Piše: Dragan Bradvica
dragan@dnevni-list.ba

Opći izbori u Bosni i Hercegovini održati su 2. listopada 2022. godine. Od tada prošlo je 18 dana. U 18 dana u uređenim društvima već se imenuje i premijer, zna kostur nove vlasti kao i prioriteti rada.
U našoj državi ne znamo niti rezultate. Još se broji. I tko zna do kada će to trajati. A nakon toga postoji i realna mogućnost ponavljanja izbora za pojedine razine vlasti.
Ono što je pak najžalosnije da i to (što je u bilo kojoj europskoj državi nezamislivo) nije nikakav problem u odnosu na sumnje u velike malverzacije u izbornom procesu.
Žalosno je i jadno da u 2022. godinu uz sva moguća čuda tehnologije ne znamo rezultate nekoliko sati nakon okončanja izbornog procesa, a još žalosnije i jadnije da uz sve mogućnosti mi upravo 2022. imamo izborni proces koji je, barem prema tvrdnjama brojnih političara i stranaka, kontaminiran kao nikada do sada.
A i dosadašnji su bili puni svega i svačega. U kakvoj to državi i društvu živimo? Kako je moguće da i 27 godina nakon Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma mi idemo unatrag? Kako je moguće da smo do krajnjih granica obesmislili i izbore i demokraciju? Sve su to pitanja koja i dalje traže odgovore.
Jer ukoliko se stvari ne počnu mijenjati i to radikalno, ovoj zemlji izbori više nisu potrebni. Zbog čega utući desetine milijuna maraka u organizaciju izbora, kampanje i ine događaje, a sve to pretvoriti u farsu iz koje ne može izaći ništa dobro.
Stranke i pojedinci koji imaju moć, novac, podršku izvana, vojsku uhljeba nakačenih na proračun koji ne znaju ništa raditi i bez državnih jasla bi doslovno skapavali - u ogromnoj su prednosti nad svima ostalima u regularno provedenom izbornom procesu.
Ali, kako se barem čini, niti to im nije bilo dovoljno pa svjedočimo scenama batinaša na izbornom mjestima, spaljivanja listića na kojima su glasovi za neke druge stranke, mogućem nestanku vreća s praznim listićima…
Ono što se i autoru ovih redaka činili nezamislivim sada se čini itekako realnim – u ovoj državi je moguće 'zamračiti' 50 ili više tisuća glasova. Čemu onda izbori, glasanje, procedure kada se pobjednici znaju unaprijed? Čemu predstava za javnost?
Kada tome dodamo da i dobar dio naroda i žitelja ove zemlje nema problem s tim što u galopirajućoj inflaciji nema velikih paketa pomoći, što nema ukidanja trošarina na naftne derivate, nema redefiniranja stopa PDV-a, nema rasterećenja gospodstava, manjih nameta na plaće, ima novih povećanja ionako basnoslovnih primanja političara – apsurd je potpun.
Nadalje, u BiH je moguće da su svi pobjednici. Imali 25 posto podrške ili 8 posto – svi su pobjednici. I to je u farsi moguće.
Moguće je jer ova država ima toliko razina vlasti, toliko ministara i premijera, ravnatelja agencija i državnih poduzeća da se gotovo svi oni koji pređu izborni prag ugrade na proračun. I svi postanu proračunski domoljubi. Narodu i žiteljima isto ili gore, njima, njihovim partijskim drugovima, rodbini i prijateljima bolje.
S obzirom na sve ovo, ukoliko međunarodna zajednica za iduće lokalne izbore, a nakon toga i opće ne osigura potpunu kontrolu izbornog procesa i korištenje najmodernijih tehnologija (to najveći dio bh. političara nikada sami od sebe neće podržati) možda je bolje da ih nikako i nema. Neka se stranke bez izbora same dogovore oko podjele plijena.
Čemu trošiti novac, vrijeme i živce bh. žitelja. Ionako već 27 godina živimo u nekom hibridnom režimu, izbornoj autokraciji iliti jednostavnije – farsi. Pa onda da zaobiđemo i te izbore pa u potpuno zaokružimo tu farsu u kojoj svi polako trunemo.