Piše: D. Lukić

Tužiteljstvo ne radi ništa! Policija ne radi ništa! Tako se ukratko može sažeti slučaj ubojstva Smaila Hrnjičića iz Mostara, čija obitelj već 20 godina čeka pravdu i nada se da će doznati istinu i doživjeti privođenje ubojice ili više njih.

'Istraga je u toku' već 20 godina. Dosad ništa nije 'riješeno', tako da je posve razmuljivo razočaranje i ljutnja obitelji Hrnjičić, koja na godišnjicu ubojstva, 28. veljače svake godine iznova apelira na sve nadležne službe i institucije, predstavnike vlasti, međunarodne zajednice…, bilo koga tko može pomoći da se riješi slučaj brutalnog ubojstva Smaila.

Razočarani u institucije

Podsjetimo što se dogodilo. Krajem veljače 2003. godine zauvijek se promijenio život obitelji Hrnjičić iz Mostara. Tada 60-godišnji Smail Hrnjičić je smrtno stradao u eksploziji podmetnute ručne bombe nakon završetka obnavljanja stana obitelji Batlak u blizini mostarske tržnice.

Smail je došao u stan pokupiti alat i radno odijelo iz plakara. U trenutku kada je ušao u stan eksplodirala je podmetnuta bomba i Smail je poginuo na licu mjesta, dok je njegov sin Armen teško ranjen. Armen je preživio i dugo se oporavljao, te i danas ima posljedice teškog ranjavanja.

28. veljače 2023. navršava se 20 godina od tog ubojstva. Ubojice kao i nalogodavac nisu nikada pronađeni. Iako je taj slučaj formalno i dalje otvoren, pitanje je bavi li se itko njime osim supruge pokojnog Smaila, Dunje Hrnjičić, koja iz godine u godinu ponavlja da nikad neće odustati od potrage za istinom.

-Sutra (utorak, 28. 2., nap.a) se navršava dvadeset godina od svirepog ubojstva moga supruga Smaila Hrnjičića i teškog ranjavanja sina Armena. Poslije teških operacija i borbe doktora, a posebno zahvaljujući 'zlatnim rukama' doktora Hajdarevića, moji sin je preživio, ali s posljedicama koje i danas osjeća. Ne mogu shvatiti da se ni poslije 20 godina ne može naći ubojica, odnosno ubojice. Totalno sam razočarana u sve i svakoga. Institucije me toliko godina samo zavlače. Svjesna sam toga! Samo pusta obećanja, a da ne govorim o stalnim promijenama tužitelja i istražitelja, a da nijedan ništa nije uradio, u jednom dahu nam je ispričala Dunja.

Ona ističe da nikad neće odustati od potrage za istinom, ali potpuno je izgubila povjerenje u institucije.

-Vrlo često obilazim tužiteljstvo, ali svaki put se sve završi samo na obećanjima da će se 'raditi na slučaju'. Međutim, i više nego očito je da je cilj zataškati ovo ubojstvo, kazala je Dunja za Dnevni list.

-Nisu računali na činjenicu da sam ja uporna i da im neću dati mira i da ću ih stalno podsjećati na ubojstvo. Ja nikada neću odustati, odlučna je Dunja.

Ova hrabra žena godinama se obraća svim institucijama koje bi mogle pomoći u riješavanju slučaja. Ipak, efekat je ravan nuli.

-Godinama sam se obraćala svim mogućim institucijama na nivou države, ali bez uspjeha. Sve stane na obećanjima. Meni je dosta lažnih obećanja, jer je činjenica da se ne želi riješiti ubojstvo moga supruga. Ne znam iz kojeg razloga, ali sigurna sam da se sve zataškava!, jasno kaže Dunja.

Bomba stručno postavljena

Surpuga ubijenog Smaila podsjeća da je bomba od koje je poginuo Smail bila postvaljena stručno i da to nije mogao učiniti netko tko nije obučen za to.

- Bomba je postavljena ispod radnog odjela mog supruga jer se znalo da će to odijelo nakon završetka radova moj suprug uzeti. Osigurač je bio skinut, a isti nikada nije pronađen. Takve bombe i na takav način je mogao postaviti samo neko tko je specijalno obučen za rukovanje iste. U to vrijeme nije bilo mnogo osoba koji su bile specijalno obučeni za rukovanje. Po mom mišljenju istražitelji su trebali istražiti to, te da im to bude polazna točka za otkrivanje počinioca ovog gnjusnog ubojstva. Pitam se tko su bili ti neljudi?, govori Dunja za naš list.

-Pošten, miran čovjek. Kome je ikad smetao, tiho govori Dunja, dok se na godišnjicu stradanja s tugom prisjeća kobnih događaja iz poratnog Mostara. Tih godina u Mostaru je bilo još ubojstava, a zajedničko im je da do danas nisu riješena. 

-To su bila vremena kada su na mnogim mjestima u gradu Mostaru postavljene bombe na sličan način. Međutim, očito nije bilo interesa da se to ispita. Moj suprug je tada štiteći svojim tijelom sina izgubi život na licu mjesta, a sin dobio povrede opasne po život, govori Dunja, koja napominje da su joj u mostarskoj policiji nekoliko puta dosad rekli da 'nemaju ništa o njenom slučaju'.

Njena borba traje već 20 godina i ona je bespoštedno nastavlja, bez obzira na činjenicu da oni koji bi trebali raditi na riješavanju ovog slučaja ne rade apsolutno ništa. -I ovaj put apeliram na ljude koji bi mogli nešto znati o ubojstvu moga supruga da me anonimnom dojavom obavijeste o eventualnim saznanjima koja bi mogla pomoći u istrazi. Bila bi im vječno zahvalna. Još jednom napominjem da ću se boriti dok sam živa, a poslije mene borbu će nastaviti moja djeca. Nikada nećemo odustati!, odlučna je Dunja.