Po tko zna koji put Dragan Čović ima konce u rukama da ili otkoči političke procese u BiH ili drži zemlju u blokadi do narednih izbora. Hrvatsko pitanje, oličeno u izboru člana Predsjedništva BiH, pomaže tome godinama, analizira Deutsche Welle.

„Da samo vidim kako je bilo u Neumu. Alo,... tu sam. E, Dragane, Mile je, kako si, jesi živ,...? Svaka čast, baš mi je žao što nisam tu da popijem s tobom piće. Al eto. Kako je to bilo, što se dogodilo? (Smijeh),… Eto vidiš. Kamuflaže nema, je l' da? Dobro, to je to. Vidimo se, ti dolaziš u Banjaluku u utorak, dolaziš? (…) Ajde vidimo se onda u utorak, ćao, ćao,… Izvinjavam se."

Ovo je telefonski razgovor predsjednika SNSD-a Milorada Dodika s prvim čovjekom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, neposredno nakon fijaska pregovora u Neumu o Izbornom zakonu BiH prije tri godine.

Dvostruka podrška
Iako nije direktno sudjelovao u pregovorima, jer su se izmjene Izbornog zakona odnosile na federalnu razinu, kao i na izbor članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH, Dodik je Čoviću i tada držao političku stranu kada je riječ o svim bitnijim pitanjima koja se tiču nacionalnih interesa Hrvata. Obrnuto, također nije manjkalo podrške.

Naprotiv, trenutna situacija i stanje u zemlji pokazuju da je Dragan Čović, nevjerojatni strateg koji je u posljednjih nekoliko godina samo na ime podrške europskim integracijama dobio sve političke ustupke koje je tražio. „Za sudbinu ove zemlje ključno je da više ne bude blokada. Zbog toga sam nametnuo mjere koje će unaprijediti funkcionalnost institucija u Federaciji BiH", obrazložio je nametnute izmjene Izbornog zakona u izbornoj noći 2022. godine visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.

Izmjene su omogućile Hrvatima komotno sudjelovanje u vlasti kroz povećanje izbora izaslanika u Dom naroda po nacionalnom ključu. Za potpunu implementaciju zakona, Schmidt se pobrinuo još jednom „intervencijom" u ožujku naredne godine, kada je izmijenio Ustav Federacije BiH.

Bez ikakvog koncenzusa unutar Federacije BiH, Schmidt je ukinuo potrebu potpisa potpredsjednika Federacije za potvrđivanje nove vlade, nakon čega je bio otvoren put za novu izvršnu vlast.

Timing
Dvije godine kasnije, Čoviću se otvorio put za potpunu implementaciju Izbornog zakona BiH koji bi išao na ruku Hrvatima u BiH i praktično stvorio podlogu za stvaranje nove izborne jedinice. Neki kažu, stvaranje trećeg entiteta.

„Što se tiče Izbornog zakona, to je nešto što je za nas osnova funkcioniranja BiH“, kaže Dragan Čović koji je u jeku najveće politike krize od Daytona, u parlamentarnu proceduru uputio izmjene Izbornog zakona kojim se izbor člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata svodi na izbornu volju glasača u tri od pet županija u kojima većinski ili u značajnom broju žive Hrvati.

Prijedlog je upućen u trenutku pregovora o novoj koaliciji na državnoj razini u kojoj umjesto SNSD-a, mjesto želi oporba iz Republike Srpske. Maksimalistički zahtjevi koji su postavljeni, mogu se tumačiti kao podrška SNSD-u od strane HDZ-a BiH, jer je vjerojatnoća za njegov „prolaz" gotovo nikakva.

„Što se tiče SDP-a, za nas asimetričan izbor članova Predsjedništva nije rješenje i na to ne možemo pristati“, rekao je predsjednik ove stranke Nermin Nikšić koji kroz pregovore s Trojkom pokušava pronaći model kako da zaobiđu SNSD i sastave novu koaliciju na državnoj razini, nakon poteza vlasti RS-a čije čelne ljude Sud BiH tereti za napad za ustavni poredak.

Međutim, uvjetovanje Čovića maksimalističkim zahtjevima, nije ništa drugo doli pod pritiskom međunarodne zajednice prikazati različit kurs u odnosu na Dodika, smatraju analitičari.

Europski put(evi)
„Dragan Čović već godinama pokušava da se predstavi kao lider europskog puta BiH. U ovom trenutku ima tu mogućnost da na pravi način bude istinski lider europskog puta iz prostog razloga što sve u ovoj zemlji, uključujući i novu koaliciju, drži u rukama“, kaže novinar i analitičar Amir Sužanj, ističući da ukoliko se to dogodi, da bi BiH mogla krenuti sasvim novim putem u odnosu na ovaj koji sada stagnira.

„Međutim, ako Dragan Čović ne iskoristi tu priliku i bude žrtvovao europski put za spašavanje Dodika, onda to znači da europski put, odnosno članstvo u EU-u, nikada nije ni bila njegova istinska politička agenda, već samo izgovor za neke druge političke projekte u BiH“, zaključuje Sužanj.

Dogovor nove koalicije je na dugačkom štapu, jer su neki od ranije najavljenih pregovora već propali. S druge strane, činjenica je da su za svaku odluku u Domu naroda BiH, gdje je Čovićev Izborni zakon upućen, potrebni glasovi tri SNSD-ova izaslanika, dok mu u Parlamentu BiH treba podrška Trojke, što Dodika i dalje drži u državnoj vlasti.

U prilog Čoviću ide i činjenica da je Trojka potvrdila grešku na usvajanju Zakona o južnoj interkonekciji prošle godine, na što je pritisak vršio tadašnji veleposlanik SAD-a u BiH Michael Murphy. U prilog ide i Dodiku, s obzirom na njegov osobni animozitet s Murphyjem, ali i politici koja je prema njemu primjenjivana iz Washingtona. Nikšić je prije nekoliko dana priznao da je postojao prethodni dogovor Trojke i HDZ-a o drukčijem sadržaju zakona, ali da nije usvojen na Vladi FBiH pod pritiskom.

„Dakle, mi smo na Vladi FBiH, nakon dogovora kojeg smo Dragan i ja imali, imali princip kako ćemo to riješiti. Vjerujte, za mjesec dana, dva, bismo to riješili sigurno, na način kako smo se dogovorili. Imali smo to što smo imali, jedan pritisak, svi znamo odakle, i promijenilo se“, potvrdio je Nikšić, aludirajući na američki pritisak koji je kulminirao obraćanjem američkog veleposlanika na sjednici Parlamenta Federacije BiH putem video-poziva u kojem je zastupnicama i zastupnicima govorio o značaju usvajanja zakona.

Kriza do narednih izbora
Visoki predstavnik Christian Schmidt je odlukom o Izbornom zakonu izbacio SDA iz političke jednadžbe u formiranju vlasti i doveo Trojku, dok je istovremeno ojačao političke poluge između Dodika i Čovića, na kojima funkcioniraju godinama. U takvim uvjetima strateški potezi koje pravi Čović, pod krinkom europskih integracija, a koje ne mogu dobiti potrebnu podršku, samo cementiraju postojeće stanje i šire prostor za dalje političke trgovine.

Profesor na Filozofskom fakultetu iz Sarajeva, Enver Kazaz, upravo zbog ovakvih okolnosti i političke krize u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi, smatra da je potrebno da Trojka postigne dogovor oko Izbornog zakona, pa makar to bilo i na njihovu štetu. „Bilo bi pametnije da shvate da je promjena Izbornog zakona neophodna, da je provođenje presude Sejdić-Finci neophodno i da će to ostvariti procese stabilnosti u BiH“, zaključuje Kazaz.

Politika inzistiranja na hrvatskom nacionalnom pitanju legitimnog predstavljanja, za većinu analitičara zapravo i nije pravi interes, jer je HDZ BiH dobio više političkih poluga vlasti u BiH na ime upravo tog „nedostatka", nego da je Izbornim zakonom sve ove godine bilo zagarantirano mjesto „legitimnog hrvatskog predstavnika" u Predsjedništvu BiH. Zbog toga političke igre i povlačenje pravih poteza u pravo vrijeme, smatraju analitičari, donosi puno više u političkom smislu od „pravog" Hrvata u Predsjedništvu BiH. Ukoliko se takva politika nastavi, kriza na državnom razini čekat će razrješenje na izborima 2026.