Da je netko prije početka sezone rekao da će Velež nakon 27 odigranih kola biti teći na tabeli, kao legitimni kandidat za izlazak na europsku scenu, odnosno da će od lidera biti udaljen samo dva boda, malo tko bi tu konstataciju ozbiljno shvatio. A upravo se to dogodilo.

Zaista je pomalo nevjerojatno kako je Velež i dalje, šest kola prije kraja, gore u vrhu. Posebno ako se recimo sjetite početka sezone i neugodnog poraza (0:3) na Grbavici. Ili recimo situacije koja je vladala sezonu ranije, kada je također na početku sezone, Velež poslije tri kola bio na nula bodova. Već su mnogi pričali o povratku u Prvu ligu, ali onda je iznenada došao novi trener Feđa Dudić koji nije imao ama baš nikakvih poveznica s Veležom i priča se zakotrljala. Pet dana kasnije sjedio na klupi na Tušnju, gdje je Velež kod Slobode osvojio prvi bod u prvenstvu. Od kada se prvenstvo igra s dvanaest klubova, nitko tko je sezonu otvorio s tri početna poraza nije se izvukao, ali za Dudića je to bio izazov više. A uspio je.

A zatim se došla aktualna sezone, uoči koje se isticalo da kako će se i Velež nešto pitati kada je u pitanju borba za Europu - samo da igrači budu zdravi i da se eventualno dovedu neka pojačanja. Iako je Velež izgubio jednog Fajića pa nakon njega još jednog napadača, Mulića, ekipa nije klonula, a kao prava rješenja pokazali su se Samir Radovac, zatim i igrači koji su došli nešto kasnije, Slaviša Radović i Nemanja Anđušić. Iz utakmice u utakmicu Velež se borio, nekada je izgledalo dobro, nekada loše, bilo ne neočekivanih padova i izgubljenih bodova, dok je ekipa istovremeno rušila tradicije, jednu za drugom tradiciju, sve neugodne. A po tom je pitanju dovoljno samo pogledati ovu sezonu. Velež je kao pobjednik izašao iz duela sa Borcem, Sarajevom, Zrinjskim, Širokim Brijegom, s tim da je recimo uspio dva puta nadigrati Širokobriježane, a za Sarajevo su Rođeni bili nepobjedivi u tri utakmice.

Kroz utakmice prošle i ove sezone, stvorena je jedna ekipa koja je ponudila nešto novo u Premijer ligi, mnogi će se složiti s konstatacijom kako je Feđa Dudić već do sada napravio veliki posao. A on je stvorio je raznovrstan, višedimenzionalan sustav, koji se u stanju prilagoditi svakom protivniku i svakoj situaciji, u kojem nema predaje. Bez obzira je li ekipa napada, brani li se, koji igrači mogu, koju ne mogu, koji su pod kartonima. Dovoljno je za nepobitan dokaz te tvrdnje pogledati ovaj drugi dio sezone - nakon što je klub ostao bez igrača koji je zabio devet golova (Mulića), ozlijedio se i prvi strijelac (Cvijanović), zatim i Radović, a ofenzivac Ovčina je igrao beka… U tom periodu Velež je uspio savladati Sarajevo, Široki Brijeg, Borac, Slobodu u gostima.

Sada je Velež u situaciji da eventualnom pobjedom protiv Borca (petak) može izbiti na prvo mjesto! A koliko god je blizu tom ostvarenju i dalje se čini pomalo nemoguće… ali tko zna. Možda je upravo to ova sezona. Ona toliko puta u poslijeratnom periodu spominjanja, najavljivana… F. I.