S istim Ustavom kakav je danas na snazi u BiH urađeno je mnogo, ali vrijeme je da ga se mijenja, ako ništa, barem u dijelu u kojem vrijeđa i diskriminira ljude, kaže visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE).

Zamoljen da ocijeni koliko se danas, nakon 25. godina, poštuje Daytonski mirovni sporazum i da ocijeni njegovu funkckonalnost iz današnje perspetkive, Inzko kaže da su, iako neki kažu da je taj sporazum kočnica, s istim Ustavom, s Dejtonom koji se nije mijenjao, bili mogući zaista ogromni uspjesi. Tako on nabraja uspostavu granične policije, državne zastavu i himnu, zajedničku i danas jednu od najstabilnijih valuta u Europi, registarske pločice...kao postignuća s postojećim Daytonom.

Uspjesi Daytona u prvoj fazi provedbe

-No, naravno, bila je tu i dobra volja, bila je tu jaka međunarodna zajednica i mislim da su tih prvih deset godina bile iznimno uspješne godine s ovim istim Ustavom, dodaje sugovornik RSE.

Na konstataciju da veleposlanik SAD-a u BiH cijeni da je možda došlo vrijeme za promjenu daytonskog Ustava BiH, Inzko, uz podsjetnik da su broje zemlje na svom razvojnom putu upinile slično, ocijenio da to u BiH ide nešto teže.

-Neki misle da će onda doći do centralizacije BiH. Znamo da je RS totalno centralizirana, no BiH nije i nikada neće biti centralizirana, ali ona mora biti funkcionalna. Funkcionalna da neke stvari jednostavno funkcioniraju. Drugo, imamo 5-6 odluka Europskog suda za ljudska prava. Ovdje se, naime već 25 godina vrši vrlo, vrlo gruba diskriminacija deset posto stanovništva, a to je stanovništvo koje se rodilo na pogrešnoj strani - recimo, svi Srbi iz Sarajeva, Bošnjaci iz Srebrenice, Banjaluke i Hrvati iz RS-a, ne mogu se kandidirati. Da ne pričam o mješovitim brakovima i djeci, da ne pričam o Sejdiću i Finciju i svim manjinama, a njih ima oko 16. To znači da je 300.000 ljudi koji se ne mogu kandidirati za mnoge funkcije u državi. To je teška uvreda i diskriminacija. Znači, samo po tom osnovu treba Ustav mijenjati.

Veliki antivladini prosvjedi u BiH u veljači 2014. potencirali su građanska prava, prava na rad, te osnovna ljudska prava iznad nacionalnih, naveo je visoki predstavnik.

Upitan je li odluka međunarodne zajednice da, nakon nametanja odluka, prepusti domaćim političarima da nađu kompromis i naprave potrebne promjene, aktualni visoki predstavnik cijeni da je to bila fantastična odluka te kao primjer domaće odgovornosti navodi brojne istočnoeuropske zemlje koje su bile u sovjetskom sustavu, dok su se vremenom razvile u suvremene države te su danas članice EU-a.

-No, mislim da smo ovdje, u BiH, malo prebrzo prešli na domaću odgovornost, prebrzo smo vjerovali nekim političarima da će oni sve sami učiniti. Zato moramo razmišljati o nekoj trećoj fazi koja bi obuhvaćala neke dobre elemente iz prve faze, rekao je Inzko podsjetivši kako je stav međunaroden zajednice proteklih godina bio da se tzv. bonnse ovlasti u suštini više ne koristi.

-To se, naravno može promijeniti, ali takva je bila politika posljednjih deset godina - međunarodna zajednica je čekala da domaći lideri nađu rješenja za sva pitanja, naveo je.

U osvrtu na ishod predsjedničkih izbora u SAD-u, Inzko je iskazao uvjerenje da će se otvoriti novo poglavlje i da će 2021. godina biti jedna jako uspješna godina suradnje Europe i Amerike. U dijelu razgovora o djelovanju svoga Ureda, sugovornik RSE navodi da bi zatvaranje OHR-a bio veliki uspjeh. No, kako je dodao, izvjesni političari i izvjesne stranke pomažu da Ured OHR-a ovdje još ostaje.

-Kada bi oni sve uvjete ispunili, kada bi priznali sve presude Ustavnog suda, recimo u državnoj imovini, već davno bi OHR bio zatvoren. Ali, trenutačno, to nije slučaj, jer međunarodna zajednica ne može dati pozitivnu procjenu situacije, konstatira Inzko.

U svjetlu činjenice da je predsjedatelj Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio u jednom od intervjua da Srbi nikada neće priznati genocid u Srebrenici, Inzko kaže da ne treba Dodik priznati genocid jer ga je već priznao za gostovanja kod Senada Hadžifejzovića te dodaje da je o tome govorio i Ratko Mladić osobnno i to na sjednici parlamenta RS-a na kojoj se govorilo o etničkom čišćenju.

Puno razumijevanje za frustraciju Hrvata u BiH

Upitan razumije li razloge nezadovoljstva hrvatskih predstavnika u BiH te tvrdnje da su Hrvati marginalizirani te koliko stanje komplicira nespremnost Zagreba da prihvati Željka Komšića kao predstavnika hrvatskog naroda, Inzko, uz opasku da neće braniti Komšića, podsjeća da je on izabran po istom zakonu i istom Ustavu kao i svojedobno Dragan Čović.

-Dakle, to se nije mijenjalo, jedino što se vjerojatno mijenjalo jest da više ne postoji povjerenje u Čovića. To povjerenje treba, naravno, opet uspostaviti. Što se Hrvata tiče, ja potpuno razumijem njihovu frustraciju. Oni su jako nezadovoljni, imaju osjećaj da je netko drugi birao njihovog člana Predsjedništva. O tome treba ozbiljno razgovarati. Zato mi je jako drago da su Izetbegović i Čović potpisali dogovor, ne samo o Mostaru, već i o Izbornom zakonu, i na tome treba raditi... Hrvati su svakako najmalobrojniji od konstitutivnih naroda i trebaju imati malo više da bi se osjećali dobro. No, recimo, tamo gdje su Hrvati u većini, oni si  mogu napraviti malu Californiju. Tamo im nitko ne smeta, tamo nema puno Bošnjaka, nema Dodika... Oni mogu tamo sve realizirati i biti kod sebe zadovoljni, ukazuje Inzko uz opasku da se u izmjeni Izbornog zakona BiH, naravno, treb poštivati i sve odluke Europskog suda za ljudska prava i mišljenje Venecijanske komisije.

Odgovarajući na pitanje koliku ulogu tu igra nespremnost Zagreba da prihvati ono što se događa u BiH kao i poruke tog susjeda na kojeg se ugledaju Hrvati iz BiH, Inzko, podsjetivši da je Hrvatska, kao i Srbija, ali i BiH, potpisala Daytonski mirovni sporazum, kaže da je jasno da je Hrvatska zabrinuta u dosta primjera i da se brine o Hrvatima u BiH.

-Ali, moraju oni tu jednu novu procjenu napraviti, jer Hrvati u BiH nisu dijaspora. Oni nisu neka manjina. Oni su konstitutivan narod i tako Hrvate ovdje treba tretirati.. Naravno, svaka pomoć je potrebna i svaka pomoć je dobrodošla. Meni bi bilo drago ako bi Hrvatska masivno ulagala i u Posavini u RS. Tamo je nestalo 150.000 Hrvata, ali njihova zemlja je još tamo...To bi bila najveća pomoć. Onda bi Hrvati imali zaposlenje, fine škole, bolnice i onda bi se osjećali ovdje mnogo bolje no sada. Ali, naravno, treba mijenjati i neka zakonska rješenja koja nisu zadovoljavajuća, ali sve u okviru ustava i presuda međunarodnih sudova, zaključio je.