Državni izaslanik Zlatko Miletić nedavno je, barem u dva navrata, zapalio javnu pozornicu tvrdnjom kako su čelnici SNSD-a i HDZ-a BiH Milorad Dodik i Dragan Čović, u ovom trenutku teški između 300 i 400 milijuna maraka, pitajući se na koji način oni to mogu opravdati?

Ali, Zlatko Miletić je opet zatajio o bogatstvu bošnjačkog nacionalnog poglavice i šefa SDA Bakira Izetbegovića i njegove obiteljske dinastije. Bespotrebno je trošiti tintu i nagađati o mogućim motivima Miletićevog izoliranja Izetbegovića iz tog društva, međutim ne treba biti posebno inteligentan niti naoružan egzaktnim izračunima, dovoljno je biti barem i površni kroničar zbivanja i upomoć pozvati mrvicu logike pa zaključiti da je dinastija Izetbegović, neupitno bogatija od Dodika i Čovića.

Naprosto, oni upravljaju državnim i bošnjačkim vrlo unosnim resursima i kapitalom punih 30 godina. Milijarde i milijarde deviza stizale su u obliku donacija za Bošnjake i njihovu Armiju BiH koje su raspoređivane u najmanju ruku sumnjivo.

Mnogi su poznati bošnjački političari i ratni zapovjednici upozoravali na krađu tih donacija u nestvarnim ciframa. Nikada ozbiljnije nisu istraženi putevi nestanka pomoći, sve sumnje i optužbe su gurnute pod tepih.

Balijagićeve optužbe

I prije nekoliko dana bjegunac od domaćega pravosuđa odvjetnik iz Tuzle Faruk Balijagić iz Opatije je uzburkao duhove u BIH optužbama o pljački novca u vrijeme i neposredno nakon rata u BiH.

- Protiv mene je formiran dosje kodnog naziva „Juda“. Razlog je zato što sam rahmetli Izetbegoviću iznio detaljne podatke o tome koliko se novca krade od donacija za BiH. To sam znao jer sam bio u prilici da se tokom rata susretnem s poznatim Hasanom el-Fatihom, koji je držao TVRA, humanitarnu organizaciju u Beču. Ona je bila namjenski organizirana za prikupljanje pomoći od islamskog svijeta za narode BiH. Još od vremena kada sam obavio razgovor s Izetbegovićem, na listi sam tajne policije kao državni neprijatelj. To je nastavljeno i spregom Burzić i Mehmedagića. Njihov interes je da se izopćim iz BiH ili da se fizički uklonim, navodi Balijagić.

Svjedoci ratnih zbivanja u Sarajevu otkrivaju kako je novac stizao u opkoljeni grad u vrećama kao “službena pošta” koje je otvarao isključivo Alija Izetbegović.

Čuvena je svađa između dvojice Alijinih bliskih suradnika Harisa Silajdžića i Muhameda Šaćirbegovića koju je Alija Izetbegović presjekao oštrim upozorenjem Silajdžiću: “zapamti nećeš do sehare Harise”!

To je bio okidać razlaza Alije i Harisa, a lojalni Šaćirbej je kasnije po Alijinom naputku šarnuo podjelu BiH.

Jednako je bila čuvena i ona supruge Alije Izetbegovića koju je u serijama objavljivao Radončićev medijski imperij: ”jednu vreću i za moga Bakira”.

Alijina politika

Ali, osim kontrole donacija Alija Izetbegović je ravnao i svim političkim procesima od interesa za bošnjački narod i sarajevske elite. Predstavljao se u javnosti kao zagovornik građanske, multinacionalne države. U praksi je, međutim, gazio sve te postulate na zaprepaštenje suradnika hrvatske i srpske nacionalnosti koji su naivno vjerovali njegovim riječima.

Dva su zorna primjera koji ogolievaju svu perfidnost Alije Izetbegovića kojima je on brutalno zapravo sahranjivao ideju multientičke pa i jedinstvene države BiH. Naime, iako se to prešućuje, poznato je da je stariji Izetbegović u pregovorima s Miloševićem, Tuđmanom i međunarodnim medijatorima, uvijek imao spremne i iscrtane karte podjele BiH i razdvajanja naroda koje je krio od svojih partnera iz Sarajeva.

Njemu su ti zemljovidi u Daytonu čak jednom ispali iz torbe što je izazvalo smijeh i šprdanje ostalih sudionika.

Jednom zgodom mu je jedan suradnik predložio da se u pregovorima pokuša izboriti da što više naselja s većinskim bošnjačkim i hrvatskim narodom ostane na teritoriju sadašnje RS kako bi se jednoga dana lakše država mogla integrirati, međutim, kako tvrdi taj svjedok, Alija je mrtav hladan odogovorio da on “za života mora brinuti o bošnjačkim interesima, a neka mlađi naraštaji pokušaju ujediniti državu”. Valjda je zato i Srebrenica ostala u RS.

Također, pojedini suradnici su Aliji Izetbegviću predlagali da pristane na opciju da Sarajevo, odnosno gradska jezgra, bude Distritk kako bi ga Hrvati i Srbi doživjeli kao glavni grad i u njemu se osjećali ugodno.

Kratko je odgovorio kako on više voli vidjeti Srbe na brdima nego u Sarajevu. O njegovoj povijesnoj izdaji s potpisivanjem priznanja RS-a u veličini od 49 posto državnog teritorija je sve već objelodanjeno i “oprošteno”.

Bogatstvo

Nakon smrti oca Bakir Izetbegović je izrastao u bošnjačkog nacionalnog poglavicu. Sarajevska čaršija pretpostavlja kako je iz rata izašao masno potkovan devizama, a svoju ogromnu političku moć godinama je, navodno, honorirao unosnim poslovima s Turcima i Arapima po Sarajevu i Federaciji.

Šef SDA će kazati kako živi skromno, kako ima nešto nekretina i ušteđevine, međutim, nitko nije naivan.

Njemu uz rame po bogatstvu su ratni logističar Hasan Čengić, pa onda i Haris Silajdžić. Nisu isprazne tvrdnje svih silnih intelektualaca i analitičara da se Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragana Čovića patološki bore da ostanu na vlasti, jer sve dok su moćni oni su i sobodni ljudi. J. S.