Velik promet mala zarada. Otprilike bi smo tako mogli opisati igru Veleža u posljednjem prvenstvenom duelu protiv Tuzla Cityja (1:1). Nije nedostajalo onih uobičajenih stvari, borbenosti, volje, želje, ali nešto jeste da bi se slomio otpor očekivano neugodnog protivnika.

Protiv Tuzle je nedostajala jedna lopta, jedno dodavanje, jedna prava odluka u trenucima kada je to bilo najvažnije. Jer Velež nije igrao loše, posebno ne u prvom poluvremenu. Rani gol, dvije dobre prilike, dobrim dijelom utakmica pod kontrolom. Međutim, opet se pojavio problem realizacije, baš kao i onaj famozni koji obično dolazi tamo negdje nakon trideset, trideset i pet minuta igre. Protivnik polako preuzima inicijativu, jedna ili dvije loše reakcije i već nakon prve prilike protivničke ekipe stvari se počnu mijenjati.

City je stigao do izjednačenja, zasluženog, ali nakon tog gola uglavnom  su branili svoj. S druge strane, Velež je imao inicijativu, posjed lopte, ali je nedostajalo ono nešto što je u ovakvim utakmicama potrebno. Malo više koncentracije, malo više ideje, pa i odgovornosti kod samih igrača u presudnim trenucima. Kao i svaki put do sada, Dudić je pravio izmjene, ali ovog puta jednostavno nije išlo.

- Imali smo taj jedan pad, tih 15- tak minuta nas je skupo koštalo. U tom periodu je protivnik postigao gol, ali mislim da smo u ostatku utakmice bili bolji. Imali smo rano vodstvo, dvije, tri prilike nakon gola i možda smo mogli utakmicu već tada riješiti. Ponovilo nam se Koševo, znali smo gdje su gosti jaki, ti prekidi, malo smo i bili limitirani u skoku jer nam je nedostajao Zvonić… ostaje žal što nismo pobijedili, ali idemo dalje. Idemo se probati malo odmoriti i okrenuti nastavku prvenstva, izjavio je šef Rođenih pa otkrio u čemu je bio najveći problem…

- Mi smo faktički imali situaciju gdje je nekih 12-13 igrača podnijelo najveći teret u ovih šest utakmica koliko smo odigrali u 28 dana. Nemamo širinu i u takvoj situaciji ozljede jednog ili dvojice igrača nas mogu izbaciti iz ritma.

Problem pravih zamjena na pojedinim pozicijama, to je ono što muči Dudića tokom dosadašnjeg dijela sezone. Posebno u igri prema naprijed.

- Mi smo mislili kako je posao sa Emirom Halilovićem završen, međutim, on je ostao u Turskoj. On je bio taj igrač kojeg smo nekako planirali na poziciji krila, polušpica, tako da kao što je i vidljivo nemamo neki preveliki izbor igrača. Ako i radim izmjenu prema naprijed, tu je tek Ovčina. Prisiljeni smo jako puno rotirati, prebacivati igrače s pozicije na poziciju, ali što je tu je. Imamo igrače koje imamo i idemo raditi i boriti se dalje. Naravno mi razmišljamo još uvijek o eventualnim novim imenima, ali je prostor za manevar jako mali. Jer ispucali smo broj stranca, znači ostaju nam domaći igrači ili iz naših liga, ili neki koji su bili vani a ostali su bez ugovora. Sada dovoditi igrača pod svaku cijenu, to nećemo, zaključio je Dudić. F. I.