Ne mislim da će u ovoj godini biti dogovora o Izbornom zakonu a to se može se iščitati iz izjava pojedinih sudionika koji se i dalje fokusiraju na parcijalna rješenja, na liniji onog što se njima čini kao dobro rješenje, a ne na put koji je odredio Europski sud za ljudska prava u svojim presudama. Upravo je državni Dom naroda, u kojem, bez ikakve sumnje, sudjeluju isključivo pripadnici tri etničke skupine, tijelo koje isključuje sve one koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda, a koje ima zakonodavne ovlasti u punom kapacitetu, i upravo je to suprotno presudama Europskog suda za ljudska prava. Izmjene Izbornog zakona temeljene na ustavnim odredbama koje sadrže "isključivosti" bile bi opasne, jer bi vodile u nove diskriminacije. Takav ishod bio bi, očito, diskriminatoran jer je baziran na Ustavu koji sadrži isključivosti i posebna jamstva za najbrojnije etničke grupe, a zanemaruje sve koji to nisu.

Zato inzistiranje na prioritetnoj provedbi presude Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić“ držim besmislenim. To je suprotno i vladavini prava, jer presude Europskog suda imaju prioritet. Radi se o međunarodnom sudu koji ima nadležnost cijeniti usklađenost odluka Ustavnog suda s Europskom konvencijom. Naravno, odluke Ustavnog suda treba provoditi, pa i u toj oblasti, ali tek ako ostane bilo što neriješeno nakon provedbe presuda Europskog suda za ljudska prava. Zamislite situaciju u kojoj domaći sudovi preinačuju odluke Haaškog tribunala. Besmisleno, kao što je besmisleno i voditi razgovore koji se prvenstveno baziraju na potrebi provedbe presude “Ljubić“, dok se pri tome zanemaruje presude Europskog suda za ljudska prava, komentira sudac Europskog suda za ljudska prava Faris Vehabović.