Piše: V.S.Herceg

mostar@dnevni-list.ba

Za BiH i Srbiju su opasne ruske dezinformacije i kanali kojima se dijele neprovjerene i netočne informacije. Međutim, u BiH postoje značajne medijske kuće, među kojima i javne, koje otvoreno podržavaju i promoviraju ruske stavove, a u susjednoj Srbiji to je i svojevrsna službena politika vladajućih kao i većine medija.

Stoga BiH i Srbija nisu primarne meta kada su u pitanju ovakvi narativi - ciljevi su najutjecajnije države, članice EU-a, kao i države koje su od "posebnog interesa" - ovi zaključci su se mogli izvući s prošlotjedne, dvodnevne sarajevske konferencije 'Dezinformacije i maligni strani utjecaj' u organizaciji Balkanske istraživačke mreže (BIRN) BiH, gdje se govorilo o ruskom utjecaju na Europu i zapadni Balkan, načinima dokazivanja fake newsa i provjere činjenica njihovom utjecaju na društva u europskim i balkanskim zemljama.

Na ovu temu govorili su mnogi novinari iz BiH, Srbije, Hrvatske, Ukrajine, ali i različiti stručnjaci iz akademskih, političkih i medijskih zajednica te nevladinih organizacija iz BiH i zemalja regije.

BiH nije u fokusu ruskih dezinformacija

"Prema našem istraživanju, Njemačka je bila glavna meta za dezinformacije vezane za Ukrajinu, a potom Poljska, Češka, Italija, Mađarska. Ruske dezinformacije često je teško prepoznati, a to je i opasnost za BiH. Kad govorimo o narativima, oni su bili vrlo zanimljivi - od pokušaja promjena stavova Ukrajinaca prema ratu i mobilizaciji, izazivanja psihološkog straha, govoreno je kako je ukrajinska vlada opasna jer ih mobilizira, pribjegavalo se gašenju struje, izazivanju panike itd., kako bi se izazvala sumnja u ukrajinsku vladu. S druge strane, a kada primjerice govorimo o Njemačkoj, glavna tema se odnosila na ukrajinske izbjeglice u Njemačkoj. Znamo da je Njemačka jedna od država koja pomaže Ukrajini i puno lažnih vijesti se odnosilo na izbjeglice, potom vojnu podršku koja je vrlo važan aspekt, i NATO“, kazala je Miroslava Markova iz Ukrajine, viša analitičarka u projektu VoxCheck kojim se detektiraju ruske dezinformacije o Ukrajini u Europi.

Markova je, nadalje kazala: „Naše istraživanje je pokazalo i proruski narativ s njemačke strane, od pojedinih aktera, od toga da Ukrajina nije demokratska država, da ju Njemačka ne treba podržavati, da se Njemačka podrškom Ukrajini uvlači u rat do toga da je ukrajinska vlada korumpirana, da prodaje poklonjeno naoružanje na crnom tržištu, itd.,  a čime se nastojalo izazvati konfuziju u njemačkom društvu".

Prema istraživanju 'top 5' zemalja prema kojima je usmjeren dezinformacijski narativ su Poljska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Italija.

Na pitanje koliko je takav narativ prisutan na Balkanu, ona je odgovorila: "Ovisi od situacija. Od kraja 2023. vrlo često postoje dezinformacije za Poljsku, svaki dan i na društvenim mrežama, službenim ruskim izjavama. Poljska je bila snažno u fokusu ruskih dezinformacija. BiH ne posebno".

Ona je, pri tom, naglasila kako se vrše provjere činjenica ne samo s ruske, već i s ukrajinske strane te da se provjeravaju i izjave ukrajinskih političara, što prije rata, kako je rekla, nije bio slučaj.

U BiH i neki javni mediji zagovaraju proruske stavove

Njena kolegica Viktoriia Romaniuk iz ukrajinske organizacije STOPFake ovom prilikom navela je i nekoliko primjera otkrivenih lažnih vijesti, a podsjetila je i na "angažman" na tom polju i Adriena Bocqueta, bivšeg francuskog vojnika i autora bestselera “Leve-toi et Marche! Grace a la Science” (Ustani i hodaj! Hvala znanosti) koji je u francuskim medijima izjavljivao kako zločini u ukrajinskom gradu Bucha uopće nisu djelo ruskih vojnika, već “ratni zločin pukovnije Azov”, a tvrdio je i da su američki novinari, koji su bili s njim u Buchi, snimali namještene video snimke, dok su "ukrajinski vojnici koristili tijela mrtvih civila za insceniranje masakra u Buchi”.

"Počeli smo istraživati sve činjenice oko ovog događaja, analizirali životopise preko francuskih kolega, provjerili izjave i pogledali izjave i bio je očito da je bio ruski propagandist. Godinu dana nakon ovoga Putin je Bocquetu potpisao rusko državljanstvo", kazala je Romaniuk.

Jedan od sugovornika na panelu BiH je i Siniša Vukelić, novinar i urednik banjalučkog portala Capital.ba. Osvrćući se na utjecaj stranih dezinformacija na BiH kao i na najave otvaranje ruskog kanala u BiH, on je ocijenio kako to nije niti potrebno.

"I to iz razloga jer u BiH velike medijske kuće, među kojima i neke javne, zagovaraju i promoviraju službene ruske stavove", kazao je Vukelić zaključivši kako se radi o  stalnom utjecaju Rusije ne samo na BiH, već i zemlje okruženja, kao i Europe.

Medijska kontrola stanovništva u Srbiji

Marko Drajić iz beogradskog Centra za sigurnosnu politiku, kao jedan od panelista, istaknuo je kako je "primjer Srbije zanimljiv jer se razlikuje od 90 posto zemalja Europe".

 "U mojoj zemlji itekako su prisutni proruski i antizapadni narativi. Najvažniji nositelj takvih narativa je sama vlast u Srbiji i to je ono što naš primjer razlikuje od svih drugih primjera u Europi. To je zato što je srpska politika proruska iako ona često tako ne djeluje zbog činjenica da se predstavlja kao "prozapadna" kroz činjenje ustupaka jer imamo najbližu suradnju i naša ekonomija ovisi od Zapada, dok smo istodobno u procesu za europskih integracija. S druge strane, mi smo jedni od rijetkih, pored Bjelorusije, a nisam siguran kakav je tu status i BiH po tom pitanju, koji nisu uveli sankcije Rusiji, a osudili smo rusku agresiju 2022. godine u Glavnoj skupštini UN-a, što je bio dosta jeftin potez za našu vlast u smislu da neće naljutiti režim u Kremlju.

Proruska politika se temelji na pitanju teritorijalnog integriteta Srbije, odnosno Kosova, i oslanja se na Rusiju koja sprječava da Kosovo o postane članica UN. Srbija tu vidi razlog za podršku Rusiji, iako naša vlast već 15 godina sudjeluje u dijalogu s EU kako bi se odnosi s Kosovom normalizirali, a incident na Kosovu najbolje oslikava sliku svih odnosa i stanja pregovora i dijaloga", kazao je Drajić.

On je pri tom naveo i energetsku stranu, odnosno, pitanje energetske ovisnosti Srbije od Rusije.

"Prekinut je dotok nafte  prema Srbiji, ali postoji inicijativa da se priključi na naftovod 'Družba Ruski', a s druge strane predstavlja se kako Srbija želi imati plinsku diverzifikaciju koju provodi EU. Također, kada je u pitanju vojna suradnja i kupovina naoružanja, tu je javna suradnja s Rusijom i tajna suradnja s NATO i EU.  Naša država prodaje streljivo Ukrajini protiv Rusije, a vjerujem da to ispod jedan posto stanovništva u Srbiji uopće zna. S druge strane, kupovina helikoptera iz Rusije predstavlja se u svim medijima", govorio je on o "dvostrukoj" politici svoje zemlje.

On se osvrnuo i na rezultate istraživanja Centra za sigurnosnu politiku koje je pokazalo kako se, za razliku od trendova zapadnih zemalja, dvije trećine stanovništva u Srbiji informira putem tradicionalnih medija što znači, kako je naveo, da je njihovo informiranje lakše kontrolirati.

"Stoga ćemo lako utvrditi zbog čega su sve nacionalne televizije i novine s najvećom tiražom pod strogom kontrolom vlasti. Urednici imaju stalnu vezu s kabinetom predsjednika itd. jer je naša vlast na vrijeme shvatila da su to sredstva kojima se najbolje kontrolira javno mnijenje. U tom kontekstu imamo tek nekoliko neovisnih medija manjeg tiraža i borba protiv vladajućih je iznimno teška", istaknuo je.

Slika Srbije

Pri tom je zaključio kako prevladava "više antizapadni nego proruski" trend kod vlasti u Srbiji.

Govoreći o antizapadnim trendovima, on se osvrnuo na najnovije narative poput tema kako se "raspada njemačka ekonomija", da "SAD i EU žele oteti Kosovo", "Zapad je odgovoran za rat u Ukrajini i Gazi i "sve zlo svijeta" te je podsjetio kako u Srbiji postoji agencija Telegram, Sputnik, Russia Today, agencija Ria, koji iako nemaju visoku čitanost, okupljaju stručnjake koji svoje poruke plasiraju u državne medije.

On je iznio neke od rezultata istraživanja: i pored činjenice da dvije trećine izvoza iz Srbije ide u EU, podrška stanovništva EU integracijama, po prvi put, pala je ispod 40%, dok samo 14% građana EU vidi kao prijatelja. Također, većina stanovništva u Srbiji prije pola godine mislila je kako je Rusija najveći ulagač i uvoznik robe iz Srbije, dok nije ni među prvih 10 zemalja, kao i da 63 posto građana vjeruje da je Zapad započeo rat u Ukrajini, a 65 posto da je Rusija prijatelj.

"Ovo je ta slika Srbije – naslovnica najtiražnijih dnevnih novina, 24.2.2002 bila je 'Ukrajina napala Rusiju', a prije nekoliko dana 'Zapad je ubio Navljnog'. Nama ne treba ekspertiza - ovo je toliko očiti primjeri dezinformacija i ne treba nam fact cheking zbog ovako visoke razine indoktriniranosti i 'brainwashinga'", zaključio je beogradski stručnjak, koji je zbog svega navedenoga, iznimno važno naglasio potrebu za "mjerama opreza.