Odbor Europskog parlamenta za vanjske poslove održao je raspravu o utjecaju Rusije i Kine na razne regije u svijetu, među kojima i na Zapadni Balkan. Prema riječima Davida McAllistera, cilj rasprave bio je ukazati na uspjehe i neuspjehe EU-a da se, putem mjera, odupre tom utjecaju.

“Na Kinu se gledalo kao na regionalnog aktera bez velikih političkih aspiracija u susjedstvu, ali je postala sve agresivnija u svojoj međunarodnoj politici. 'Panda diplomacija', inicijativa Pojasi cesta, ulaganja u ključnim industrijama i novim tehnologijama, sve veća uloga u multilateralnim organizacijama i uloga u pandemiji Covid-19 – sve su to primjeri ruskih i kineskih aspiracija da dobiju veći globalni utjecaj. Sve više vidimo miješanje Kremlja u medijima, vidimo tajne agente i trolove koji utječu na međunarodne poslove u demokracijama. Kremlj je uložio velika sredstva u takvu politike”, rekao je McAllister.

Prema ocjeni parlamentarca Rolanda Freudensteina, u zadnjih 15 godina svjedočimo padu demokracije te rastu autokracije, u čemu Rusija i Kina prednjače. On je ukazao i na tijesnu

vezu između unutarnje opresije i širenja autokratizma u svijetu.

Freudenstein se osvrnuo i na Zapadni Balkan ocijenivši da su posebne slabosti zemalja te regije slaba demokratska otpornost, loše upravljanje te visoka korupcija, a što predstavlja 'širom otvorena vrata' za autokratsku oštru moć.

“Ono što je privlačno na području Zapadnog Balkana je podrška koje je bezuvjetna - za prijenos tehnologija, financijsku pomoć itd.”, nabrojao je on dok je Raphael Glucksmann ukazao da se ruski i kineski režim razlikuju, ali da imaju zajednički cilj kojim se slabi europske demokracije.

“Globalno natjecanje je počelo i treba ga shvatiti i djelovati. Mi godinama nismo ništa radili, samo smo gledali kako Kina i Rusija imaju utjecaj u Africi i na Zapadnom Balkanu. Kineski režim diskreditira EU jer krivi Zapadne sankcije za povećanje cijena energenata i hrane. Već postojeći protueuropski osjećaji tu sada samo uzimaju još više zamaha mnogim zemljama”, rekao je uz opasku da su pratili posljedice u EU zemljama, ali ne u drugim državama. “Čak i kada EU daje najveću pomoć, postoji percepcija da Rusija ili Kina mogu pomoći više. Tu nešto nije uredu. Kakvu stratešku komunikaciju bismo trebali imati i što EU treba učiniti, a sada ne čini?”, upitao je Glucksmann.