Jako puno posla napravila je ekipa Veleža u dosadašnjem dijelu sezone - bez obzira kako ova završila. Jer ne treba zaboraviti da je Velež prije pet godina plesao po rubu provalije, a da je sada, pet kola prije kraja, treći. U tom nekom osjećaju zadovoljstva Rođeni čekaju subotnji Mostarski derbi, ali da su previše opušteni – daleko od toga.

U tom nekom periodu najveće krize kluba, jako je malo bilo onih koji su vjerovali da se nešto može popraviti, ispraviti, a još manje onih koji su 'gledali u budućnost', da su bili toliki optimisti i da su mogli reći da će za pet godina Velež biti konkurentan najboljima, da će većim dijelom sezone biti u gornjem dijelu tabele, da će u jednom trenutku doći čak i situaciju da se bori za prvo mjesto. Velež je tu gdje jeste, sada više nema povlačenja niti kalkuliranja, pet utakmica je udaljen od možda velikog, ogromnog rezultata.

U prijevodu sada slijedi ono najvažnije. Utakmice koje mogu pokazati da sve ono što se uradilo nije bilo samo uzaludan trud. Prva od tih pet je ona subotnja protiv Zrinjskog. Treća ukupno ove sezone. Jednu je Velež dobio, drugu izgubio. Prvu je dočekao već u drugom kolu nakon poraza od Željezničara, druga je došla kada je Velež izgledao puno bolje, ali to nije kapitalizirao. Čak su mnogi bili skloni tvrdnji kako je to bila jedna od boljih partija Veleža protiv Zrinjskog, ali je rezultat bio puno, puno drugačiji. To je ujedno i bio posljednji poraz Veleža u ovoj sezoni.

Ekipa je od te utakmice imala odličnih, dobrih, nešto manje dobrih nastupa, ali nije gubila. Što je najvažnije. Jer bez obzira da su u nekim susretima igrali sa čovjekom manje, da nisu briljirali, teško ih je bilo slomiti. Uostalom posljednji gol iz igre koji je Velež primio bio je onaj protiv Radnika - Faruk Gogić je tada pogodio u 70. minuti. Preostali golovi su stigli s bijele točke (Olimpik, Krupa, Borac). Rezultati nisu previše varirali, ali sastav jeste – a on se mijenjao puno više po imenima nego po formaciji. Jer Feđa Dudić je morao tražiti rješenja od zadnje linije, preko veznog rada do napada, ali se u određenom trenutku znao prilagoditi protivniku.

I ovaj put ostaje pitanje koliko mogu, odnosno koliko su spremni igrači koje muči ozljede. Jer ukoliko su spremni startati Obren Cvijanović i Slaviša Radović, onda i Dudić ima više prostora za manevar. Opet vraćaju se Samir Radovac i Mehmed Ćosić, jako važni igrači, Radovac kreator igre, Ćosić igrač koji može igrati na boku kao defanzivac, može i u veznom redu. Ako se gleda igrački kadar, svakako je hendikep neigranje Nemanje Anđušića koji je odrađivao veliki dio posla na protivničkoj polovini, stvarao je šanse, zabijao i golove.

Ohrabrujuća je za Velež i činjenica da je Brazilac Brandao nakon dugo vremena uspio uhvatit ritam pa je u posljednja dva susreta postigao dva gola za Velež. Međutim, Velež je na svojoj koži već jednom osjetio kakav rasplet može biti kada se u gradski derbi krene otvorenog garda. Naravno, to ne znači da ovaj put neće krenuti slično… Zrinjski jeste ove sezone kao domaćin ispustio deset bodova, ali isto tako, u taboru Veleža trebaju znati kako Zrinjski od prije nekoliko mjeseci i ovaj danas definitivno nisu ista ekipa. F. I.