Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Rezultati parlamentarnih izbora u Crnoj Gori održanih u nedjelju itekako bi mogli biti značajni za cijelu regiju zapadnog Balkana koja je ionako duboko podijeljena između Istoka i Zapada, okovana kriminalom i korupcijom te sve većim siromaštvom.

Bez obzira na sve tenzije te jasnu činjenicu da Rusija, Kina ili Turska itekako imaju interesa u ovoj regiji te ne štede sredstva kako bi ga širile, sve državu su do sada barem deklarativno bile na putu ka Europskoj uniji a dobar dio ih je već članica NATO-a.

Sve to donosilo je kakvu, takvu sigurnost i stabilnost koja bi ipak od nedjelje mogla krenuti u nekom drugom smjeru. Tijesnu većinu (koja se bukvalno mjeri u jednom zastupniku) u Crnoj Gori ima oporba predvođena prosrpskim strankama a one pak nikada nisu krile svoje aspiracije – slijeđenje politike Beograda i Moskve, svih stavova i želja Srpske pravoslavne crkve te su jasno protiv NATO-a i EU.

I dok u ovoj kampanji kao i u svojim govorima nakon izbora u prvi plan nisu isticali ove teme jasno je kako će njihovo eventualno formiranje vlasti samo ohrabriti sve vidljivije 'velikosrpske aspiracije' na Balkanu kako i ruske težnje da pod svaki cijenu imaju kontrolu nad ovim dijelom Europe.

SPC, DF i Beograd

Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore i do sada vladajuće DPS-a, na vlasti je već 30 godina i bez obzira na brojne afere do sada je uvijek uspijevao formirati vlast. Nije isključeno kako će to učiniti i sada, ali se ne čini previše izvjesnim.

Jasno je kako su njegovu vladavinu obilježeni prevrati u strateškim opredijeljenima ali isto tako je jasno kako je Crnu Gori uredio po građanskim principima, uveo u NATO te otvorio sva pregovarača poglavlja sa EU i po tome je lider u regiji. Međutim, tamošnji žitelji su nezadovoljni brojnim korupcijskim aferama, razgranatim mafijaškim mrežama te lošom ekonomskom situacijom u zemlji.

Nezadovoljni su i Đukanovićevim elitističkim ponašanjem, jer se on ne libi ići na ljetovanja u najeminentnije svjetske destinacije, nositi satove od milijun eura, skupocjenu odjeću…Ipak, okidač za njegov pad mogao bi biti famozni Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica u Crnoj Gori, koji je izazvao nezadovoljstvo Srpske pravoslavne crkve (SPC) i oporbe predvođene Demokratskim frontom (DF).

Naime, dok su vlasti tvrdile kako samo pravno žele urediti ovu oblast, crkva i prosrpske stranke u Crnoj Gori navode kako je ovo udar na njih, na pravoslavnu vjeru i sve Srbe, organizirali su litije, pravili cirkus u parlamentu… U njihovim stavovima imali su itekakvu podršku iz Beograda ali i Banja Luke, a u nedjelju navečer upravo su u tim gradovima organizirana i slavlja nakon izbora u Crnoj Gori što samo još jednom svjedoči o kakvim se aspiracijama radi i što ovi centri žele uraditi od Crne Gore.

Nadalje, glavni predvodnik u cijeloj ovoj priči bio je mitropolit Amfilohije, čovjek, najblaže rečeno, radikalnih stavova. Nikada nije krio velikosrpske aspiracije, čovjek koji je otvoreno ratnom zločincu Radovanu Karadžiću nudio utočište kada se ovaj skrivao, čovjek koji je u službene posjete primao Željka Ražnjatovića Arkana… O njegovim izjavama da i ne govorimo. S druge pak strane, DF je, prema najvećem broju onih koji su dobro upućeni u prilike u Crnoj Gori, pod izravnom kontrolom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića tako da bi sada politiku u Crnoj Gori diktirali SPC i Beograd.

Ilustracije radi, jedan od lidera DF-a Andrija Mandić je četnički vojvoda. A svi oni Crnu Goru nikada nisu vidjeli kao samostalnu državu nego kao privjesak Srbije koja bi donosila sve odluke i kontrolirala sva događanja u ovoj zemlji.

Neizvjesna budućnost

Ipak, ukoliko oporba i formirala vlast tu je mnogo stranaka i koalicija i veliko je pitanje na koji način bi se stvari odvijale.

Naime, koalicija 'Za budućnost Crne Gore', predvođena spomenutim DF-om, za nositelja liste stavila je nestranačku osobu Zdravka Krivokapića koji je poslao pomirljive poruke i ni u jednom trenutku nije nijekao državnost i samostalnost Crne Gore niti kako želi izlazak iz NATO-a i zaustavljanje europskog puta.

Ova koalicija osvojila je 27 mandata. Koalicija 'Mir je naša nacija' uzima 10 manda a njihov lider Aleksa Bečić pozvao je na smirivanje tenzija, ujedinjenje svih, suradnju i puno partnerstvo s manjinama te da se u građanskoj Crnoj Gori niti jedan čovjek ne osjeća manje vrijednim.

Građanska stranka Ujedinjena Reformska Akcija, koju predvodi Albanac Dritan Abazović, uzela je četiri mandata i upravo je ona jezičak na vagi, a za njega je prioritet svih prioriteta borba protiv kriminala i korupcije, 'čišćenje' države od mafije, društvo jednakih šansi.

Nije blizak niti Đukanoviću ali mnogi smatraju niti pretjerano blizak prosrpskim strankama a njegov uvjet za vlast oporbe je više nego jasan – vlada stručnjaka, a ne političara. I dok niti Bečiću ta ideja nije mrska, veliko je pitanje bi li DF pristao na to.

Inače, crnogorski parlament broji 81 zastupnika a ove tri koalicije zajedno imaju 41 zastupnika, što je većina. Ono što je pohvalno jeste što su čelnici oporbe i vjerojatne buduće vlasti pozivali na mir, jasno poručili da oni nisu 'loši momci', kako status Crne Gore ne dolazi u pitanje kao i njihov europski put, kako neće biti ničiji privjesci, kako slijedi bolja budućnost za sve i beskompromisna borba protiv kriminala i korupcije. Ali, što će uistinu od toga biti, jako je neizvjesno prognozirati.

 S obzirom na sve te razlike među oporbom i tanku većinu, jasno je kako će im Đukanovićev DPS stalno 'puhati za vratom' a nije nemoguće da i on formira vlast. Kada znamo da je Đukanović još uvijek i predsjednik države (mandat osvojio 2018. a traje pet godina) te da je u posljednjih 30 godina izgradio čitavu mrežu svojih ljudi u institucijama i van njih, najizglednijim se čini da će on i dalje biti ključna politička figura u zemlji.

Ukoliko pak nova vlast bude takva da će odluke donositi Beograd i SPC, budućnost ove regije koja se ne bez razloga zove 'bure baruta', jako je neizvijena. Vlast u Srbiji više i ne krije svoje aspiracije u regiji, po njihovim potezima mnogiiščitavajurealizaciju ideja iz 'SANU 2', što ulijeva strah u kosti svim normalnim ljudima na zapadnom Balkanu ali i šire. Nije im, naravno, mrsko i slikanje novih karata u kojima nema mjesta za samostalno Kosovo, za samostalnu Crnu Goru kao niti za cjelovitu BiH, jer RS vide i sastavu 'velike Srbije'. Vučiću je također, u govoru održanom na Kosovu, zasmetala i hrvatska zastava u Kninu pa je jasno što bi želio i s tom zemljom uraditi ali Republike Hrvatska i Slovenija, uz sve turbulencije i probleme, daleko su odmakle od 'balkanskog blata' te su zemlje koje ubrzano idu kako nekim drugim vrijednostima.

Tome najbolje svjedoče i ponašanja predstavnika Srba u Hrvatskoj i posljednjim gestama što je jedini put u bolju budućnost svih na ovim prostorima. I dok su Slovenija i Hrvatska stabilne i jake zemlje o kojima 'velikosrpski aspiranti' mogu samo sanjati, cijeli zapadni Balkan je itekako uzdrman i razvaljen neriješenim nacionalnim i socijalnim pitanjima pa nove probleme je vrlo lako zakuhati. Ostaje samo nada kako će ipak biti mudrosti ali značajnije pomoći demokratskog svijeta kako stvari nikada više ne bi izmakle kontroli i da nitko u ovoj regiji nema pravo polagati prava nad drugim državama i narodima.