Može li zemlja ikada biti prevelika da bi propala?

Čekanje da se otvore globalne burze podsjećalo je na početke kraha drugorazrednih kredita, na trenutak kada su mnogi konačno shvatili stari kliše da kad SAD kihne, svi se prehlade. Ali kad zaprijeti da će mu odsjeći nos motornom pilom, prije nego što se predomisli 10 minuta do ponoći, tada niko ne zna na čemu je.

Najveće svjetsko gospodarstvo sada proživljava ono što izgleda kao vlastiti trenutak Liz Truss, samo ovaj put u zemlji dovoljno moćnoj da sve ostale povuče sa sobom. Ako su SAD doista spremne nastaviti igrati ovu ludu igru ​​kokošinjaca – prijeteći razarajućim carinama protiv Meksika, a zatim ih odgađajući, stalno sijući strah i neslogu među svojim saveznicima – to riskira stvaranje sveameričke supernove koja će sve uvući u crnu rupu, piše Guardian.

Kanadi, koja je prije nekoliko tjedana slala vatrogasce u pomoć u borbi protiv šumskih požara u Los Angelesu, rečeno je da neće biti udarena samo carinama, već će biti kažnjena do točke u kojoj "prestane postojati kao održiva zemlja" i pokori se postavši 51. država svog agresivnog susjeda. “Puno niži porezi i daleko bolja vojna zaštita za ljude u Kanadi – I BEZ TARIFA”, izjavio je Trump na svojoj platformi Truth Social. Također, nema suvereniteta. Velikodušno, predsjednik je rekao da zapravo ne bi izvršio invaziju na Kanadu – više uvjeravanja nego što je Danska dobila kad je odbila zahtjeve da preda Grenland – već bi samo upotrijebio ekonomsku silu za slične ciljeve.

Ponašanje premijera u odlasku Justina Trudeaua i vjerojatno nadolazećeg desnog populista Pierrea Poilievrea dok su obećavali da će uzvratiti sugeriralo je da to više ne smatraju šalom. Trumpova odluka da pauzira carinsku prijetnju Kanadi, nakon kasnog noćnog razgovora s Trudeauom, mogla bi donijeti samo privremeno olakšanje. Ipak, britanska reakcija na ovaj otrcani odnos prema savezniku Commonwealtha bila je kao trava koja se kotrlja niz Downing Street, čak i dok su supermarketi u Ontariju pomeli američko pivo sa svojih polica, a nedvojbeno najuljudnija nacija na svijetu izviždala američku himnu na vikend hokejaškim utakmicama.

Može li britanska suzdržanost biti povezana s načinom na koji je predsjednik čekao jutro kada se Keir Starmer trebao sastati sa svih 27 čelnika EU-a po prvi put od Brexita kako bi objavio da EU definitivno dobiva po nosu, ali možda razlike s Britanijom “mogu razraditi”? Kao mafijaš koji nudi zaštitu, ovo vjerojatno nije ljubaznost. (Te su razlike historijski uključivale britansku nevoljkost da jedu piletinu opranu klorom ili da NHS plaća više tržišne cijene američkih lijekova.)

Ali čak i da jest, činjenica da je školski nasilnik pokupio nekog drugog zapravo nije bit. Što zamišljamo da će nam se dogoditi ako "brzo kreni i slomi sve" predsjedništvo odvede naše trgovinske partnere u recesiju? Ili ako britanska tržišta obveznica počnu slijediti američko uzlazno, podižući troškove posudbe do točke u kojoj nestaje mogućnost Rachel Reeves da izbjegne smanjenje potrošnje? Kome od naših neprijatelja ide u korist oslabljena, nebranjena Evropa? Sviđalo se to nama ili ne, sada smo svi zajedno u ovome, pokušavajući obuzdati prijetnju od supersile od koje je zapad kroz povijest tražio zaštitu, dok se borimo vjerovati da se to stvarno može dogoditi. A sve zato što je Trump razvio monstruozno pojednostavljenu teoriju svijeta u kojem (za njega) carine rješavaju sve.

Prijetnja da će ih nametnuti sada je prva poluga koju povlači kada je politički izazvan – kao što je to uspješno učinio kada je Kolumbija isprva odbila prihvatiti avione pune imigranata koji su se vratili, a sada ponovno kako bi prisilio Meksiko da postavi trupe na granicu – i ako ikada stvarno nešto želi iz UK-a koje odbijamo dati, vjerojatno ne bismo prošli ništa drugačije. Ali također se čini da carine smatra boljim (i lakšim, s obzirom da im ne treba odobrenje Kongresa) načinom povećanja prihoda od poreza. Njihovo pljuskanje na najveće trgovinske partnere SAD-a iz naizgled lažnih razloga prikupit će milijarde, uglavnom od američkih potrošača koji su već pretrpjeli bolnu inflaciju, ali će sada plaćati više i za uvezenu robu i za robu proizvedenu kod kuće korištenjem uvezenih komponenti. Ali te se milijarde onda vjerojatno mogu radikalno potrošiti na smanjenje poreza. To je kao da predsjednik preko noći pokušava preoblikovati najveću svjetsku ekonomiju, vraćajući ga u ravnotežu s oporezivanja prihoda ili bogatstva na oblik poreza na potrošnju koji favorizira bogate, ali u tom procesu nasilno prepravlja i gospodarstvo svih ostalih.

U teoriji, tržišta su već trebala procijeniti rizike onoga što Wall Street Journal naziva "najglupljim trgovinskim ratom u povijesti", s obzirom da ga je Trump tako otvoreno unaprijed oglašavao. Rane reakcije u ponedjeljak – londonski FTSE 100 pao je 1,4% na otvaranju, Nikkei u Japanu pao je 2,8%, a indeksi Wall Streeta kliznuli jer su analitičari JP Morgana upozorili na potencijalno „neprijateljsko” stajalište za poslovanje – više izgledaju pad nego pad, s analitičarima pod pretpostavkom da tarife neće trajati. Ali slijedi još više nemira.

Tokom vikenda, tim tajanstvenih ljudi Elona Muska bio je zauzet utvrđivanjem onoga što on tvrdi da je ušteda od 4 milijarde dolara dnevno u državnoj potrošnji, navodno zaključavanje službenika iz njihovih vlastitih računalnih sustava i grubo se rugajući pravu Kongresa da određuje kako se novac troši u procesu. Teško je zamisliti tako duboke rezove koji prvo ne uništavaju komercijalne državne ugovore – što bi moglo imati daljnje tržišne posljedice – već još važnije ljudske živote.

Cijeli američki inozemni program pomoći prvo je ubačen “u drvosječu”, objavio je Musk, ležerno torpedirajući humanitarne programe diljem svijeta – od pomoći gladnima u ratnim zonama do cijepljenja djece i pokušaja da se spriječi sljedeća pandemija – i prekinuvši ključni zapadni meki- mehanizam moći za natjecanje s ruskim i kineskim utjecajem. Implikacije za neke od najnestabilnijih zemalja svijeta su strašne.

 
Budući da nitko nije glasovao za to da Ameriku ponovno učinimo siromašnom, možda će obični Amerikanci uskoro dosaditi. Ali Brexit je pokazao da je reakcija birača na spoznaju da su izlijepljeni često udvostručena, jer je previše bolno misliti da su sami sebi to navukli.

Dakle, čak i ako je Britanija u boljem položaju od nekih da to preživi, ​​ne sumnjajte u ozbiljnost trenutka. Svaka britanska vlada u ovom stoljeću imala je neželjeni sizifov zadatak, od odgovora na 11. septembra do bankarskog sloma, Brexita do pandemije.

Sada Starmer ima svoje: da zajedno sa saveznicima učini sve što god možemo kako bismo spriječili odmetnute SAD da izazovu globalnu recesiju i na kraju možda čak i klizanje u rat.

Oni koji su se zalagali za čekanje da vide hoće li Trump to doista misliti imali su smisla. Ali vidjeli smo dovoljno da znamo da su te taktike krajnje destabilizirajuće. Sada se moramo ponašati kao da mislimo na naš odgovor, prenosi Raport.