Piše: V.S.Herceg

mostar@dnevni-list.ba

Za razliku od prošlih lokalnih izbora kada su mostarski Srbi po prvi puta imali svog stranačkog predstavnika u Gradskom vijeću Mostara, ovih izbora nešto manje od 1.100 glasova nisu bili dovoljni za osiguranje vijećnika u Mostaru. 

Ali zato Srba nominalno na svojim listama imaju skoro sve najutjecajnije političke opcije tako da će zajamčena kvota u Klubu Srba biti ispunjena, a s pet članova čak i brojnija nego prošlog saziva.

Dok godinama možemo čuti kako član Predsjedništva BiH Željko Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata kao konstitutivnog naroda jer je biran isključivo velikom većinom glasova Bošnjaka, te da je ta pozicija uzurpirana, sličnim 'receptom' - uzurpacijom nacionalnih pozicija koja im nikada, kao političkim opcijama, ne bi trebala pripasti, služe se i mnoge druge stranke.

Time stvaraju veći politički utjecaj, a kandidati na njihovim listama, u bilo kojem drugom slučaju, teško da bi ostvarili političku karijeru. Tako, kao što to često znaju kazati za Komšića, u ovom Gradskom vijeću neće biti "legitimnih" srpskih predstavnika, za razliku od prošlog saziva kada je to bio Velibor Milivojević.

HDZ ima najviše 'svojih' Srba

U Mostaru Srbi broje oko 4.000 stanovnika i tek su prošlog saziva imali svog legitimnog predstavnika - Velibora Milivojevića. Sljedećih četiri godine to neće biti slučaj.

U novom sazivu Gradskog vijeća Mostara, a prema preliminarnim rezultatima izbora, Klub Srba brojati će pet članova. Najviše "svojih" Srba vijećnika u Gradskom vijeću Mostara imati će HDZ BiH - Radmilu Komadina, Anju Marić i Ines Sulić. Po jednog Srbina imaju SDA, Natašu Jekić te koalcija 'Grade moj' (DF, NES, SBiH, PMP) - Sergeja Šotrića. Nacionalna kvota ispunjena, a Srbi u realnosti bez svojih legitimnih, nacionalnih predstavnika.

Na listi HDZ-a bila je i Nadina Vujnović koja je na prošlim lokalnim izborima bila na srpskoj listi 'Ostajte ovdje – Zajedno za naš Mostar'.

-Oni imaju svoje dežurne Srbe koji dosad, dok su bili u Gradskom vijeću, nijednom nisu zastupali naše interese, posebno vitalni nacionalni interes, kazao je svojedobno Mladen Krnjeušić, predsjednik SNSD-a Grada Mostara.

S druge srane, iz tzv. lijevog bloka ne prihvaćaju tezu o legitimnosti i autentičnom predstavniku, ističući kako se radi o manipulaciji i nacionalnih stranaka koje se žele predstavljati autentičnim predstavnicima pojedinog naroda. No, pitanje je tko daje 'nacionalne licence'. 

Ali pitanje licemjerja nadilazi sve dvojbe - kako neka nacionalna stranka, koja se želi predstavljati i zvati autentičnim predstavnikom jednog od konstitutivnih naroda na svojim listama ima kandidate drugih nacionalnosti? 

Spomenimo i mladog bh političara Denisa Šulića, Bošnjaka koji je bio predsjednik Mladih SNSD-a i zastupnik u Skupštini RS-a iz kvote bošnjačkog naroda.

Kao Hrvat ministar, kao Srbin parlamentarac - a ista osoba

No, dok političke stranke koriste osobe druge nacionalnosti kako bi postigle snažniji politički utjecaj u nacionalnim kvotama, brojni su primjeri i promjene nacionalnosti, ponovno iz istih razloga, što je pravi bh fenomen. Prisjetimo se samo nekih, a o kojima su pisali i inozemni mediji.

Mjesecima je javnost zabavljao 'slučaj Opsenica' prije nekoliko godina. Goran Opsenica, inače rođen kao Srbin, izjasnio se kao Hrvati i postao HDZ-ov županijski ministar iz reda Hrvata. Ali, stvari su se nakon ovih izbora malo zakomplicirale jer je ministar Opsenica dobio mandat u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH predviđen za pripadnike srpskog naroda. Njegov kandidatski karton, kojeg je javno predočilo Središnje izborno povjerenstvo BiH (SIP BiH), jasno pokazuje 'križić' na nacionalnost 'Srbin', no Opsenica je izričito tvrdio da je "on i dalje Hrvat te da karton nije ispunio".

-Zanoćio sam kao Hrvat i probuditi ću se kao Hrvat, medijima je potvrdio ministar Opsenica svoje nacionalno opredjeljenje. 

Ta rečenica uskoro je postala viralna, a javnost se neizmjerno zabavljala očajničkim potezom zadržavanja pozicije/fotelje. Intervenirao je čak i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, tvrdeći da je Opsenica "opredijeljen za hrvatsku nacionalnost".

Kovačevićev spektakularan zahtjev - tražio retroaktivno brisanje nacionalnosti

Posebno je spektakularan i slučaj Edima Fejzića, Bošnjaka koji se predstavljao 'Hrvatom islamske vjeroispovijesti', kako bi došao do plaće parlamentarca.

-Ja se od početka pišem kao Hrvat i normalno da, kao što znate, i u Hrvatskoj i u BiH postoji 300.000 Hrvata islamske vjeroispovijesti, rekao je svojedobno Fejzić, nekadašnji izaslanik Stranke za dijasporu u Domu naroda Parlamenta FBiH te tako i član Kluba Hrvata. 

Dok su o ovom slučaju su uvelike pisali 'hrvatski' mediji, nekako su zaboravili barem spomenuti Opsenicu.

Također, svojedobno je i Nina Bukejlović, predsjednica Omladine SDS-a izjašnjavala kao Bošnjakinja. Njoj je propao mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske, jer je Sud BiH prihvatio žalbu gdje je dokazano da se prije dvije godine izjasnila kao Srpkinja.

Slično je bilo i s Harisom Plehom i Nerminom Bjelakom koji su u Skupštinu Kantona Sarajevo bili imenovani kao zastupnici iz reda 'ostalih', međutim, uskoro potom su se obojica, "zahvaljujući slobodi opredjeljenja", na kandidatskim listama izjašnjavali kao - Srbi.

Još zanimljiviji primjer je 'slučaj' Nerkeza Arifhodžića koji je kao Bošnjak po nacionalnosti bio veleposlanik BiH u Turskoj, kao Hrvat veleposlanik u Rimu, a njegovo posljednje izjašnjavanje je - Bosanac.  

Jedan od novijih primjera je i "predomišljanje" oko nacionalnosti Slavena Kovačevića, savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

On je svojedobno bio SDP-ov Gradski vijećnik u Sarajevu kada se izjašnjavao kao Hrvat. Kovačević je sada na dužnosti savjetnika člana predsjedništva Željka Komšića i sada se deklarira kao 'Ostali'. U apelaciji Europskom sudu za ljudska prava u Strassborgu tvrdio je kako je diskriminiran u BiH jer je pripadnik 'Ostalih'. 

Međutim, nakon što je Sud upoznat da je on bio gradski vijećnik u Sarajevu te da se izjašnjavao kao Hrvat, zatraživši da pojasni ovu nejasnoću, Kovačević je od institucija Grada Sarajeva zatraži retroakvino prepravljanje njegovog životopisa i brisanje podatka da se on izjašnjavao kao Hrvat. Do tada mu to nije smetalo.

Kad bi posmislili da ne može niže, ovakvi primjeri vas uvijek razuvjere, a 'vjetar u leđa' za ovakve manipulacije daje i zakonski okvir, točnije izborna pravila koja kažu da kandidati tijekom jednog izbornog, četverogodišnjeg ciklusa, ne mogu mijenjati nacionalnu pripadnost i drukčije se izjašnjavati. To, ujedno znači, da to svakako mogu činiti svake četiri godine.

Ništa novo – moralni i etički sumrak

Ovih lokalnih izbora mediji su pisali o listi SDA u Tuzli gdje je na istoj bio kandidiran Božo Stjepić. Njegov "transfer" je uistinu neuobičajen s obzirom da je iz jedne, prešao u drugu nacionalnu stranku - već prije četiri godine bio je na lista HDZ-a BiH. No, ovih izbora nije zadobio previše povjerenja SDA-ovih birača, za njega je glasalo tek 98 birača. Da je Stjepić imao bolji rezultat bio bi SDA-ov hrvatski zastupnik u parlamentu grada Tuzle.

Ali, ovakvi i slični "preletači" nisu nikakva novost u BiH gdje političke stranke ne prezaju od bilo kakvog načina za uzimanje pozicija namijenjenih pojedinim nacionalnim kvotama, kao i kvotama koje pripadaju Ostalima. O moralnom i etičkom sumraku svakako se može raspravljati. No, za moral i etiku u politici, čini se, ima malo mjesta.