Predsjednik RS-a i čelnik SNSD-a Milorad Dodik je, nakon osuđujuće presude za kršenje zakona, odnosno neprovođenje odluka Visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH, u političkoj pa i osobnoj nevolji. 

Nalazi se na izlaznim vratima političkog života, ali možda i u predvorju neke nove sudnice. Koliko god urlao i potpaljivao narodne mase teško da mu ima spasa od političke arhive. Rastrojeni Dodik je vruće glave diktatorskim manirima brzopotezno nametnuo set zaključaka na Vladi i Narodnoj skupštini RS-a kao svojevrsnu odmazdu prema državnim institucijama, očigledno zaslijepljen svojom prividnom moći, klicanjem stranačkih ulizica i potporom Rusije, Mađarske i Aleksandra Vučića iz matice Srbije.  

Što će se na kraju dogoditi i dokle će smjeti i stići osuđeni, ali još uvijek slobodni, predsjednik RS-a nemoguće je decidno mapirati, međutim ako bude tvrdoglav i krene na sve ili ništa, Milorad Dodik sebi kopa novu pravosudnu jamu.  

Uvrede i prijetnje

Mogao bi isprovocirati tužitelje za novu optužnicu, a sud za još jednu laganu  osudu. To je, dakako, njegov odabir, na državi je kao i na jamcima Daytonskog sporazuma da se suprotstave srpskom poglavici i obrane  zemlju. Službeno i de facto Dodik je osuđen na godinu dana zatvora i šest  godina zabrane obnašanja političkih funkcija. Drsko je kršio zakone ove države. Milorad Dodik od samog početka nije priznavao izbor Christiana  Schmidta za Visokog predstavnika u BiH. Vjerojatno po naputcima i  mišićima Rusije Dodik se okuražio do te mjere da je gotovo svakodnevno vrijeđao i ponižavao Schmidta, nazivao ga pogrdno nacistom, prijetio i njegovim uhićenjem. 

Uz to, osioni predsjednik RS-a je već godinama u latentnom sukobu s američkom administracijom. Odavno mu je najmoćnija svjetska sila uvela embargo na sastanke a darivala je njega i cijelu obitelj uvrštavanjem na „crnu listu“. 

Ipak, sukob sa, sada već bivšim, američkim veleposlanikom Michaelom Murphyjem je nezabilježen u diplomatskoj praksi, on je bio mučan, za Milorada Dodika izvjesno i tragičan. Predsjednik RS-a je budalasto podcijenio Muprhyja, dapače, toliko je zastranio da ga je dočekao i ispratio iz BiH s etiketom „kretena“. 

Američki diplomata nije uzvraćao s primitivnim uvredama, inteligentno i lukavo je šutio, ali očigledno i sapunao dasku za svojevrsnu pragmatičnu osvetu bahatom Dodiku. 

Znali presudu?

Sutkinja Sena Uzunović je izvršila pravnu egzekuciju, ali „kreten Muprhy“ i „nacista i turist“ Schmidt su vjerojatno i zapečatili karijeru kabadahiji iz Laktaša. Osuđujuća presuda, a još ako postane i pravomoćna, ima svoju višestruku težinu. Ona krči put do svih „nedodirljivih“ političkih štetočina u ovoj zemlji.    

Ipak, simptomatično je da je po svom sadržaju presuda skoro u slovo identična predviđanjima Bakira Izetbegovića, lidera SDA, izgovorenih uoči izricanja. 

Jednako tako je indikativno da su čelnici sarajevske Trojke razvrgnuli partnerstvo sa SNSD-om na državnoj razini u finišu sudskog procesa protiv Milorada Dodika. Nije teorija zavjere, naprosto se nameće pitanje i sumnja, je su li Nikšić, Konaković i Forto nešto opipljivo znali ili tek samo slutili da bi Milorad Dodik mogao biti osuđen? 

Kako god, pogodili su „u sridu“. Jer, da nisu povukli taj proročanski potez ispali bi zatečeni i izloženi brutalnom razapinjanju SDA i Bakirovih jastrebova. 

Dobro je u svemu da barut, barem za sada ne miriše. Milorad Dodik je samim ulaskom u sudnicu priznao Sud BiH pa prema tome mora prihvatiti i kaznu. Imenovanje pa i osporavanje Visokog predstavnika je nadležnost državnih institucija, a ne entiteta. Napokon, Sud i Tužiteljstvo BiH, SIPA, Oružane snage, Granična policija, OSA, Služba za poslove sa strancima i druge agencije, koje nisu bile zapisane u daytonskom ugovoru, su izglasani u  Parlamentu BiH i rukama predstavnika RS-a ili, ako hoćete, srpskog naroda. Isti je put i ista adresa za njihovo gašenje i eventualno dislociranje. Sve drugo je guranje sirotinje i djece u rat.

J. S.