica da u javnost nije procurila informacija o (jedinom) kandidatu za predsjednika HDZ-a za 14. Izborni sabor, iako se o tome uveliko nagađalo, govori i o razini stroge stranačke discipline.

Ipak, koliko god je dug Čovićev mandat, toliko dugo je i njegovo bezuspješno nastojanje za izmjenom Izbornog zakona BiH. On, kao predsjednik najjače hrvatske stranke, koji PR-ovski kaže da ima više od 90-postotnu podršku Hrvata u BiH (dok se istodobno radi o Hrvatima koji su izašli na birališta, dok ih polovica ne glasuje te se, onda, ta računica drastično mijenja) zasigurno treba osjećati odgovornost za stanje naroda kojem se zove lider.

Nažalost, iako je uspio postići dogovor sa svojim političkim partnerom Miloradom Dodikom te "ubaciti" kadrove HDZ-a u institucije vlasti, mora se priznati da se radi samo o Dodikovoj milostinji te da je politički utjecaj Hrvata u Republici Srpskoj - minoran.

-Hrvatska populacija u BiH kroz cijelu svoju povijest demografski je najugroženija do sada, pa čak ugroženija nego u vrijeme Osmanskog Carstva. Procesi dugog trajanja u jugoistočnoj Europi su očito usmjereni na pomicanje hrvatskog naroda iz BiH prema srednjoj Europi. U BiH svjedočimo neupitno povijesnom odlasku hrvatskog naroda s ovih prostora, skoro iste riječi su brojnih istraživanja o uzrocima i posljedicama iseljavanja Hrvata kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH, zemlje koja godinama bilježi trend iseljavanja sveukupne populacije. Razlozi su prvenstveno ekonomski.

Što ostaje iza Čovića?

Prema popisu stanovništva iz 1961.godine,  Hrvati su činili 21,7 % ukupnog broja stanovnika BiH.  1991.godine, 760 852 stanovnika BiH se izjasnilo Hrvatima, što predstavlja 17,4 % od ukupnog broja stanovnika, a popis 2013. pokazao je da u BiH 15,43 posto Hrvata.

Sam Čović je prošle godine kazao u intervjuu za TV N1 kazao kako se demografska slika BiH dramatično izmijenila od posljednjeg popisa 2013. godine kada je utvrđeno da u toj zemlji živi oko 3,8 milijuna ljudi.

-Danas ovdje nema više od 2,6 do 2,7 milijuna ljudi, ustvrdio je Čović.

Na popisu 2013. godine registrirano je i da u BiH živi nešto više od 544 tisuće Hrvata, a po tadašnjim (optimističnim) tvrdnjama predsjednika HDZ BiH sada ih je ondje oko 400 tisuća.

Ove brojke hrvatskim liderima, ponajviše predsjedniku najjače hrvatske stranke ne idu u prilog. I ne samo njemu, već i ostalim "liderima" koji su tijekom proteklih godina donosili odluke u BiH. A tu su i mnogi, godinama obećavani, ali ni do danas završeni projekti, stranka je prožeta problemima zbog korupcije od strane pojedinih dužnosnika, optužuje ih se da su skoro potpuno ugušili stranačku pluralnost itd. Teško bi bilo i očekivati da bi ovoliko "breme" moglo ponijeti puno osoba.

No, "stanje na terenu" nije ni malo sjajno, što zbog vanjsko-političkih zbivanja i geopolitičkih previranja, a što i zbog stalnoj političkoj nestabilnosti u BiH u kojoj niti jedan "lider" ne uspijeva, ili bolje kazati, ne želi pronaći izlaz.

Mora se priznati, Čović je pretrpio optužbe, smjene, pritvaranje u zatvor, oslobađanje od optužbi što mnogi i danas drže sumnjivim. No, ni on sam nije se ustručavao od sječe nediscipliniranih kadrova, tako sebi stvarajući svojevrsnu vojsku vjernih i manje vjernih sljedbenika, ali povezanih međusobnim interesima koji im je dovoljan razlog za "mirovanje".

Pred Čovićem su veliki izazovi, ali i potreba transformacije u suvremenog, otvorenog političara koji će više gledati na interese cjelokupnog naroda od vlastite stranke i koji će, između ostaloga, bez problema popiti kavicu s prijateljima u nekom mjesnom kafiću svoga grada, bez osiguranja i policijskih rotacija. Je li to utopija? Mnogi će kazati - da. Ali, predsjednik HDZ-a za sebe voli kazati kako je nepopravljivi optimist, iako puno toga pokazuje da za poseban optimizam mjesta - nema.