U svom stanu u sovjetskom neboderu na istočnom rubu Kijeva, Oksana Zinkovska-Bojarska svakodnevno se bori s prekidima struje. Lift do njenog stana na osmom katu često ne radi, svjetla se gase, a ponekad otkažu i pumpe za plinsko grijanje. Iako ima punjivu bateriju vrijednu 2.000 eura koja napaja uređaje, ona ne traje vječno.

"Ovo će biti najgora zima u našoj povijesti"
Njezin suprug Jevgen, odvjetnik, često radi pod svjetlom svjetiljke, dok se njihova dvogodišnja kći Katia igra uz svijeće. Dok se Ukrajina priprema za još jednu dugu i hladnu zimu, ruski predsjednik Vladimir Putin pojačava napade na energetsku infrastrukturu zemlje, a obitelji poput Oksanine suočavaju se s najtežim danima od početka rata, piše BBC.

Usred zračnih napada i hladne tame, Oksana priznaje da je neprestano zabrinuta za svoju kćer. "Ne mogu riječima opisati životinjski strah kada odvedete svoje dijete u sklonište tijekom eksplozija. Nikada u životu nisam osjetila ništa slično i ne bih željela da itko to osjeti. Pomisao da bi se mogla uplašiti jer nema svjetla, to je strašno."

Prošlog vikenda, masovni napad dronovima i projektilima ostavio je veći dio zemlje privremeno u mraku. Ukrajinci sada trpe redovite restrikcije struje koje traju i do 16 sati dnevno. S obzirom na to da zimske temperature mogu pasti i do -20°C, jedan visoki vladin dužnosnik upozorava da očekuju brutalne mjesece. "Mislim da će ovo biti najgora zima u našoj povijesti", rekao je. "Rusija će uništiti našu energiju, našu infrastrukturu, naše grijanje. Sve državne institucije trebaju biti spremne na najgori scenarij."

Cilj Rusije je slomiti gospodarstvo
Maksim Timčenko, izvršni direktor velike privatne energetske tvrtke DTEK, slaže se s tom procjenom. "Na temelju intenziteta napada u posljednja dva mjeseca, jasno je da Rusija cilja na potpuno uništenje ukrajinskog energetskog sustava", kaže Timčenko.

Međutim, jedan europski diplomat ističe da ruska strategija ima širi cilj od ostavljanja ljudi u hladnoći i mraku. "[Ovo] je također o tome da ujutro ne dobiju kruh iz pekare i da ne mogu ići na posao jer nema struje za tvornicu", objašnjava diplomat. Vladin dužnosnik to sažima još izravnije: "Cilj Rusa je uništiti našu ekonomiju."

Zastoj na bojišnici i u diplomaciji
Istovremeno, vijesti s bojišnice su sumorne. Sve je više naznaka da bi ključni istočni grad Pokrovsk mogao pasti, što bi ruskim snagama dalo vjetar u leđa i novu platformu za daljnje osvajanje Donjecke oblasti. Čini se da su i diplomatski napori za okončanje rata, koji traje već gotovo četiri godine, na čekanju.

Razgovori o summitu između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog Vladimira Putina zaustavljeni su nakon što je Moskva odbila odustati od svojih maksimalističkih ratnih ciljeva, a SAD je uveo sankcije na rusku naftu i plin. "Trenutno je pauza, situacija je zastala", poručio je glasnogovornik Kremlja ovog tjedna.

Za to vrijeme, europske nacije raspravljaju o sudbini 180 milijardi eura zamrznute ruske imovine. Plan je iskoristiti taj novac za takozvani "repatrijacijski zajam" Ukrajini, koji bi se otplatio samo ako Rusija ikada plati ratnu odštetu. No, spor oko podjele rizika ostavio je blagajnu u Kijevu prilično praznom. Ipak, energetska kriza je ono što najviše brine ukrajinsku vladu. "Ljudi su umorni nakon četiri godine rata", kaže jedan dužnosnik. "Bojim se da će biti demotivirani."

Nesanica, projektili i promjenjivi moral
Šetnja ulicama Kijeva otkriva lica iscrpljenih ljudi, crvenih očiju od neprospavanih noći koje prekidaju sirene za zračnu opasnost. "Umorna sam od nedovoljno spavanja", kaže Jana Kolomijec, 31-godišnja direktorica castinga iz Odese. "Ali... i ljudi koji se bore na bojišnici su umorni."

Nedavna znanstvena studija pokazala je da je vjerojatnost da će ljudi u Ukrajini patiti od nesanice tri puta veća nego u zemljama u miru. Istraživanje je pratilo obrasce spavanja stotinjak Ukrajinaca tijekom šest mjeseci i otkrilo da se nesanica nastavlja čak i tijekom mirnih noći. A mirnih noći je malo. Samo u listopadu, Rusija je lansirala 268 balističkih projektila na Ukrajinu, što je najveći mjesečni broj od početka invazije. Istog mjeseca lansirano je i 5.298 dronova Shahed i drugih bespilotnih letjelica.

Diplomati sugeriraju da ruska taktika ima i geografski fokus, s napadima koji ciljaju plinske i električne mreže na istoku Ukrajine. "Pokušavaju energetski podijeliti Ukrajinu na dva dijela", kaže jedan europski izaslanik. "Žele da bilo koje područje istočno od rijeke Dnjepar bude hladno ove zime." Cilj je, tvrdi vladin izvor, "potaknuti pobunu, tako da se ljudi okrenu protiv vlade u Kijevu… pokušavaju uništiti društvenu koheziju."

Paradoks optimizma
Pa ipak, unatoč svemu, ankete javnog mnijenja sugeriraju da su Ukrajinci možda optimističniji nego prije. Istraživanje Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju pokazalo je da je u listopadu 56% ispitanika bilo optimistično glede budućnosti zemlje, što je porast s 43% u svibnju.

Saša, financijer iz Kijeva, objašnjava da je ukrajinski moral nestabilan i da se kreće između krajnjeg optimizma i pesimizma. "Ako ljudi govore o kraju rata, osjećaju nadu. Ali onda, kada pregovori propadnu, očajavaju", kaže on.

Oksana je, međutim, pragmatična. Unatoč strahu za svoju kćer, kaže da nemaju izbora nego izdržati. "Uvijek mislim da je na bojišnici mnogo gore. Tamo su dečki i djevojke koji pate mnogo, mnogo više. Razumijem da moje dijete ne bi trebalo odrastati u ovim uvjetima, jer to nije normalno u civiliziranom svijetu. Ali možemo izdržati koliko god je potrebno bojišnici."

Bitka za Pokrovsk: Pobjeda koju Putin želi "prodati"
Gusta magla ranije ovog tjedna omogućila je ruskim trupama da napreduju dublje prema Pokrovsku. Ako grad padne, bit će to prvi veći grad koji je Rusija zauzela od Avdijivke u veljači 2024.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kaže da rusko zapovjedništvo toliko ulaže u Pokrovsk ne samo zbog taktičke važnosti, već i zato što Putin želi pobjedu koju može diplomatski "prodati" Bijeloj kući. Rusi se nadaju uvjeriti predsjednika Trumpa da ostvaruju dobitke koji će izvršiti pritisak na Kijev da zatraži mir.

Vadym Prystaiko, bivši ukrajinski ministar vanjskih poslova, kaže da Rusija želi "nametnuti taj osjećaj Europi i zapadnjacima - kao što su ruski propagandisti činili i prije - da ne možete ništa s Rusijom, ne možete poraziti Majku Rusiju. Nadaju se da će nas naši partneri prisiliti da izgubimo obraz i potpišemo ruski sporazum, kakav god on bio."

Spremni na najgore
Na pitanje može li njegov narod preživjeti nadolazeću zimu, predsjednik Zelenski bio je jasan o razmjerima izazova. "Ne znam kakva će zima biti, ali u svakom se slučaju moramo pripremiti.

Razumijemo što moramo učiniti, razumijemo što nam je potrebno, a naši partneri također znaju od nas, u slučaju poteškoća, koliki volumen električne energije moramo uvesti."

Oleksandr Harčenko, direktor Centra za istraživanje energetske industrije, vjeruje da je Ukrajina sada u boljoj poziciji da se obrani od ruskih napada. "Bolje smo obučeni, znamo kako djelovati, nemamo panike. Razumijemo što učiniti ako se nešto ošteti. Bit će komplicirano, bit će teška zima, bit će mnogo prekida, ali bit će izvedivo", kaže on.

Ukrajinska premijerka Julija Sviridenko je samouvjerena. "Ruski cilj je gurnuti Ukrajinu u tamu. Naš je cilj sačuvati svjetlo", poručila je. No, opasnost leži u tome da će ratni umor nadvladati strateško strpljenje, osobito ako se promijeni politička klima u Europi i SAD-u. Ipak, čak i vladin dužnosnik koji je predvidio najgoru zimu u povijesti ostaje optimističan. "Ova zima je posljednja prilika za Ruse da nas poraze. A ako izdržimo do 1. travnja, dobit ćemo rat", rekao je.

Prkos jači od umora
Jedan zapadni diplomat objasnio je nepokolebljivost Ukrajinaca njihovom dugom poviješću podnošenja teškoća. "Jednostavno su tvrdoglavi. Kažu da su preživjeli Nijemce, Poljake, Turke, Litavce i sada mogu preživjeti Ruse."

I doista, za mnoge u Ukrajini život teče dalje, koliko je to moguće. Na stadionu Dinamo u Kijevu, pod punim osvjetljenjem, igra se nogometna utakmica između Dinamo Kijeva i Šahtara iz Donjecka. Zbog kapaciteta skloništa, na stadion koji prima 16.000 ljudi pušteno je samo 4.300 navijača. Među njima su obitelji, prijatelji, ali i vojnici koji dobivaju pljesak publike.

"Ovo samo pokazuje tko su Ukrajinci", kaže Rodion, 17-godišnji učenik. "Iako nas bombardiraju svaki dan, iako dron može pogoditi stadion bilo kada, mi i dalje idemo dalje."

Anatolij Anatolič, voditelj i spiker na utakmici, smatra da je sam dolazak na stadion čin prkosa. "To pokazuje svima da nećemo napustiti našu zemlju u ovom teškom razdoblju… Moramo biti ovdje kada pobijedimo." Pet minuta prije kraja utakmice, navijanje prestaje. Navijači stavljaju ruke na srca i pjevaju nacionalnu himnu. Uskoro je cijeli stadion pjevao kao jedan, publika podijeljena klupskim bojama, ali ujedinjena za svoju zemlju, piše index.