Na upit kako izgledaju susreti s terapeutima, odnosno jesu li korisnici Savjetovališta mlađeg ili starijeg uzrasta, naša sugovornica nam je rekla da ljudi susrete s terapeutima zamišljaju po uzoru na američke filmove, gdje klijent leži na nekoj udobnoj sofi dok terapeut provodi seansu. Zapravo, riječ je o običnom susretu između dvoje običnih ljudi, susretu osobe koja se našla u određenoj životnoj poteškoći i osobe koja toj poteškoći pristupa sa stručne strane.
„Odnos klijent-terapeut ključan je za napredak. Ako klijent s terapeutom, odnosno savjetovateljem nije ostvario odnos povjerenja, napretka neće biti. Što se tiče korisnika Savjetovališta, moram priznati da su iskustva različita, ali ono što možemo reći je to da su zastupljene sve dobne skupine. Osobno sam najviše iskustva imala sa ženama mlađe i srednje životne dobi“, istaknula je Bubalo.
Ljudi im se najčešće obraćaju radi poteškoća u odnosima, bilo da se radi o odnosu muž-žena, dijete-roditelj, poslodavac-radnik, profesor-učenik ili, pak, prijateljskim odnosima i možda najvažnije - odnosu prema samome sebi. Ne treba zanemariti ni broj onih koji se u Savjetovalište javljaju zbog anksioznosti i napada panike.
„Nerealna očekivanja često su uzrokzapadanja u stanje frustracije, a nakon što ljudi iscrpe sve vlastite kapacitete za pomoć tek onda se javljaju u Savjetovalište. Ovdje je važno istaknuti kako je od iznimne važnosti prepoznati je li osobi koja je došla na razgovor potrebno savjetovanje ili psihoterapija, kao i pomoć liječnika, odnosno psihijatra. Svakako, jedno ne isključuje drugo te je ponekad suradnja najbrži put do rezultata“, rekla nam je Bubalo.
Naime, Savjetovalište pri župi Humacpokrenuli su u vremenu pandemije, kada je uslijed nedostatka socijalnog kontakta potreba za razgovorima bila još izraženija. Zbog nemogućnosti osobnog susreta, razgovore su obavljali online, preko Zooma ili Whatapp/Viber video poziva, a oni nisu bili ograničeni samo na humačkežupljane. I dalje su raspoloživi za online savjetovanje, za sve one kojima je udaljenost prepreka za osobne susrete.

„Izuzetno smo zadovoljni dosadašnjim radom, no zadovoljstvo leži i u činjenici da se predrasude oko odlaska terapeutu već odavno uspješno ruše i da ljudi u ovom ubrzanom tempu života brzo sagorijevaju, troše baterije i shvaćaju da im je katkad potrebna pomoć drugih ljudi, stručnjaka, kako bi vratili svoj život u ravnotežu. Ponekad je ljudima dovoljan jedan razgovor da se „poslože“, odnosno da naprave reorganizaciju svojih potreba i očekivanja, ali u pravilu radi se o većem broju razgovora. Važno je da ljudi žele raditi na sebi, jer ne moramo nužno prolaziti kroz izuzetno teško životno razdoblje kako bismo potražili savjet ili razgovor. Naš savjet je da ljudi potraže pomoć čim primijete da ne mogu sami pronaći rješenja ili ako problem vide većim od sebe.
Što imamo više kvalitetnih odnosa u svom okruženju, imamo i veću podršku, a to je izuzetno važno za naše mentalno zdravlje. Razgovor s voljenom osobom često ima terapeutski učinak, jednako kao i razgovor s prijateljem, no uloge iz kojih oni nastupaju nisu uloge stručnjaka te je nekad dobro određenu životnu poteškoću podijeliti s nekim tko nije izravno involviran u nju. Pozivamo ljude da se odvaže, budući da ih razgovor doslovno ništa ne košta. Pokušajte, jer tu gdje se trenutno nalazite uvijek možete biti. Možda je vrijeme za neko novo životno iskustvo koje će vas obogatiti“, zaključila je Bubalo.