U uvjetima koji su vladali na stadionu Rođeni, bilo je jasno da od pravog nogometa neće biti ništa. Bez obzira na taktiku, na sve planove trenera i jedni i drugi su znali da jedna greška, možda čak i jedan udarac na gol, može odlučiti pobjednika. Tako je i bilo.

Svoju prednost kada je igrao niz vjetar Velež nije iskoristio, Zrinjski svoju u drugom dijelu jeste i tu se priča završila. Međutim, bez obzira na sve što je ponudio domaći sastav, a ovaj put je to bio Velež, bilo je to skromno, malo, premalo za jedan Zrinjski koji je u naletu. Uporno je Dudić ponavljao prije utakmice kako Velež teško ponoviti onako slabu partiju kao u prvom derbiju, međutim, teško se oteti dojmu da je na terenu bilo drugačije.

I definitivno sada situacija nije nimalo ugodna, jer u posljednjih sedam utakmica ekipa je upisala jednu pobjedu. Realno, od borbe za vrh više nema ništa, tek bi se nekom serijom od recimo tri vezane pobjede Velež mogao približiti onima koju su u društvu od trećeg, četvrtog mjesta. I to pod uvjetom da im rezultati konkurenata idu na ruku.

Činjenica jeste da na terenu u pojedinim utakmica Velež nije bio ni blizu one ekipe iz prošle sezone, a iako je u nekima bio dobar, nije igrao dobro u kontinuitetu. Puno toga čini se dolazi upravo sada do izražaja. Od toga da pojedini igrači definitivno nisu u formi, da je neke ozljeda izbacila iz ritma, do toga da je iz pojedinih igrača izvučen maksimum, da jednostavno ne mogu ponuditi nešto novo. Na sve ovo može se i dodati, rekli bismo, u najmanju ruku za većinu čudna transfer politika u kojoj je s novim licima ekipa dobila malo toga novog. I sada je situacija takva kakva jeste.

A ako nešto može ići na ruku Veležu u ovom trenutku, to je činjenica da su do kraja prvog dijela sezone protivnici u odnosu na ove koji su bili u posljednjih mjesec dana ipak za nijansu slabiji. Recimo Rudar, Radnik, Leotar, ali isti tako tu su i Sloboda, Široki Brijeg, Sarajevo. Međutim, niti jedan protivnik se neće sam od sebe pobijediti. Velež jeste prošle sezone napravio puno, međutim pravilo kaže da je najteže ponoviti dobar rezultat, bez obzira je li to neki naslov, neko finale, u slučaju Veleža to je izlazak na europsku scenu.

Za svaku iduću pobjedu morat će se potrošiti jako puno, kompletna ekipa, a pogled na tabelu bi u nastavku trebao biti najbolja moguća motivacija za svakog igrača pojedinačno… iako bi iz rečenice Feđe Dudića nakon poraza, da 'ekipa možda treba drugu motivaciju', neki iščitali i neke drukčije opcije, drukčija, radikalnija rješenja.

Kako god bilo, Velež nije mogao preko noći zaboraviti igrati, ali isto tako – sada u svakoj idućoj utakmici ponuditi nešto više, nešto novo što će biti u danom trenutku biti presudno da pobjedu. F. I.