Osvojenim drugim mjestom u domaćem prvenstvu, sezona 1972/73., nogometaši Veleža su prvi put stekli pravo nastupa u tadašnjem Kupu UEFA. Bio je to njihov prvi europski nastup, a nadolazećeg će se ljeta vratiti na međunarodnu scenu – nakon 33 godine čekanja.

Rođeni su kroz povijest odradili 28 europskih utakmica, 20 su odradili u Kupu UEFA, osam u Kupu kupova. Iako će mnogi reći kako je susret protiv Tatrana, 19. rujna 1973. godine, bio prvi 'pravi' nastup u Europi, Velež se na međunarodnoj sceni pojavljivao kroz mnoge danas nepoznate kupove kao što su Srednjoevropski, odnosno Rapan Kup, gdje je također bilo zanimljivih protivnika - iz Istočne i Zapadne Njemačke, Čehoslovačke, Poljske, Austrije, Italije. Taj prvi nastup u Kupu UEFA Rođeni svakako ne pamte po dobrom, jer nisu imali šanse protiv tadašnjeg predstavnika Čehoslovačke, Tatrana iz Prešova. U Prešovu je bilo 4:2, u Mostaru 1:1. Zato je već sljedeća sezona bila posebna, ispostavilo se jedna od najvećih u povijesti kluba kojeg su minute dijele od polufinala Kupa UEFA. Svaka od osam utakmica bila je priča za sebe. Od Spartaka iz Moskve, Rapida iz Beča do Derby Countyja i Twentea.

Sredili Spartak

U to vrijeme, rijetko koja zemlja se mogla pohvaliti činjenicom da ima više od četiri ili pet predstavnika u Europu, što je jednostavno značilo da u Kupu UEFA igrate protiv viceprvaka ili trećeplasiranih ekipa. Iz današnje perspektive izgleda možda nekome i nevažno, ali trebalo se suprotstaviti trećeplasiranoj ekipi onog Sovjetskog Saveza. I još je eliminirati. Bez Marića (vojska) i Bajevića (ozljeda). U prvom susretu Spartak je slavio 3:1, međutim Velež je u uzvratu golovima pokojnog Marka Kane Čolića i Jadranka Topića stigao do jedne od najvećih pobjeda u povijesti kluba - u susretu kojeg su obilježili problemi s reflektorima. Utakmica je odigrana 2. listopada 1974. godine, a taj trijumf kao da je bio najava onoga što će uslijediti te sezone u nastavku natjecanja. Eliminiran je Rapid iz Beča s legendarnim Hansom Kranklom, a onda je uslijedio obračun sa Derbi Countyjem koji je u prvoj polovini sedamdesetih bio dva puta prvak Engleske.

Najveća pobjeda

Opet je Velež kao i protiv Spartaka morao nadoknaditi dva gola zaostatka, rezultat je bio isti, 1:3. Međutim, ne samo da je Velež nadoknadio dva gola zaostatka, već je bilo i viška. Boro Primorac i Vladimir Pecelj osigurali su potrebna dva gola Rođenima već u prvom dijelu, nakon pedeset minuta igre Franjo Kulje Vladić je dodao i treći - za velikih 3:0. Kevin Hector je u tada dresu Derbyja zabio 55 golova, peti u Kupu UEFA te sezone bio je dovoljan za produžetke. Međutim, Charles Corver, sudac iz Nizozemske pet minuta prije kraja dosudio je jedanaesterac, pokazat će se jedan od najvažnijih u povijesti kluba. Duško Bajević je šutirao, Colin Boulton je bio nemoćan i Velež je prošao dalje. Naravno ne treba niti napominjati kako je slavlje nastupilo na krcatom stadionu, na kojem je, kažu, bilo obojenih ovnova u crveno. U pojedinim novinskim izvještajima sa te utakmice moglo se vidjeti kako niti jedan igrač Veleža nije dobio manju ocjenu od osmice, dok su neki Vladiću dali i desetku. Ovo je svakako najveća pobjeda Veleža na europskoj sceni, a Derby je utjehu pronašao u osvojenom naslovu prvaka Engleske te sezone. I tko zna kako bi se stvari rasplele da Niels Overweg nije zabio gol u devedesetoj minuti za prolaz Twentea u polufinale Kupa UEFA - Twente je u polufinalu eliminirao veliki Juventus, što opet donekle oslikava kvalitetu protivnika Veleža te sezone.

Propuštene prilike protiv Borussije

Ali ako je uzvratni susret u Enschedeu bio stresan za navijače Veleža, što reći za onaj protiv Borusije Dortmund?
– Nisam očekivao ovakvog protivnika. Sa ovom ekipom ćemo imati velikih problema i u Dortmundu. Vidjeli smo od koga nam prijeti opasnosti, moramo se dobro pripremiti. Na domaćem terenu moramo pobijediti dva razlike, vjerujem da će ta razlika biti dovoljna za prolaz dalje, pričao je tada novinarima strateg Borussije Dortmund u Mostaru, prije prve utakmice, nakon što je na licu mjesta u loži stadiona gledao kako Velež uništava Crvenu Zvezdu.
I jeste njegova Borussija slavila dva razlike, ali tko zna kako bi izgledala povijest da golman De Beer nije skinuo penal Tuci, da Vladimir Vanja Gudelj nije pogodio stativu, ili da tadašnji reprezentativac Zapadne Njemačke, Frank Mill, nije pogodio iz kontre u uzvratu.

Izbacili i Portugalce, ali ih zaustavio Hearts

Kada je četvrti put Velež došao do Kupa UEFA, nekako očekivanja nisu bila prevelika. Protiv APOEL-a sa Cipra to je bilo skromno u prvoj utakmici (1:0), ali su stvari došle na svoje u uzvratu (5:2). I onda je stigao Beleneses. Iz Portugala koji je imao prvaka Europe, Porta iz 1987. godine, i Benficu koja je igrala finale godinu poslije. U Mostaru je bilo 0:0 i kada je Velež bio pa skoro prežaljen, kada su svi preostali klubovi iz Jugoslavije eliminirani, Rođeni su odigrali taktički jednu od najboljih svojih utakmica u Europi pa su na jedanaesterce prošli dalje. U osminu finala gdje su protivnici mogli biti Bayern, Napoli, Inter, Juventus, Roma, Koln… a bio je Hearts. Borbeni Škoti su u finišu stigli do trećeg gola pa je Velež u uzvratu bio u nemogućoj misiji. Oslabljen što zbog ozljeda i kartona nekih važnih igrača, živio je do trenutka kada je Galloway izjednačio na 1:1. Ta utakmica bila je posljednja za Velež u Europi. Odigrana je 7. prosinca 1988. godine. Taj isti Hearts je u prvoj utakmici četvrtfinala pobijedio Bayern 1:0.
Između ovih nastupa u Kupu UEFA, Velež je odigrao i osam utakmica u Kupu Kupova. Međutim za razliku od Kupa UEFA, tu nikada nije prošao dva kola. Prvi put je zaustavljen od Lokomotive Leipzig koja je prošla na jedanaesterce. Drugi put je to bila Vitoša ili današnji Levski iz Sofije. Ta prva utakmica, gostovanje u Sofiji, bila je jedna od težih, igrači su prošli poprilično neugodan put koji je na kraju zaključen porazom 0:2. U uzvratu se taj zaostatak nije nadoknadio. Zanimljivo, između svih ovih nastupa, Velež je uspio osvojiti Balkanski kup tamo 1981. godine, nakon što je u dvije utakmice bio bolji od Trakije iz Plovdiva, prvo 6:5 u gostima, drugi put 6:2 u Mostaru. F. Ibrulj