U BiH je ove godine urađeno svega osam transplantacija i to od živih srodnih donora. S druge strane, izvršena je svega jedna kadaverična transplantacija,tj. transplantacija od preminule osobe, i to prije više od godinu dana.

Osim što je lista čekanja za transplantaciju preduga, dug je i put pacijenata da se nađu na njoj.

Eldina Softić iz Tuzle, potpredsjednica Udruženja dijaliziranih i transplantiranih pacijenata, imala je sreću ne čekati dugo na jetru, koja joj je transplantirana 2015. godine. U odnosu na danas, situacija je tada, ocjenjuje ona, bila daleko bolja.

-Moja bolest je rapidno napredovala i ja sam već 2014. godine više bila u bolnici no doma. Tada sam u prosincu stavljena na transplant listu, a u veljači 2015. godine sam dobila taj najvažniji poziv iz bolnice, koji nažalost, mnogi nisu dočekali, kaže Softić.

Osim pandemije koronavirusa, koja je usporila proces transplantacije, najveći problem je nepostojanje krovnog zakona koji regulira tu oblast.

-Nijedna relevantna zdravstvena institucija, osim ministarstva zdravstva FBiH, koje je naš partner, se ne uključuje. Donorstvo bi trebali promicati svi, od primarne zdravstvene zaštite, kliničkih centara, zdravstvenih profesionalaca, jer je očito mnogo nepoznanica i među zdravstvenim radnicima. Potencijalni donori su u Kliničkim centrima. Naši intenzivisti trebaju se profesionalizirati i treba izdvojiti proračun za plaćanje intenzivista koji utvrđuju moždanu smrt i koji će se samo time baviti. U suprotnom ćemo ostati na ništici, kaže Halima Resić, predsjednica Donorske mreže u BiH.

Po broju transplantacija, prednjači Španjolska s pet tisuća transplanatacija bubrega godišnje. Te smjernice tamošnji stručnjaci podijelili su i relevantnim bh. institucijama koje su na njih, pak, ostale nijeme i gluhe.

-Ne može se transplantacija oslanjati na donorsku mrežu, ističe Resić.

A upravo je podizanje svijesti građana ono na što se Donorska mreža najviše oslanja. Da je darivanje organa nakon smrti najveći čin ljudske solidarnosti, nesebičnosti i humanosti, ispisano je i na donorskim karticama, koje svi građani BiH mogu izvaditi, čak i putem interneta, ako žele svoje organe darivati nakon smrti.

-Razina svijesti je izrazito niska, bez obzira što je Donorska mreža u BiH tijekom 20 godina izdala blizu 70.000 donorskih kartica. Općenito, naše stanovništvo pati od predrasuda i vrlo je teško razbiti tu famu. Prije svega, ljudi iz nekog razloga misle da religije brane doniranje organa, što je potpuno netočno, kaže Adela Čomić, glasnogovornica Donorske mreže BiH.