Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Obrazovanje u Bosni i Hercegovini poodavno je predmet ismijavanja u Europi. Bh. političke (kvazi)elite su u rekordno kratkom razdoblju uspjele uništiti i ono dobro iz prošlog sustava, a u novu kao da su se trudili ugraditi sve što ne valja i čega se u razvijenim državama Zapada stide. 

Osnovne i srednje škole su pune 'partijskog kadra' vrlo upitnih sposobnosti pa se onda kao svi zgražamo kada nam PISA test pokaže da nam je svako drugo dijete funkcionalno nepismeno. Nadalje, na sveučilištima su u dobroj mjesto politički kadrovi na stand byju (tu su dok se ne otvori neka politika pozicija), a uvelike bi se dalo razgovarati i s kakvim znanjem izlaze studeni s fakulteta. Tome svjedoči i činjenica kako se naša sveučilišta ne mogu primaknuti onome što danas je zagrebačko ili beogradsko, a niti ona nemaju neka značajnija postignuća. 

Dakle, bh. obrazovanje živi osvetu loših učenika. 

Izdvajanja za obrazovanje

A nije da se ne izdvajaju dovoljno velika sredstva. Naime, standard država Europske unije jeste da se za obrazovanje izdvaja oko pet posto BDP-a. 

- Izdaci za formalno obrazovanje prema svrsi potrošnje u Bosni i Hercegovini, u 2022. godini iznosili su milijardu 853 milijuna maraka ili 4,1 posto bruto domaćeg proizvoda, objavila je Agencija za statistiku BiH. Nadalje, navodi se kako su javni, privatni izdaci i sredstva iz inozemstva za obrazovne ustanove u 2022. godini iznosili su dvije milijarde 33 milijuna maraka ili 4,5 posto bruto domaćeg proizvoda.

Od ukupnog iznosa izdataka za obrazovne ustanove, javni izdaci bili su 88,6 posto, privatni izdaci 10,4 posto, a 0,8 posto bila su sredstva iz inozemstva. 

U strukturi ukupnih izdataka za obrazovne ustanove, izdaci za predškolsko obrazovanje sudjelovali su sa 6,3 posto, osnovno obrazovanje 47,4 posto, srednje obrazovanje 21,9 posto i visoko obrazovanje 24,4 posto. 

'Izgubljene generacije'

Kada sve ovo znamo postavlja se logično pitanje zbog čega nam učenici i studenti za državama Europske unije zaostaju 'svjetlosnim godinama'? Jesmo li u takvoj situaciju da moramo zabranjivati međunarodna istraživanja kako bi skrili vlastitu sramotu? Ili je napokon vrijeme da se podvuče crta i napokon krene u ispravljanje svih anomalija. 

Jasno je kako to neće biti niti lagan niti kratkoročan proces, ali jednodnevno više nemamo vremena za čekanje. Dok svijet korača četvrtom industrijskom revolucijom, svojim obrazovanjem mlade generacije priprema za izazove budućnosti mi smo i dalje u drugoj industrijskoj revoluciji i obrazovanje nam je zakovano u prošlosti. Na taj način samo proizvodimo 'izgubljene generacije', a time i 'izgubljenu državu'.